Gradnja najveće hidroelektrane na svijetu vodi prema sukobu Kine i Indije

Kina gradi najveću hidroelektranu na svijetu. Koštat će oko 137 milijardi dolara, a kapacitet bi joj trebao biti oko 60 GW, što je triput više od trenutno najveće svjetske hidroelektrane, također smještene u Kini.

O gradnji hidroelektrane na rijeci Tsangpo u kineskom Tibetu se počelo govoriti još prije pet godina, a krajem 2024. stigla je i službena potvrda da će se to desiti. Što se tiče Kine, radi se o energetskom projektu koji će doprinijeti zaštiti okoliša i postizanju klimatske neutralnosti, jer će omogućiti brže napuštanje ugljena, najprljavijeg fosilnog energenta čijim spaljivanjem Kina zadovoljava oko 60 posto svojih potreba za električnom energijom.

Aktivisti za zaštitu okoliša i ljudskih prava, međutim, nisu uvjereni u proklamirane pozitivne ishode. Radi se o projektu koji prate različite kontroverze: osim što će izgradnja ogromne hidroelektrane s pratećom infrastrukturom, uključujući i najveću svjetsku branu, nužno imati štetne utjecaje na okoliš, strahuje se i za sigurnost lokalnog stanovništva, a postoji i opasnost da dođe do nestašice vode u donjem toku rijeke, što bi moglo dovesti do napetosti između Kine s jedne strane te Indije i Bangladeša s druge.

Rizici za ljude i okoliš

Rijeka Tsangpo, naime, izvire na teritoriju Kine, prolazi uz Himalaju te ulazi u nizinsko područje Indije i Bangladeša. U svom donjem toku rijeka nosi indijsko ime Brahmaputra. Spaja se s rijekom Ganges, s kojom u Bengalskom zaljevu tvori najveću riječnu deltu na svijetu.

S obzirom na to da izvire na sjevernim obroncima Himalaje, rijeka Tsangpo odnosno Brahmaputra u dijelovima svog toka ima velik pad među različitim nadmorskim visinama, zbog čega ima ogroman hidroenergetski potencijal. Očito je da Kina namjerava iskoristiti taj potencijal, iako još nije objavljeno kad se započinje s radovima niti kad bi hidroelektrana na rijeci Tsangpo trebala biti puštena u pogon.

Poznato je, međutim, da je u pitanju ogroman i vrlo zahtjevan inženjerski pothvat, što uostalom odražava i projicirana cijena izgradnje. Tako intenzivni radovi nužno će imati znatan utjecaj na okoliš: ugroženi su flora i fauna u donjem dijelu riječnog toka (u kojem živi oko 200 vrsta riba), a izgledno je i da će dio lokalnog stanovništva zbog radova morati biti raseljen.

Kad je u Kini građena brana “Tri klisure”, ključni dio trenutno najveće svjetske hidroelektrane, raseljeno je skoro milijun i pol ljudi. Područje uz rijeku Tsangpo, doduše, nije tako gusto naseljeno kao ono uz rijeku Jangce, gdje se nalazi brana “Tri klisure”, pa bi broj raseljenih trebao biti osjetno manji.

Ipak, kineski planovi već su izazvali prosvjede u Tibetu, pokrajini koju je Kina anektirala 1950. godine i gdje dio stanovništva još uvijek priželjkuje nezavisnost. Najava gradnje jedne druge, nešto manje brane u Tibetu je potakla otpor lokalnog stanovništva jer se strahuje ne samo od gubitaka više tibetanskih sela, već i stoljećima starih budističkih hramova. Prema informacijama koje je krajem 2024. objavio BBC, stotine ljudi u Tibetu je uhićeno zbog sudjelovanja u prosvjedu, a neki su i premlaćeni te ozbiljno ozlijeđeni.

Zabrinutost zbog gradnje izaziva i činjenica da se radi o seizmički aktivnom području, gdje se redovito događaju potresi, koji pak potiču klizišta. Gradnja najveće hidroelektrane na svijetu mogla bi povećati učestalost takvih događaja, što opet predstavlja opasnost za ljude i imovinu.

