Skoči do sadržaja
Foto: Bas van den Eijkhof/Unsplash

Kako se zbog turizma uništava Zadarska županija

calendar

KOMENTAR MELITE VRSALJKO:
Sve nekretnine u Zadarskoj županiji koje je Vlada RH proglasila strateški važnima služe dodatnom razvoju masovnog turizma. U pitanju je županija čiji su stanovnici tijekom zadnja dva ljeta već doživjeli redukcije vode. Javna infrastruktura ne može podnijeti megalomanske turističke planove.

Brojni stanovnici okolice Zadra prošlog su ljeta mogli vidjeti kako je to kada su “drugotni”.  

Dio naselja Ravnih kotara tijekom kolovoza patio je od nestašice vode, a redukcije su se događale i u dijelu naselja u neposrednoj blizini Zadra, kao i na okolnim otocima. Špine su se zatvarale za vrijeme jednog od mnogih toplinskih valova koji su se dogodili prošlo ljeto, a koji će u budućnosti, po prognozama klimatologa, u Dalmaciji biti sve češći te intenzivniji, jednako kao što će biti sve više sušnih razdoblja.

U nestašici nisu svi bili jednaki. U slučaju naselja Ravnih kotara, zadarsko je vodovodno poduzeće znatno smanjio isporuku benkovačkom. Ironično, gotovo 24 naselja tog kraja bilo je bez vode i na dan proslave VRO Oluja, dok se istovremeno, na manje od 30 kilometara, turistička sezona odvijala uobičajenim tempom. Stranci su se kupali u aquaparku i hotelskim bazenima, a pitka voda tekla je kroz tuševe na plažama, u autopraonicama te cijevima kojima su se čistile javne površine [1, 2, 3]. 

Lokalna i županijska vlast imala je na raspolaganju mogućnost usvajanja mjera redukcije koje bi ograničile rasipanje vodom i novčano kaznile neodgovorne pojedince, kao što je prije tri godine uslijed nestašice to učinila Istarska županija. Međutim, to su propustili napraviti. 

Provođenje takvih mjera, jasno je, znatno bi utjecalo na imidž poželjne turističke destinacije te na iskustvo stranca koji su za odmor odabrali upravo ovo podneblje. Umjesto toga, lokalna i regionalna samouprava odlučili su zakomplicirati život stanovnicima u okolici Zadra.

Kad je dosta?

U svijetu koji postaje sve vreliji, u kojem bioraznolikost rapidno propada i u kojem sve više javnih sredstava odlazi na saniranje šteta od vremenskih ekstrema, najveće bitke vode se i nastavit će se voditi oko resursa. U takvom svijetu najvažniji je zadatak vlasti zaštiti svoje resurse i osigurati da su suštinske potrebe građana, kao što je pristup pitkoj vodi, zadovoljene.  

Koliko je vlast, ona regionalna i nacionalna, kratkovidna u svojim pogledima na nadolazeći užareni svijet možda najbolje pokazuje popis nekretnina koje je država proglasila strateškima. Od 32 odabrane nekretnine, šest ih se odnosi na Zadarsku županiju i gotovo sve su namijenjene turizmu. Nekad u budućnosti, na ovim prostorima – od Privlake, Ugljana, Zadra do Novigrada – nakotit će se preko 5000 novih turističkih kreveta, dodatne vile i hoteli s bazenima te dva golf terena. 

Uzevši u obzir da su nestašice vode u Zadarskoj županiji događale ne samo tijekom ljeta 2024. već i tijekom prijašnjih godina, te da će ih u budućnosti biti još više, planiranje projekata koji zahtijevaju ogromne količine pitke vode u krajnju ruku je neodgovorno, megalomanski i ne suviše pametno. Osim toga, ideja izgradnje dodatnih turističkih kapaciteta na već uvelike betoniziranoj obali direktno se kosi s načelima održivosti – kojoj ova država, barem na papiru i u teoriji, teži. 

Uz turističke nekretnine koje je Vlada proglasila strateškima, brojne se nove turističke zone planiraju na razini lokalnih prostornih planova. Na primjer, novi prostorni plan grada Benkovca predviđa turističku zonu u naselju Donji Karin koje se nalazi na Karinskom moru, malom zatvorenom ekosistemu koji već pati od posljedica klimatskih promjena, a ugrožava ga i pretjerana gradnja u kombinaciji s nepostojanjem kanalizacijske infrastrukture, na što su biolozi već upozoravali

Pitanje kanalizacije nema riješen ni otok Ugljan gdje je strateški značajnom proglašena nekretnina za novo turističko naselje koje bi moglo primiti do 2000 ljudi. 

