
Znakovni jezik klimatskih promjena: “U Hrvatskoj se time nitko ne bavi”
Tim znanstvenika proširio je britanski znakovni jezik s 400 pojmova koji se tiču okoliša i klimatskih promjena. Stručnjakinju za hrvatski znakovni jezik, profesoricu Dorijanu Kavčić, pitali smo prati li hrvatski znakovni jezik klimatske promjene.
Britanski znakovni jezik (BSL) od ove je godine bogatiji za 400 pojmova iz područja znanosti o okolišu i klime.
Prema riječima stručnjaka sa Sveučilišta u Edinburghu, koji stoje iza ovog pothvata, cilj je novim generacijama približili što spaljivanje fosilnih goriva čini planetu, odnosno omogućiti razgovor o najvažnijoj temi današnjice na znakovnom jeziku.
Do sada je jedini način da na britanskom znakovnom jeziku kažete “efekt staklenika” bio da prstima oblikujete svako slovo zasebno: E F E K T S T A K L E N I K A. Novi znak, pak, vizualno prikazuje kako staklenički plinovi u Zemljinoj atmosferi reagiraju na sunčevu svjetlost.
“Prvo se s oba dlana formiraju kružni oblici, a zatim pokreti koji oslikavaju prisutnost plinova u atmosferi. Lijevi dlan potom se postavlja ravno, što je prikaz Zemljine površine, dok se ispruženi kažiprst desne ruke pomiče naprijed-nazad prema lijevoj ruci. To označava da se sunčeva svjetlost reflektira od površine planeta i zarobljava od strane stakleničkih plinova”, objašnjava znanstvenica Audrey Cameron, koja radi na projektu izrade rječnika britanskog znakovnog jezika.
Budući da je ugljikov dioksid ključan staklenički plin, mnogi novi znakovni izrazi počinju pojmom ugljik. Ako na britanskom znakovnom jeziku želite “emisije ugljika”, lijevom rukom formira se oblik “C”, koji predstavlja ugljik, dok desna ruka pokazuje otpuštanje ugljika u atmosferu. Pokret desne ruke označava različite razine emisija ugljika – brzi pokret prema gore predstavlja visoke emisije, sporiji pokret prema dolje niže emisije.
Ovako izgleda znak za klimatske promjene: oba dlana izvode pokrete nalik oblacima, a koji predstavljaju vremenske uvjete. Potom se dlanovi izvrću, što ukazuje na promjenu, u ovom slučaju promjenu vremenskih obrazaca kroz vrijeme. Brzina okreta dlanova, pak, govori o intenzitetu klimatskih promjena.
“Hrvatski znakovni jezik je izrazito nerazvijen”
Stručnjakinju za hrvatski znakovni jezik Dorijanu Kavčić s Odsjeka za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta pitali smo prati li hrvatski znakovni jezik zbivanja vezana za klimatske promjene.
Kavčić prije svega ukazuje na razlike u pristupu znakovnom jeziku. Britanski je, objašnjava, potpuno opisan, ima svoje gramatike i rječnike, studira se na renomiranim sveučilištima, podučava u brojnim školama, a gluha djeca su britanskom znakovnom jeziku izložena od najranije dobi, “čime postaje materinski jezik”.
“Isto tako, imaju opciju pohađanja škole za Gluhe, gdje su okruženi svojim BSL, a engleski uče kao drugi jezik. U takvom okruženju jezik je razvijen i snažan, bogatog vokabulara i jake svijesti same zajednice Gluhih o tome koliko je BSL različit od govornog engleskog jezika. U takvom okruženju, visoko obrazovani Gluhi jezični stručnjaci rade na dodatnom obogaćivanju vokabulara osmišljavajući znakove za koncepte koji su novi, a dolaze iz područja klimatskih promjena. Zapravo, ono što rade je prevode termine sa engleskog jezika na BSL.”
Hrvatski znakovni jezik (HJZ), smatra Kavčić, nije ni blizu te vrste razvijenosti. Kako tumači, opisano je jedva 20 posto jezičnih elemenata. U ovom kontekstu “opisano” znači da su provedena lingvistička istraživanja kojima se bilježe sve specifičnosti.
“Jezik se podučava samo na kratkotrajnim tečajevima, a na svega tri fakulteta na kojima HZJ jest prisutan, prisutan je u obliku izborne nastave, a nastavnici su čujuće osobe. Ne postoji studij HZJ i kulture Gluhih, niti postoje Gluhi visokoobrazovani jezičari koji bi bili nastavnici HZJ na visokoškolskim ustanovama i koji bi provodili sveobuhvatne lingvističke studije. Gluha djeca nemaju priliku biti izložena HZJ od prvoga dana, štoviše, uključuju se u zajednicu Gluhih i započinju s učenjem HZJ tek u odrasloj dobi, te im HZJ nije materinski. U čujućim školama gluho dijete je jedino, okruženo isključivo govornim jezikom, a stručni komunikacijski posrednici, dakle pomoćnici u nastavi s gluhim djetetom, ne znaju HZJ, već se radi na gotovo isključivoj vizualizaciji hrvatskoga jezika. S oskudnim vokabularom imenica i glagola iz HZJ, bez znanja gramatike HZJ, praćenje cjelokupnog nastavnog gradiva odvija se očitavanjem s usana i sricanjem. Rezultat cijele ove politike je taj da je HZJ nerazvijen, izuzetno niske svijesti samih Gluhih da se radi o drugom jeziku, koji je dubinski gramatički drugačiji od govornog hrvatskoga jezika.”
Kako kaže, istraživanje koje upravo provodi dovelo je do još jedne porazne spoznaje – da ne postoji prirodan tijek “nasljeđivanja” jezika, odnosno da ne postoji generacijski prijenos znanja.
“Tako starije generacije barataju puno većim gramatičkim i rječničkim znanjem HZJ nego mlađe. Što znači da se gramatičke konstrukcije gube, one nestaju. Mladi Gluhi se izražavaju gotovo pa isključivo govornim hrvatskim jezikom. On je vizualno predstavljen; kako bi se reklo, koriste se ruke, da, ali kada se pogleda struktura rečenice, radi se o vizualno predstavljenom hrvatskom jeziku.”
“Ne pojavljuju se novi znakovi niti se time itko bavi”
Kad je riječ o terminologiji iz područja klimatski promjena, Kavčić kaže da se u hrvatskom znakovnom jeziku ne pojavljuju novi znakovi, niti se itko time bavi.
“Jedini diskurs unutar kojeg se pojavljuje određeni broj znakova, a koji označavaju određene koncepte, je politički diskurs. To je logično za pretpostaviti budući da se na javnoj televiziji od 2017. godine prevode sve sjednice Sabora i Vlade. Prevode se i izborni procesi pa se gluhi izravno uključuju u tu društvenu sferu, dobivaju znanje o političkom djelovanju, uče koncepte političko-društvene tematike te ulaze u žive rasprave i razgovore o tim pitanjima. Prema tome, jedino se za taj diskurs može reći da postoji okruženje u kojem se jezik na prirodan način razvija”, zaključuje Kavčić.