Kako rast temperature utječe na strujanje mora i što to znači za Europu?
U časopisu Nature objavljen je rad koji predviđa da struja koja distribuira toplinsku energiju u Atlantskom oceanu neće u potpunosti stati tijekom ovog stoljeća, ali bi mogla znatno usporiti. Posljedice bi mogle biti posebno neugodne za Europu.
Atlantska meridijanska obrtajuća struja (AMOC) će oslabiti, ali neće sasvim kolabirati barem do kraja ovog stoljeća, tvrdi se u znanstvenom radu objavljenom u časopisu Nature. Rad je nastao u suradnji meteorologa britanskog Met Officea i znanstvenika sa Sveučilišta u Exeteru.
“Iako naša studija pokazuje da je kolaps u sljedećih 75 godina malo vjerojatan, vrlo je vjerojatno da će se AMOC oslabiti, što će predstavljati klimatske izazove za Europu i šire”, kaže dr. Jonathan Baker iz Met Officea, glavni autor rada.
Znanstvena zajednica već dulje vremena proučava učinke klimatskih promjena na AMOC. U više je recentnih znanstvenih radova iznesena prognoza da bi AMOC mogao kolabirati već u ovom stoljeću, što bi imalo ogroman utjecaj na globalni klimatski sustav.
Međutim, već će i slabljenje AMOC-a imati vrlo ozbiljne posljedice. Ova je struja, naime, važna zbog distribuiranja toplinske energije na Zemlji. Toplija i slanija morska voda kreće se prema sjeveru Atlantskog oceana, gdje se hladi te joj se povećava gustoća. To gura vodu prema dolje, u dubinu te omogućuje strujanje hladnije vode natrag prema jugu Atlantika.
“Ova studija donosi važne nove uvide u budućnost AMOC-a. Pokazuje da bi neki aspekti AMOC-a mogli biti otporniji na promjene klime nego što su sugerirala neka prethodna istraživanja. Međutim, to ne mijenja naše očekivanje da će se AMOC oslabiti tijekom 21. stoljeća te da će to slabljenje imati značajne klimatske posljedice”, kaže Rowan Sutton, još jedan znanstvenik iz Met Officea.
Kad bi AMOC doista kolabirao, sjever i zapad Europe postali bi znatno hladniji nego sad, porast razine Atlantskog oceana doveo bi do potapanja brojnih obalnih gradova, južna svjetska polutka postala bi sušnija…
Utjecaj u jugoistočnoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, ne bi bio drastičan kao u zemljama koje su direktno izložene Atlantskom oceanu, ali i dalje bi se osjetio kroz učestalije i intenzivnije toplinske valove ljeti i iznimno hladne periode zimi. Najutjecajniji poremećaj do kojeg bi došlo u našem dijelu svijeta je smanjena dostupnost pitke vode, što bi imalo značajan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju.
Predviđanje prema kojem AMOC vjerojatno neće kolabirati do kraja stoljeća stoga svakako predstavlja dobru vijest. Međutim, problem je što će i usporavanje odnosno slabljenje AMOC-a također imati primjetan utjecaj na klimatski sustav i vremenske obrasce.
Njemački znanstvenik Stefan Rahmstorf, oceanograf na Sveučilištu u Potsdamu, stoga je upozorio medije da budu oprezni prilikom izvještavanja o nalazima rada objavljenom u časopisu Nature. Kako kaže, ovaj rad zapravo treba promatrati kao potvrdu ranijih upozorenja znanstvene zajednice da klimatske promjene imaju značajan utjecaj na AMOC, što bi moglo dovesti do katastrofalnih posljedica.
Strujanje vode u Atlantskom oceanu, naime, usporava zbog povećanja koncentracije stakleničkih plinova u Zemljinoj atmosferi odnosno posljedičnog rasta temperature. Toplija prosječna temperatura na sjevernom dijelu Atlantskog oceana znači da se voda sporije hladi i tone pa stoga utječe na strujanje hladne vode prema jugu, tj. remeti se prirodni sustav distribucije toplinske energije u svjetskim oceanima.
“Naše teorijsko razumijevanje, u kombinaciji s korištenjem najnaprednijih modela, ukazuje na to da je neposredni kolaps AMOC-a malo vjerojatan. Međutim, to ni na koji način ne znači da globalno zagrijavanje nije ozbiljan problem za društvo i naš planet”, kaže Geoff Vallis sa Sveučilišta u Exeteru pa slikovito opisuje kako bi njihov rad trebalo interpretirati: “Iako mislim da je malo vjerojatno da će moja kuća izgorjeti u narednim godinama, i dalje kupujem osiguranje kako bih se zaštitio od tog rizika.”