Kako istovremeno uzgajati govedinu i uklanjati ugljik iz atmosfere

Konvencionalna proizvodnja hrane, uz energetiku i transport, ubraja se u glavne ljudske faktore današnjih klimatskih promjena, a procjenjuje se da samo stočarstvo stvara od 11 do 20 posto globalnih emisija stakleničkih plinova. Pritom je uzgoj goveda posebice problematičan zbog ispuštanja metana, jednog od glavnih stakleničkih plinova. Najnovija istraživanja i inovativne poljoprivredne prakse ukazuju na to da se uzgojem goveda može upravljati na način da se dijelom neutraliziraju negativni učinci na klimu. 

U svijetu je posljednjih godina sve više u upotrebi pojam regenerativne poljoprivrede, kao nadogradnje ekološke proizvodnje, koja ujedno brine i o utjecaju poljoprivrede na klimu.

Regenerativne poljoprivredne prakse u fokus stavljaju metode kojima se održava zdravlje tla i pospješuje hvatanje ugljika iz atmosfere te njegovo pohranjivanje u tlu kroz povećanje organske tvari. Zdrava tla sadrže od 50 do 80 posto ugljika, uglavnom u obliku bakterija, gljivica, kukaca i raspadajuće biljne tvari. Imamo li zdravo tlo, time ujedno pospješavamo pohranjivanje atmosferskog ugljika u tlo i biomasu te pozitivno djelujemo na trend štetne atmosferske akumulacije, povećavamo bioraznolikost i plodnost tla te održavamo ciklus kruženja vode u prirodi.

Oponašaju kretanje divljih stada u prirodi

Regenerativna poljoprivreda sadržana je i u novim politikama Europske unije, poput Europskog zelenog plana, aktualne Zajedničke agrikulturne politike – ZAP-a i strategije “Od polja do stola”. Važnost tla prepoznata je i u strategijama zaštite bioraznolikosti do 2030. godine.  

U dosadašnjim je politikama glavni cilj bio povećanje produktivnosti u proizvodnji hrane kroz intenzivnu poljoprivrednu obradu. No, takav je pristup neodrživ zbog degradacije tla (pada humusa) i smanjenja bioraznolikosti. Zaokret prema regenerativnoj poljoprivredi u obzir uzima aktivnu obnovu ekosustava i razvoj klimatske otpornosti. Novi sustav je i financijski pravedniji jer je dosadašnji naglašavao industrijalizaciju, dok novi pristup više financijskih potpora usmjerava na manja, održiva i lokalno ukorijenjena gospodarstva s diversificiranim usjevima. 

Među regenerativne poljoprivredne metode ubraja se i tzv. Adaptive Multi-Paddock (AMP) ispaša ili rotacijska (pregonska) ispaša. Kod tradicionalne, slobodne ispaše stoka cijelo vrijeme pase na istom ograđenom pašnjaku i pritom dolazi do selektivnog napasivanja. Stoka bira najkvalitetnije biljne vrste koje postupno iščezavaju s livada, a šire se manje kvalitetne vrste, korov i trnovite ili otrovne vrste. 

Ima i terena, ovisno o podneblju, koji uslijed pretjerane ispaše izgledaju poput jednoličnih golf terena. Kod rančeva koji primjenjuju regenerativnu ili AMP ispašu, područje za ispašu se dijeli na više ograđenih pregona i cijela stada u određenom vremenskom razdoblju pasu samo na jednom dijelu pašnjaka, dok se ostali dijelovi tla “odmaraju”. Na taj se način biljni pokrov regenerira. Sustav oponaša prirodno kretanje gustih stada divljih preživača, poput američkih bizona, koji su se neprestano selili u potrazi za dostupnom hranom i u bijegu od grabežljivaca.

“Duga razdoblja odmora između svake ispaše daju travi vremena za rast, tlo se obogaćuje ugljikom i drugim hranjivim tvarima, a to posredno utječe i na smanjenje ugljičnog otiska”, ističe Peter Byck, američki novinar i profesor na Školi održivosti Državnog sveučilišta u Arizoni koji sudjeluje u istraživačkom timu koji proučavaju farme na kojima se stoka uzgaja regenerativnom ispašom. Istraživački je projekt vrijedan deset milijuna dolara i cilj mu je usporedba rotacijske s konvencionalnom ispašom, a u njemu sudjeluje desetak američkih farmera [Time].