Dva svijeta

Zadarska županija ima brojne neriješene infrastrukturne probleme koji njenim stanovnicima smanjuju kvalitetu života, i čije bi rješavanje trebalo biti prioritetnije od planiranja novih turističkih zona. 

Naselje Diklo, gdje se 6,4 hektara planira za novi turistički kamp, nikako da riješi problem s ogromnim deponijem s kojeg se redovito mještanima odašilje smrad. Nadalje, stanovnici udaljenijih krajeva županije nemaju osiguran javni prijevoz do većih gradova, zbog čega se događa da ilegalni taksisti skupo naplaćuju tu uslugu starijim osobama koje nemaju nikoga da ih odveze na bolničke pretrage. Ako se provozate automobilom kroz Islam Grčki, u centru sela dočekat će vas ogromne rupe na cesti koje se godinama ne saniraju. 

U dijelu naselja Grada Benkovca, jedinice lokalne samouprave u kojoj se nalazi nekoliko vjetroparkova, djelu stanovnika se i dalje gasi javna rasvjeta, zbog čega u ponoć u tim mjestima zavlada crni mrak.  Dok su državi strateške nekretnine kampovi, golf tereni i hotelska naselja, pedijatrijska ambulanta u tom gradu okružena je kutijama metadona, špricama, ljudskim izmetom i smradom urina te smećem, a u čekaoni zgrade nema ni klimatizacije ni grijanja, na što su nedavno upozorili mještani tog naselja. 

Propadanje javne infrastrukture ne događa se samo u ruralnim krajevima. Krajem protekle godine inspekcija je zbog neadekvatnih uvjeta zatvorila zadarsku ambulantu u prostoru nekadašnjeg bolničkog laboratorija gdje su vikendima dežurali liječnici obiteljske medicine. 

Primjeri u kojima država u turistički razvikanoj regiji ne uspijeva zadovoljiti osnovne potrebe građana brojni su, a projekti koje Vlada smatra strateškima neće učiniti mnogo da se ta situacija poboljša. Manipulativo je, naime, tvrditi da će novi turistički projekti imati društvenu korisnost za lokalno stanovništvo, što je jedan od kriterija kojim se država vodila pri odabiru strateških nekretnina u Zadarskoj županiji. 

Zbog nedostatka domaće radne snage, već godinama raste trend zapošljavanja stranih radnika u uslužnim djelatnostima bez kojih se sezona ne bi mogla preživjeti. Cijene u ljetnom periodu skaču u visine, ceste su zakrčene automobilima, a zdravstveni sustav je pod znatnim opterećenjem. Stanodavci već u svibnju “izbacuju” studente iz stanova kako bi udomaćili turiste, a mlade obitelji si, zbog visokih cijena nekretnina, ne mogu priuštiti dom. 

Većina turističkih kompleksa pak zatvara vrata na jesen. Kada priobalna mjesta odahnu nakon ljetne invazije turista, veliki dio postojećih turističkih nekretnina postaju prazni objekti u koje se naseljava tišina.  

Održivi turizam?

Unatoč tome što država u dokumentu nazvanom Strategija razvoja održivog turizma do 2030. obećava osigurati ravnomjerniji regionalni turistički razvoj tako da se poticaji ulaganja u turističke projekte diferenciraju s obzirom na indeks turističke razvijenosti”, ista ta država nije odabrala niti jednu stratešku nekretninu u drugim dijelovima županije koji zbog slabe razvijenosti bilježe trend depopulacije.

Strateškim interesom država ne smatra, na primjer, revitalizaciju brojnih poljoprivrednih površina u Ravnim kotarima, jednom od najplodonosnijih područja u cijeloj Hrvatskoj, ili barem razvijanje ponude ruralnog turizma, kad je već turizam, u percepciji vladajućih, jedino čime se ovaj kraj sposoban baviti. 

U istom dokumentu država obećava smanjiti utjecaj turizma i klimatskih promjena kroz poticanje “niskougljičnih i klimatski adaptivnih rješenja u turizmu s naglaskom na izgradnju turističke infrastrukture”. Drugim riječima, država će se boriti protiv utjecaja turizma tako da će graditi novu turističku infrastrukturu i pokušati privući još više turista. 

