
Smeđe more, fekalije u potoku: Zbog megalomanske gradnje devastiran park Vruljica u Zadru
Na rubu najljepšeg zadarskog parka gradi se šesterokatnica s podzemnom garažom. Teren je prošaran podzemnim vodama pa je potok Vruljica, koji se nekoliko metara dalje ulijeva u more, zagađen blatom, građevinskim materijalom, uljem i fekalijama. Zadrani u subotu izlaze na prosvjed.
Park Vruljica zauzima posebno mjesto u životima i sjećanjima stanovnika Zadra. Smješten u širem centru grada, tik uz obalu mora, park Vruljica je u imaginarij grada utisnut kao mirna zelena oaza, mjesto susreta starih i mladih, gdje tišinu narušavaju samo žuborenje potoka i veseli zvukovi dječje igre.
Park Vruljica tamo je već stoljećima. U 19. i ranom 20. stoljeću nosio je talijansko ime – Bosco dei Pini, borova šumica – ali funkcija mu se kroz vrijeme nije znatno mijenjala. Vruljica je za Zadrane bila i ostala mjesto predaha od gradske vreve, okruženo decentnim kućama, uglavnom starim sto i više godina, a u prostranom se parku od 1978. nalazi i vjerojatno najljepši gradski dječji vrtić.
Idila je trajala do ljeta 2024. kada je na vanjskom obodu parka počela priprema za gradnju stambene zgrade, monstruozne šesterokatnice sasvim neuklopljene u okolni prostor i njegovu arhitekturu, s podzemnom garažom i luksuznim stanovima čiju si kupovinu malo tko može priuštiti.
Za stanare okolnih kuća bio je to početak noćne more. Cjelodnevna buka im narušava kvalitetu života i remeti san, a vibracije zbog gradilišta utječu na statiku njihovih kuća, zbog čega strahuju od urušavanja. Kad su se pokušali požaliti investitoru, naišli su na uvrede i prijetnje. “Kad smo otišli na policiju da tu prijetnju prijavimo, samo nam je rečeno da je bolje da se s tim ljudima ne kačimo”, ispričali su uznemireni stanari novinarima Slobodne Dalmacije.
Dopisi državnim, lokalnim pa čak i europskim institucijama nisu urodili plodom. Nitko nije pokazao interes da stanare uz Vruljicu zaštiti od bahate devastacije njihovog životnog prostora. Ignoriranje problema trajalo je sve do siječnja ove godine, kad je okolišna šteta čitavom gradu postala bolno očita.
Potok u parku zbog radova je – zagađen zemljom, građevinskim materijalom i fekalijama iz obližnje septičke jame – poprimio smeđu boju. Podzemne vode počele su poplavljivati gradilište, što je investitor pokušao riješiti betonom, zatrpavajući im izvorište. Međutim, kretanje podzemnih voda nije tako lako zaustaviti. Gradilište se pretvorilo u jednu veliku lokvu, čija se sadržina ispumpava u potok pa dalje u more.

Prosvjed u subotu u 10 sati
Ovu subotu, 1. veljače u 10 sati, Zadrani će se u Vruljici okupiti na prosvjedu protiv devastacije omiljenog parka. Na prosvjed najaktivnije poziva predsjednik zadarskog SDP-a Daniel Radeta, vijećnik u gradskoj skupštini koji se zbog otpora HDZ-ovom svevlašću u Zadru, gradu u kojem najjača hrvatska politička stranka nikad nije izgubila vlast, nalazio na meti prijetnji i fizičkih napada [1, 2].
“Ovo je nevjerojatno, nadrealno, ne znam uopće koju riječ da upotrijebim da bih opisao ovu situaciju. U trenutku kad se cijeli svijet bori da sačuva svoje izvore vode, u Zadru ih se betonira naočigled čitave javnosti”, kaže Radeta za Klimatski portal.
“Svaki dan sam u Vruljici i nisam tamo nikad vidio nikakve predstavnike institucija, bilo državnih ili gradskih, koji bi zaštitili park od devastacije. Događa se katastrofa, ta betonska ploča koju su izlili je stalno pod vodom, sve pliva, unutra ima i nekakve nafte, a sve se to izlijeva najprije u potok pa onda u more. Svatko kome je stalo do grada će u subotu biti u Vruljici, jer ovaj problem je širi od Vruljice, na isti način se devastiraju i drugi dijelovi grada”, kaže predsjednik zadarskog SDP-a.
Svakome tko u Zadru živi ili ga redovito posjećuje jasno je da Radeta ne pretjeruje. Zadar se već godinama neselektivno betonira, pri čemu se privatni profit evidentno stavlja ispred javnog interesa; zelenila je sve manje, javni prostori sve su neugledniji.

