Nuklearna energija opet izaziva razdor u EU
Novi europski povjerenik za energetiku naumio je državama članicama postaviti obvezujući cilj korištenja obnovljivih izvora do 2040. Protiv toga se pobunio “nuklearni savez” država koje predvodi Francuska, a u njemu sudjeluje i Hrvatska.
Nuklearna energija ponovo izaziva probleme u Europskoj uniji. Blok zemalja koje zagovaraju snažnija ulaganja u nuklearni sektor protive se namjeri europskog povjerenika za energiju i stanovanje Dana Jørgensena da Europska unija postavi cilj za korištenje energije iz obnovljivih izvora do 2040. godine.
Jørgensen je već na samom početku svog povjereničkog mandata naišao na snažan otpor europskog nuklearnog bloka. Povod je pronađen u pismu koje opisuje misiju povjerenika Jørgensena tijekom njegova petogodišnjeg mandata, a koje je naknadno mijenjano da se u njega uvrsti namjera određivanja cilja za korištenje energije iz obnovljivih izvora koji bi države članice Europske unije morale ostvariti do 2040. godine.
Nije dugo trebalo da Jørgensen dobije poziv na sastanak tzv. nuklearnog saveza, koji se desio 16. prosinca u Briselu. Njihov problem sasvim je jasan: ako Europska unija postavi cilj da svaka država članica do 2040. godine mora određeni postotak energije dobivati iz obnovljivih izvora, to će nužno potaknuti investicije u obnovljive izvore, dok bi istovremeno interes za investicije u nuklearnu energiju mogao pasti.
I Hrvatska u “nuklearnom savezu”
Zanimljivo je da je dio europskog nuklearnog saveza i Hrvatska, usprkos činjenici da naša zemlja ima ogromne neiskorištene potencijale obnovljivih izvora energije (solarne, geotermalne i energije vjetra), a nema kapacitete za samostalnu gradnju nuklearnih elektrana.
Hrvatska u ovoj priči ipak ne igra važniju ulogu. Na čelu ovog saveza je Francuska, vodeća europska nuklearna sila i jedna od rijetkih država svijeta čije kompanije su sposobne izgraditi i pustiti u pogon nuklearnu elektranu; ozbiljnu konkurenciju predstavljaju im tek Amerikanci, Rusi i Kinezi.
Podršku Francuzima u sklopu nuklearnog saveza pružaju još i Bugarska, Češka, Finska, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Švedska i Mađarska. Sastanku s europskim povjerenikom za energiju Jørgensenom su, uz predstavnike navedenih zemalja, nazočili i predstavnici Italije, Belgije i Estonije, država koje nisu članice nuklearnog saveza, ali su zainteresirani promatrači.
Što želi pro-nuklearni blok
Na stranicama francuskog predstavništva pri Europskoj uniji može se doznati kako je nuklearni savez Jørgensenu uputio poruku da obnovljivi izvori nisu dovoljni da se ostvare europski ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova. Po njihovom mišljenju, te ciljevi neće biti ostvarivi bez nuklearne energije.
Nuklearni savez zauzeo je i poziciju kako ne bi trebalo postavljati obvezujuće ciljeve vezano za korištenje obnovljivih izvora energije do 2040. godine, jer je “trenutačno prerano za dogovor oko principa i arhitekture energetskog okvira nakon 2030. godine”.
Također žele da svaka država samostalno odlučuje o vlastitom energetskom miksu “strogo poštujući principe energetske neutralnosti”.
Poruka Europskoj komisiji je krajnje jasna: države nuklearnog saveza ne žele regulaciju koja će im propisivati koliko obnovljivih izvora moraju imati u svom energetskom miksu, tj. žele slobodu da ciljeve vezane za smanjenje emisija stakleničkih plinova ostvare gradnjom nuklearnih elektrana.
Dodatno je to u izjavi za Politico podcrtala francuska ministrica za energiju i klimu Agnès Pannier-Runacher.
“Izrazili smo svoju zabrinutost [oko ciljeva vezani za OIE do 2040.] i prenijeli svoju poruku ministru. Cilj za 2040. trebao bi uključivati sve oblike dekarbonizirane energije”, kaže francuska ministrica.
Tražit će se kompromis
Politico podsjeća i kako ovo nije prvi put da europski pro-nuklearni blok na čelu s Francuskom izaziva prijepore oko zajedničkih europskih politika. Slični razgovori ranije su se vodili i oko investicija u druge niskougljične izvore energije poput zelenog vodika ili EU taksonomije održivog financiranja (u koju su se uspjeli ugurati ne samo nuklearni, već i plinski projekti).
Za Jørgensena bi utjecaj nuklearnog saveza mogao biti posebno problematičan. Ovaj danski političar poznati je nuklearni skeptik i otvoreno je poručivao da se europskim fondovima neće financirati budući nuklearni projekti. Međutim, moguće je da će od tih stavova morati barem djelomično odstupiti ako namjerava donositi novu paneuropsku legislaturu vezanu uz energetski sektor; zemlje članice nuklearnog saveza dovoljno su brojne da mogu u EU institucijama blokirati donošenje bilo kakvog novog propisa .
Kompromis bi mogao biti postignut oko malih modularnih nuklearnih reaktora, tehnologije u usponu koja još nije uspješno komercijalizirana, ali mnogi je smatraju obećavajućom. Mali modularni reaktori mogli bi znatno smanjiti cijenu troškova i duljinu trajanja izgradnje nuklearnih elektrana.
Tijekom saslušanja u EU parlamentu prije nego je izglasan za povjerenika, Jørgensen je kazao da podržava razvoj te tehnologije, a dodao je i da nije nuklearni skeptik “na EU razini”, već se njegovi raniji stavovi trebaju tumačiti prvenstveno na razini danske politike.
Najveći interes za razvoj tehnologije malih modularnih reaktora također ima Francuska, čije predstavništvo pri EU u priopćenju sa spomenutog sastanka ističe i da je nuklearni savez predan ubrzavaju razvoja tehnologije modularnih nuklearnih reaktora “kako bi se osigurao snažan dobavni lanac unutar Europske unije, uključujući i stručno osposobljenu radnu snagu”.