Valja pak podsjetiti na jednu važnu činjenicu o kojoj političari ne vode računa – turizam proždire resurse. Procjena je UN-a da će taj sektor, ako nastavimo kao do sada, do 2050. na globalnoj razini generirati povećanje od 154 posto u potrošnji energije, 131 posto u emisijama stakleničkih plinova, 152 posto u potrošnji vode i 251 posto količini otpada. 

Nadalje, više od trećine svjetske populacije već sada živi s nestašicom vode, što znači da potražnja za vodom u njihovoj regiji nadmašuje opskrbu barem jedan mjesec u godini. 

Dovoljno je pogledati što se događalo u Španjolskoj i Francuskoj kada su u tim zemljama zbog dugotrajne hidrološke suše mjere redukcije vode mjesecima bile na snazi. Zbog velike potrošnje vode, u nekoliko francuskih regija prije dvije godine zabranjena je gradnja novih objekata, a oko pitanja preraspodjele vode dolazilo je do sukoba poljoprivrednika i okolišnih aktivista. Policija je u Španjolskoj, sušom najpogođenijom europskom zemljom, pritvarala kradljivce s ilegalnih bunara koji bi koristili ukradenu vodu za navodnjavanje usjeva. Brojni krajevi te zemlje već sada su nenastanjivi zbog nemogućnosti poljoprivredne proizvodnje uslijed nestašice vode.  

Osiromašenje prirodnih resursa uslijed klimatskih promjena nije nešto što se događa na drugom kraju svijeta. Takvu stvarnost jednim dijelom već živimo. 

Dio stanovnika Mediterana već je prepoznao kako prekomjerni turizam tu situaciju pogoršava, pa se tako u zemljama europskog juga sve češće pojavljuje otpor prema neodrživim praksama koje dolaze s tim sektorom. Među njima je upravo i neodgovorno upravljanje vodom. Nakon što je na jednom od najpopularnijih Kanarskih otoka, Tenerifeu, prošle godine u ožujku proglašeno izvanredno stanje zbog nestašice, dio lokalnih aktivista započeo je štrajk glađu zbog planiranog turističkog rasta. Tražili su zaustavljanje izgradnje hotela i turističkog naselja na jugu otoka, ali i moratorij na sve nove projekte razvoja turizma. 

Slični prosvjedi odvijali su se u gradovima diljem Španjolske i Italije. U Hrvatskoj takvih prosvjeda zasad nema, ali za očekivati je da će se početi pojavljivati ako se turizam nastavi razvijati nauštrb kvalitete života lokalnog stanovništva. 

Nestašica vizije

Nestašice pitke vode prepoznate su kao rizik u dokumentu Zadarske županije koji se bavi potencijalnim budućim nepogodama u tom kraju, međutim, tom se problemu ne daje previše pažnje, niti sadašnje lokalne političke strukture imaju znanja, kapaciteta i volje da mu ozbiljno pristupe. 

Pokazuje to i situacija kada je, uslijed obustave isporuke vode, benkovačka lokalna vlast optuživala vodstvo zadarskog vodovoda zbog neodgovaranja na e-mailove u kojima ih se poziva na rješavanje ovog problema. 

Vlast koja je svjesna ovih rizika trebala bi uspostaviti plan održivog gospodarenja vodnim resursima. Takav plan trebao bi odrediti koji sektori i usluge imaju prednost u situacijama nestašice zbog sušnih uvjeta. Osim toga, trebala bi u konačnici i redefinirati svoj dosadašnji pogled na “održivost” koja se, u percepciji sadašnje politike, svodi samo na održivost kontinuiteta zarade u turizmu nauštrb okoliša i potreba lokalnog stanovništva. 

Takav pak pothvat zahtjeva duboko razumijevanje problema s kojima se svijet suočava, ali i postojanje određene vizije kako točno odgovoriti na te izazove. 

Ljudski kapaciteti dorasli tom izazovu u hrvatskoj politici, čini se, ne postoje ni na državnoj ni na regionalnoj razini. Građani već ove godine, na lokalnim izborima, imaju još jednu priliku da to prepoznaju. Izglednijim se međutim čini odabir kontinuiteta sporog propadanja, do neke buduće prijelomne točke u kojoj pad kvalitete života više neće biti moguće ignorirati.

Imate pitanje za Klimatski portal? Želite nam predložiti temu za koju mislite da bismo je trebali obraditi? Želite nam uputiti pohvalu ili kritiku? Kontaktirajte nas na [email protected] ili putem WhatsAppa ili Facebooka.