Kako napustiti zemni plin, a zaštititi siromašna kućanstva

Zamjena zemnog plina obnovljivim izvorima energije mogla bi u Hrvatskoj dovesti do gubitka oko 15 tisuća radnih mjesta, ali istovremeno može rezultirati stvaranjem 10 tisuća novih radnih mjesta godišnje.

Kazala je to dr. sc. Ana-Maria Boromisa iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose na konferenciji Zelene akcije “Socijalni aspekti napuštanja plina do 2035. godine”. Boromisa je na konferenciji predstavila analizu koju je izradila za Zelenu akciju, a u kojoj procjenjuje društvene učinke napuštanja korištenja zemnog plina u proizvodnji električne i toplinske energije.

Analiza socijalnih učinaka deplinofikacije napravljena je na temelju ranije studije koju je, također za Zelenu akciju, napravio tim pod vodstvom dr. sc. Nevena Duića s Fakulteta strojarstva i brodogradnje. U toj studiji iznosi se mogući hodogram za izbacivanje plina iz hrvatskog energetskog sustava, uz izračun nužnih ulaganja u obnovljive izvore, za što bi trebalo izdvojiti oko 39 milijardi eura.

Potpore za radnike čija radna mjesta nestaju

U zaključku Boromisine analize navodi se kako je potrebno donijeti plan pravedne tranzicije za zaposlene u plinskom sektoru. Naime, iako je iz navedenih brojki jasno da će neto društveni učinak deplinofikacije biti pozitivan, tj. da će broj novostvorenih radnih mjesta biti znatno veći od broja radnih mjesta koja će nestati zbog napuštanja plina, ipak je potrebno predvidjeti zaštitne mjere za ljude za čijim radnim mjestima više neće biti potrebe.

Za prekvalifikaciju osoba koje bi zbog napuštanja zemnog plina mogle ostati bez posla bit će potrebno, procjenjuje autorica analize, ukupno 61,5 milijuna eura; ta cifra obuhvaća troškove naknade za nezaposlene tijekom šest mjeseci te vaučera za obrazovanje, tj. prekvalifikaciju.

Država treba platiti alternativni sustav grijanja za siromašna kućanstva

Osim učinaka deplinofikacije na zaposlene u plinskom sektoru, studija promatra učinke i na kućanstva koja koriste plin za grijanje. Takvih kućanstava u Hrvatskoj ima oko 656 tisuća, a godišnje troše nešto manje od 600 milijuna kubičnih metara zemnog plina. Oko 91 posto plina koji se troši u kućanstvima se koristi za grijanje prostora i potrošnju tople vode. Ana-Maria Boromisa u svojoj analizi procjenjuje da bi, u scenariju u kojem se zemni plin kao energent napušta do 2035. godine, kućanstvima trebalo osigurati ciljanu potporu u iznosu od 3,2 do 3,4 milijarde eura.

“Trošak mjere pomoći od 3,5 mlrd eura procijenjen je na temelju pretpostavke da se kućanstvima u Panonskoj Hrvatskoj zamjena sustava grijanja financira u 100% iznosu, a u Zagrebu i okolici i Primorskoj Hrvatskoj, u 50% iznosu (prosječno godišnje 265 milijuna eura tijekom 12 godina)”, navodi se u zaključku studije.

To znači da bi za minimalno 45 posto kućanstava koja koriste plin trebalo financirati zamjenu sustava grijanja u stopostotnom iznosu. Naime, ta si kućanstva, prema dostupnim podacima, ne mogu priuštiti iznenadan trošak veći od 406 eura. Posebno alarmantna je stopa rizika od siromaštva u Panonskoj Hrvatskoj, gdje je 29,4 posto kućanstva i 31,3 posto građana pogođeno siromaštvom. Usporedbe radi, u Gradu Zagrebu je u riziku od siromaštva 10,5 posto kućanstava.

“Ova razlika u stopama rizika od siromaštva naglašava nejednakosti između ruralnih i urbanih područja. Zato je ciljana financijska potpora neophodna za pravednu tranziciju”, navodi se u zaključku analize.

Preporuke

U zaključku analize navedene su i preporuke za donositelje odluka. Ana-Maria Boromisa ističe da je važno jačati kapacitete za kreiranje i provedbu politika te međuresornu suradnju, kao i unaprijediti regulatorni okvir formalnim usvajanjem ciljeva klimatske neutralnosti, razradom i usvajanjem programa deplinofikacije s jasnim nositeljima mjera, rokovima i izvorima financiranja, definiranjem energetskog siromaštva i usvajanjem programa za njegovo suzbijanje, razvijanjem modela tržišta električne energije koji će omogućiti razvoj građanske energije i energetskih zajednica te dosljednim provođenjem programa energetske obnove.

Naglašava se i važnost razvijanja adekvatnih financijskih instrumenata kojima će se sustav potpore za fosilna goriva zamijeniti potporom za obnovljive izvore energije te osigurati socijalna zaštita radnika. Pritom bi trebalo mjere energetske politike usmjeriti prema smanjivanju energetskog siromaštva, koristeći pritom nova tehnička i tehnološka rješenja. Deplinofikaciju treba pritom shvatiti kao priliku za temeljito restrukturiranje i modernizaciju energetskih sustava te suzbijanje energetskog siromaštva i za kućanstva koja ne koriste zemni plin.