Četiri puta učinkovitiji u izdvajanju stakleničkih plinova

Byck iza sebe ima nekoliko dokumentarnih filmova koji se bave rješenjima za klimatske promjene. Prvi je “Carbon Nation”, zatim je 2020. godine objavio serijal “Carbon Cowboys”, a nedavno i 4-dijelni dokumentarac “Roots So Deep”, koji prikazuje inovativne poljoprivredne prakse i znanstvenike koji se bave zaštitom bioraznolikosti, kruženjem vode u prirodi, zdravljem tla i skladištenjem ugljika u tlu. Svojim radom promovira širenje novih poljoprivrednih praksi ističući njihove prednosti, i to ne samo u očuvanju okoliša i biosfere, nego i u ekonomskom smislu, kroz uštede koje postižu farmeri na regenerativnim rančevima.

“Regenerativna ispaša daje biljkama više vremena za rast i tako podržava veću bioraznolikost, a time i više ptica i insekata, što opet pomaže u borbi protiv štetnika prirodnim pristupom. Bujanjem vegetacija prekriva tlo, održava ga hladnim i omogućuje rad mikroba, koji igraju ključnu ulogu u skladištenju ugljika u tlu”, ističe Byck u najnovijem dokumentarcu, kojim prenosi rezultate istraživanja s Državnog sveučilišta u Arizoni. Od 2016. godine tim od dvadesetak znanstvenika objavio je devet recenziranih radova i još ih je devet u različitim fazama pisanja i analize.

Što se tiče stakleničkih plinova, uključujući CO2, metan i dušikov oksid, preliminarni rezultati pokazuju da AMP ispaša pomaže izdvojiti 12,1 tona CO2 po hektaru godišnje. To je jednako emisiji ugljika koja se oslobađa godišnjom potrošnjom električne energije u dva kućanstva. Za usporedbu, konvencionalna proizvodnja goveda izdvaja 2,9 tona CO2  godišnje tj. četiri puta manje, što je jednako emisijama koje ispušta automobil na plin koji vozi oko 16.000 kilometara.

Farmerima motivacija ekonomska računica

Prosječno stado u SAD-u sastoji se od 44 goveda, prema Ministarstvu poljoprivrede SAD-a (USDA), i farme te veličine najčešće usvajaju regenerativne prakse, ali ima i velikih farmera koji se okreću inovativnim metodama. 

Byck u jednom od svojih kratkih filmova prikazuje suvlasnika ranča u Teksasu koji prakticira AMP ispašu s 5.000 goveda na 14.000 hektara zemlje. Ubrzo se uvjerio u promjene na vlastitoj zemlji. Nekoć veliki dijelovi ogoljene zemlje sada su prekriveni travom na kojoj stoka može pasti. Korov je pod kontrolom, bez dodatnih prskanja, jer taj posao sad obavlja stoka i to besplatno. Neki od farmera godišnje su uštedjeli i do 50.000 dolara jer nisu morali kupovati dušično gnojivo. Uspjeli su smanjiti insekticide, pesticide i nekoliko drugih poljoprivrednih inputa. Stoga mnogi kažu da im je prvotna motivacija zapravo bila ekonomska računica, a ekologija i održiva proizvodnja su tu kao korisne nuspojave.

I mljekarske farme usvajaju regenerativne metode uzgoja stoke, a među njima je i obiteljska farma Alexandre koja je 2021. godine postala prva regenerativna organska certificirana mljekara u SAD-u, a s čijim radom Byck također upoznaje gledatelje svog zadnjeg dokumentarnog filma. 

Ta mljekara već dva desetljeća ne koristi nikakva kemijska gnojiva, nego isključivo organska, što je rezultiralo puno boljim zadržavanjem vode u tlu. Iako se dvadesetak godina bave organskom poljoprivredom na svojoj farmi od 9.000 hektara u sjevernoj Kaliforniji, otkad su dobili certifikat regeneracije, uložili su dodatna sredstva u inovativne prakse, a koje uključuju rotacijsku ispašu i proizvodnju vlastitog komposta. To pomaže i u povećanju broja divljih životinja na farmi, posebice ptica. Travu puštaju da naraste prije ispaše, čime se pospješuje njezino dublje ukorjenjivanje, i tlo gnoje vlastitim kompostom.