Rastu tenzije u regiji

Međutim, najveća opasnost koju ovaj projekt predstavlja odnosi se na dodatno narušavanje odnosa između Kine i Indije, dvije najmnogoljudnije svjetske države. Prekogranične tenzije već su sada prisutne; zadnjih godina zabilježeno je više okršaja među pripadnicima indijske i kineske vojske, od kojih se najozbiljniji dogodio 2020. kad je poginulo više desetaka indijskih i kineskih vojnika.

“Svaka brana na rijeci nizvodno ima ogromne ekološke posljedice”, kaže indijski stručnjak za zaštitu okoliša Vishwanath Srikantaiah u razgovoru za Radio slobodna Azija.

On podsjeća na učinke brana koje je Kina izgradila na rijeci Mekong u Laosu, a koja je dio elektroenergetskih postrojenja kojima Kina, kaže Srikantaiah, “upravlja vodeći se isključivo vlastitim interesom”. Istraživanja pokazuju da su kineski hidroenergetski projekti u Laosu rezultirali češćim i intenzivnijim sušama u dijelovima Tajlanda, Vijetnama i Kambodže, jer se smanjila količina vode u donjem toku rijeke Mekong.

O vodi iz rijeke Brahmaputra u Indiji ovise milijuni ljudi. Voda se prvenstveno koristi za piće, izlov ribe i navodnjavanje poljoprivrednih površina, prvenstveno u pokrajinama Arunachal Pradesh i Assam. Isto važi i za stanovnike Bangladeša naseljene uz korito Brahmaputre.

“Sezonske promjene u protoku vode mogle bi pogoršati poplave ili pojačati suše nizvodno, ugrožavajući sredstva za život i ekosustave”, kaže za Radio slobodna Azija Neeraj Singh Manhas iz južnokorejskog think-tanka Parley Policy Initiative. “Zadržavanje sedimenta u brani moglo bi smanjiti plodnost tla i ubrzati eroziju delte”, rekao je Manhas, dodavši da ovaj projekt povećava utjecaj Kine na susjedne riječne zemlje i može dovesti do rasta napetosti u regiji.

Ministarstvo okoliša, šuma i klimatskih promjena u Bangladešu je 2022. objavilo analizu u kojoj procjenjuju da bi smanjenje količine vode u toku Brahmaputre za samo pet posto rezultiralo padom poljoprivredne proizvodnje uz rijeku za 15 posto. Ako bi Kina zadržavala veće količine vode zbog proizvodnje električne energije, smanjena dostupnost hrane mogla bi dovesti do ozbiljnih zdravstvenih i gospodarskih problema.

Sukobi zbog vode

Jasno je stoga da ogromni kineski hidro projekt u Tibetu prilično zabrinjava Indiju i Bangladeš [1, 2]. U okolnostima u kojima se zbog klimatskih promjena šire sušna područja i smanjuje dostupnost vodnih resursa, opravdani su strahovi da bi u budućnosti moglo doći do ozbiljnih sukoba.

Sukobi zbog vode već su sada svakodnevica u dijelovima Afrike i Azije. Situacija je najkritičnija u središnjoj Aziji, uz rijeke Amu-Darja i Sir-Darja, čiji se vodostaj znatno smanjio zbog kombinacije klimatskih promjena i štetnog ljudskog utjecaja na okoliš. Zbog dostupnosti vode na tom su područjima u više navrata bilježeni sukobi među stanovnicima Uzbekistana, Turkmenistana i Tadžikistana.

Egipat i Etiopija imaju, pak, sličan problem u odnosima kakav imaju Kina i Indija. Zbog etiopijskog projekta velike hidrocentrale na rijeci Nil, Egipat strahuje da će se smanjiti količina vode u njihovom dijelu riječnog toka, što bi imalo razorne posljedice po egipatsko stanovništvo. Zbog brane na Nilu, završene 2023. godine, dvije države otvoreno jedna drugoj prijete ratom.