Tko stoji iza devastacije?
Nevjerojatna bahatost investitora za Radetu predstavlja dokaz da se Vruljica devastira uz podršku gradskih političkih moćnika. “Ne znam tko je investitor, niti me zanima. Jasno je da iza svega stoji HDZ. Pa projektant zgrade u Vruljici je Željko Predovan, koji je 2007. izradio Prostorni plan Grada Zadra, a bio je i HDZ-ov vijećnik u gradskoj skupštini”, kaže Radeta.
Ipak, vrijedi zabilježiti i imena investitora. Iza gradnje stoji tvrtka Adria Bau, u vlasništvu njemačkog državljanina Martina Felixa Schmeidlera i Martine Pocrnja iz Zagreba. Prokurist firme je njen suprug Zlatko Pocrnja. Prema podacima servisa Poslovna Hrvatska, ne radi se ni o kakvim renomiranim građevinarima; tvrtka zapošljava dvoje ljudi, prihodi su im mizerni, bonitetna ocjena najniža moguća i uglavnom posluju u minusu.
Pokušali smo doznati što investitori imaju za reći o gradnji u Vruljici. Nazvali smo broj mobitela dostupan na službenoj stranici tvrtke Adria Bau. Muški glas s druge strane rekao nam da razgovaramo s vlasnikom, ali odbio se predstaviti i davati bilo kakve izjave preko telefona jer to, kaže, smatra “neozbiljnim”. Nismo dobili odgovor na pitanje zbog čega bi telefonska komunikacija s medijima bila “neozbiljna”, kao ni bilo kakve dodatne informacije.

Gradska vlast ne vidi problem s gradnjom u Vruljici
Gradonačelnik Zadra, HDZ-ov Branko Dukić, više se puta javno očitovao o devastaciji Vruljice.
Što se njega tiče, sama gradnja nije ni na koji način sporna, ali investitorima je poručio da moraju sanirati nered koji su napravili. Tvrdi da je vodopravna inspekcija Državnog inspektorata izašla na teren i naložila investitoru da provede sanaciju o vlastitom trošku [Zadarski list].
Iz Državnog inspektorata poručili su da je investitoru zabranjeno unošenje zemljanog materijala u potok, ali se rješenja o zabrani nisu pridržavali pa je pokrenut i prekršajni postupak.
Odvjetnik investitora Denis Klarendić, pak, tvrdi da šteta koja je nastala nije njihova odgovornost. Štoviše, pred novinarima u Zadru je rekao da su žrtve nepoznatih sabotera. Klarendić kaže da je netko uklonio geotekstil koji je investitor postavio kao branu koja je trebala onemogućiti izlijevanje zamućene vode u potok pa je zbog toga došlo do zagađenja.
Malo tko u Zadru, međutim, vjeruje da priča pravnog zastupnika tvrtke Adria Bau drži vodu. Svaki stanovnik grada može prošetati do Vruljice i uvjeriti se da je problem u samoj činjenici da se takva zgradurina uopće gradi na terenu prošaranom podzemnim vodama.
Ovo, uostalom, nije prvi put da je potok u Vruljici zbog gradnje zagađen. Lokalni mediji su smeđu boju potoka i mora u obližnjoj marini zabilježili još u prosincu.
Grad za investitore, a ne za stanovnike
Na poziv protiv daljnjeg devastiranja Vruljice svoje je sugrađane pozvao i Sven Marcelić, izvanredni profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, široj javnosti poznat i po svom kvizaškom umijeću, kao jedan od lovaca u popularnom HRT-ovom kvizu “Superpotjera”.
Marcelić je na Facebooku napisao kako je razumljivo da investitori pokušavaju zaraditi što više novca, ali nije razumljivo da im se dopušta devastacija javnog prostora kako bi to postigli.
“Gradnja u Zadru već je dugo vremena ilustracija racionalnog ponašanja investitora, koji maksimaliziraju profit na svojim parcelama. I to je razumljivo. Ono što nije razumljivo su posljedice, koje uključuju prekomjernu betonizaciju, zgrade koje se grade metar od ceste, potpun izostanak zelenila, ulaženje velikih stambenih zgrada u dijelove grada koji nisu infrastrukturno funkcionirali ni onda kad su tamo bile samo pojedinačne kuće.
Za te posljedice, opet, odgovornost ne snose investitori. Oni se ponašaju po pravilima igre, a igra je u Zadru uglavnom svedena na onu sad već čuvenu (a u svojoj biti kokošarsku) maksimu: ‘dajmo da rade i zarade’. Dakle, igre koja je Zadru donijela prostornu devastaciju i štekatizaciju, kad princip protegnemo na način na koji funkcionira, recimo, Poluotok.
Odgovornost za ovu situaciju snosi, prije svega, Grad Zadar. On je taj čije su institucije donijele pravila igre, a čije posljedice u prostoru vidimo svakim danom sve više na svojoj koži.
S druge strane, teško da možemo reći da je kvaliteta života u gradu rasla zbog svog tog rada i zarade. Ceste su raskopane i pola grada zatvoreno. Novi vrtići i škole su misaona imenica. Gradu nedostaje liječnika, pedijatara, ginekologa… Listu problema mogli bismo produžiti bez problema, svi znamo kako nam je. Dakle, javni interes, i kao prostor i kao okoliš i kao socijalna slika, je apsolutno zanemaren.
I živimo u blatu. Zato svi na prosvjed 1.2. u Vruljicu. Vrijeme je da počnemo raditi građanski pritisak da se promijene pravila igre”, napisao je Marcelić.