“Kada koristite goveda za ‘košnju’ trave i gnojidbu, a ne izlažete korijenje oranju, potičete ciklus sekvestracije ugljika”, objašnjavaju klimatske prednosti ovih praksi koje dovode do skladištenja ugljika u tlu. Rezultat je, kažu, taj da goveda pomažu odvojiti oko 50 tona ugljika dnevno na tisućama hektara pašnjaka farme. Tlo farme je strukturom poput “čokoladne torte”, opisuje se slikovito, s više poroznosti za rast korijena i mikrobnu aktivnost, što pomaže da se ugljik duže zadrži u zemlji.

Visoka cijena proizvoda ili stvar percepcije?

Tijekom proteklih 20 godina, obiteljska farma Alexandre uočila je da je količina organske tvari u tlu porasla s oko 1% na između 10 do 12%. Što je više organske tvari, to je više ugljika zarobljeno pod zemljom. Sastavili su plan za praćenje još preciznijih podataka o sekvestraciji ugljika u budućnosti.

U svojim filmovima Byck redovito ističe i ekonomske prednosti novih poljoprivrednih praksi tj. uštede koje se njima mogu postići u proizvodnji. Tako navodi riječi predsjednika uprave Maple Hilla, američkog brenda organskih mliječnih proizvoda, koji kaže da se regenerativnim modelom uzgoja goveda postižu niži troškovi stočne ishrane.

“Kad se pravilno radi, farme na kojima se goveda hrane travom uzgajaju stočnu hranu na višegodišnjim pašnjacima. Iako ih to izlaže rizicima vremenskih uvjeta, s druge strane nemaju troškove sjetve i žetve žitnih polja ili kupnje žitarica. Osim toga, goveda su zdravija, što zahtjeva manje medicinske skrbi, a za organsko mlijeko u prodaji se postiže 60 posto veća cijena od mlijeka iz konvencionalne proizvodnje”, ističu u Maple Hillu. Farma planira početi pratiti sadržaj ugljika u tlu, zahvaljujući potpori američkog Ministarstva poljoprivrede, što će im omogućiti dodatno usavršavanje ovakvih praksi.

No, u svemu postoji i kvaka, a to je visoka krajnja cijena proizvoda prema potrošačima. Mliječni i mesni artikli proizvedeni na regenerativnim farmama su skuplji od konvencionalnih i to je glavna prepreka za jače širenje inovativnih poljoprivrednih praksi. Ipak, neki uzgajivači smatraju da je to sve stvar percepcije. 

Mesojedi biraju hranu “od koje se bolje osjećaju”

“Tužna istina, o kojoj ljudi ne žele govoriti, jest da velika većina želi jesti jeftinu hranu, i to po cijenu vlastitog zdravlja i zdravlja okoliša”, kaže vlasnik regenerativne farme iz Georgije, na kojoj uzgajaju goveda, svinje i perad. 

O tome govori i Byck u svom dokumentarcu ističući “da su utjecaji na zdravlje i okoliš negativni vanjski učinci konvencionalne proizvodnje, koji koštaju zajednice i okoliš, ali se često ne uzimaju u obzir”. Zato se, provodeći istraživanje o ispaši AMP-a, obratio i velikim prehrambenim tvrtkama kako bi financijski podržale njihov rad. Tvrtke nemaju utjecaja na to kako on i njegovi kolege provode istraživanje, ali se nada da će ih angažman potaknuti da obrate pozornost i počnu mijenjati svoje prakse.

“Tako ćemo postići da ovo postane mainstream, a moj cilj je dobiti zdravo tlo. Raste i broj osviještenih potrošača. Briga za okoliš i zabrinutost zbog klime tjera sve više mesojeda u potragu za održivim opcijama mesnih proizvoda. Oni zaobilaze trgovine i sve više kupuju online, direktno s farmi. Ljudi traže hranu od koje se bolje osjećaju”, zaključuje Byck.