Geotermalna energija u Hrvatskoj polako postaje sve popularnija

Hrvatska bi uskoro trebala dobiti još jednu geotermalnu elektranu. Ministarstvo gospodarstva izdalo je turskoj kompaniji Tera Energy Generation dozvolu za pridobivanje geotermalne vode na eksploatacijskom polju Legra 1 u Općini Legrad, objavila je Hina.

Ako sve bude po planu, radovi na izgradnji geotermalne elektrane u Legradu trebali bi početi 2026. godine, a elektrana bi u pogon trebala biti puštena 2028. godine. Okolno stanovništvo tako će dobiti pristup električnoj energiji iz obnovljivog izvora, a koncesija za eksploataciju podebljat će i proračun Općine Legrad.

Sve veći interes za geotermalnu energiju

Ova vijest samo je dio geotermalnog booma u Hrvatskoj. Iako u Hrvatskoj za sada postoji samo jedna geotermalna elektrana, ona pored Bjelovara, više takvih projekata je u fazi razvoja, mahom na sjeveru i istoku Hrvatske, u tzv. panonskom bazenu [1, 2, 3, 4].

Taj dio Hrvatske, naime, ima prilično velik geotermalni potencijal, uz geotermalni gradijent koji je čak 60 posto viši od europskog prosjeka.

Geotermalna energija se, naime, može koristiti na dva načina: za dobivanje toplinske i električne energije. Geotermalne vode relativno niske temperature, ispod 100 stupnjeva Celzija, mogu se koristiti za grijanje kućanstava ili npr. staklenika, što je posebno važno u poljoprivrednim krajevima. U kombinaciji s toplinskim pumpama tj. dizalicama topline, geotermalne vode mogu se koristiti i za hlađenje.

Međutim, stvarna važnost geotermalne energije u procesu zelene energetske tranzicije leži u izvorima čija je temperatura iznad 100 stupnjeva; takve se geotermalne vode mogu koristiti za proizvodnju električne energije u geotermalnim elektranama. Međunarodna energetska agencija procjenjuje da će geotermalne elektrane do 2050. zadovoljavati čak 15 posto svjetskih potreba za električnom energijom.

Dobra vijest za Hrvatsku jest da visoki gradijent naših geotermalnih izvora znači da postoji prilično velik potencijal za gradnju takvih elektrana pa nije iznenađujuće da ovaj sektor doživljava svojevrsni investicijski boom. U razvoj geotermalne energije u Hrvatskoj ulažu jedinice lokalne samouprave i privatni poduzetnici.

Prednosti i rizici

Geotermalna elektrana radi na sličnom principu kao i klasične termoelektrane na fosilna goriva, s jednom ključnom razlikom – nije potrebno spaljivati energente da bi se dobila vodena para koja pokreće turbinu i tako generira električnu energiju. Kod geotermalnih izvora visoke temperature tj. visokog gradijenta turbinu pokreće para iz podzemlja, čime se električna energija proizvodi bez otpuštanja stakleničkih plinova u atmosferu.

Nakon što para prođe kroz turbine, hladi se i kondenzira natrag u tekuću vodu, koja se potom vraća u podzemlje kako bi se ponovno zagrijala, čime se ciklus ponavlja.

Naravno, kako nijedan način dobivanja energije nije sasvim čist, tako i geotermalni projekti sa sobom nose određene okolišne rizike. Kod bušenja dubokih bušotina tako postoji rizik od izazivanja potresa, a ako se prilikom istraživanja i eksploatacije ne poštuju ekološki standardi, moguće je i zagađenje podzemnih voda te okolnog tla.

Ti se rizici, međutim, smatraju prihvatljivim u usporedbi s potencijalnom koristi od geotermalne energije. Za razliku od najraširenijih obnovljivih izvora energije, Sunca i vjetra, geotermalna električna energija može se proizvoditi neprestano. Solarne elektrane i vjetroelektrane, pak, proizvode struju samo kad za to postoje odgovarajući vremenski uvjeti.

To predstavlja problem za stabilnost elektroenergetske mreže, u kojoj električna energija mora neprestano fluktuirati na frekvenciji od 50 Hz. To znači da su za balansiranje mreže nužni izvori koji mogu neprestano opskrbljivati mrežu električnom energijom i tako pokrivati potrebe potrošača u onim razdobljima u kojima nema dovoljno vjetra ili sunčevih zraka. Geotermalne elektrane, u kombinaciji s razvojem kapaciteta za baterijsku pohranu električne energije, mogle bi predstavljati značajan dio rješenja za taj problem.