Humana Nova – kako pretvoriti stari tekstil u nešto korisno

Problem prekomjerne potrošnje u kombinaciji s brzom modom recept je za prenatrpane ormare i okolišnu katastrofu. Šteta po okoliš je doduše veća nego ona po naš novčanik i zatrpani životni prostor.

Danas je tekstil sveprisutan u našim životima i kao da ga se svi jedva čekaju riješiti. Brojke su zastrašujuće – kupujemo 60 posto više odjeće nego prije 20 godina, a konzumerizam samo jača.

Uz to što je sve više odjeće od poliestera, koji je jeftin za proizvesti, ali “skup” kada govorimo o godinama koje su potrebne za reciklažu, za proizvodnju tekstila potrebne su velike količine različitih resursa, poput vode, ali i zemljišta za uzgoj pamuka i drugih vlakana.

Procjene su da je potrebno 2700 litara pitke vode za proizvodnju samo jedne majice kratkih rukava. Toliko vode jedna osoba popije u dvije i pol godine.

Primjer dobre prakse

U 2020. godini su države članice Europske unije (EU) po osobi generirale oko 16 kilograma tekstilnog otpada, od čega je 4,4 kilograma po osobi razvrstano, dok je 11,6 kg završilo u miješanom komunalnom otpadu. Trenutačno se samo oko 22 posto otpada koje dolazi od odjeće i obuće skuplja odvojeno kako bi se ponovno uporabilo ili recikliralo.

Ostatak se uglavnom spaljuje, odlaže na odlagališta ili završava prvenstveno u afričkim državama gdje se – pod krinkom humanitarizma – izvozi naš tekstilni otpad.

U tekstilu se gušimo. Njega se uglavnom i najviše želimo riješiti, pa tako često i možemo čitati o prevelikim i nepotrebnim donacijama tekstila u slučaju nepogoda; kao što su veliki požari koji su nedavno pogodili Los Angeles ili u slučaju potresa koji je krajem 2020. godine pogodio Baniju.

No, u Hrvatskoj ima i primjera dobre prakse reciklaže tekstila kojima se uspijeva zatvoriti reciklažni krug, sav tekstil iskoristiti, oporabiti i prodati, a pritom rad s tekstilom spojiti s radnom integracijom.

Države članice EU-a, prema Okvirnoj direktivi o otpadu (Waste Framework Directive, WFD), do 1. siječnja ove godine bile su obavezne osigurati odvojeno skupljanje tekstila za ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje. Do 30 mjeseci nakon stupanja na snagu ove direktive trebaju se uspostaviti programi proširene odgovornosti proizvođača modnih marki i tekstilnih proizvoda, od kojih se zahtijeva da plaćaju naknade kako bi doprinijeli financiranju troškova skupljanja i obrade otpadnih tekstilnih proizvoda. Ključnu ulogu u tome će igrati socijalna ekonomija pa će svoje mjesto zasigurno naći i poduzeća poput Humane Nove (HN).

Socijalna zadruga Humana Nova u Čakovcu spaja zadrugarstvo, recikliranje tekstila i radnu integraciju marginaliziranih i teže zapošljivih osoba. Osnovana 2011. godine u sklopu projekta ESCO – “edukacija za socijalno zadrugarstvo – nove mogućnosti za osobe s invaliditetom” kojega je provodio Autonomni centar – ACT (danas ACT Grupa), Humana Nova društveno je poduzeće koje djeluje na tri područja: okolišnom, društvenom i ekonomskom.

Radom s tekstilom, gorućim problemom današnjice, Humana Nova inovativnim modelom rada spaja očuvanje okoliša i radnu integraciju, dok se tekstil – kojega svuda oko nas ima u prevelikim količinama – pokazao kao jako koristan u radnoj integraciji.

Nova vrijednost tekstila

Oni imaju rješenje za naše prenatrpane ormare i tavane, premalu odjeću koju predugo čuvamo, stare deke i krpe koje su izgubile svoju namjenu.

Kako Humana Nova navodi u svom izvještaju za 2024. godinu – odbačenom tekstilu “dodajemo novu vrijednost, ponovno ga uporabljamo, redizajniramo, izrađujemo iz njega nove kvalitetne i inovativne proizvode, a od novih, eko certificiranih i lokalno dobavljenih materijala održive proizvode”.

U prošloj su godini imali ukupno 56 zaposlenih osoba, od čega su 32 bile osobe s invaliditetom (cerebralna paraliza, multipla skleroza, oštećenja vida i sluha, osobe s intelektualnim poteškoćama), a 20 pripadnici ostalih ranjivih skupina (samohrane majke, dugotrajno nezaposlene osobe, osobe starije od 50…).

“Gledate u jedine dvije visokoobrazovane osobe u Humani Novoj”, govori upravitelj Ivan Božić, koji nam je sa socijalnom radnicom Karolinom Kraljić, voditeljicom ljudskih resursa, predstavio zadrugu i njen rad.

“Iz ljudi izvlačimo ono najbolje i dižemo ljestvicu. To je jako teško. Jedni učimo od drugih, ponašamo se kao krdo, a krdo ne odbacuje druge”, govori.

Socijalna zadruga Humana Nova zapošljava osobe s invaliditetom i druge društveno isključene osobe koje ondje “svakodnevno stvaraju nove vrijednosti”. U zajednici su prepoznati po zapošljavanju marginaliziranih i osoba s invaliditetom, pa se nedavno “okrenula”, kako to opisuje Kraljić, brojka od 400 zaprimljenih zamolbi za posao.

Spajanje tekstila i radne integracije

Zašto su spojeni tekstil i radna, pa onda i socijalna integracija?

Razloga je nekoliko. Kraljić je za Klimatski portal pojasnila kako je u vrijeme osnivanja Humane Nove u Međimurskoj županiji došlo do propadanja tekstilne industrije i giganata poput MTČ-a koji su zapošljavali puno žena. Općenito u nepovoljnijem položaju na tržištu rada, otpuštene radnice, često starije životne dobi, ali daleko od mirovine, postale su nezapošljive ili teško zapošljive.

“Invaliditet, pripadnost nacionalnoj manjini, niže razine obrazovanja, godine, ‘premladi’ ili ‘prestari’, žene – nerijetko su obilježja koja su osnova manjoj ili većoj diskriminaciji. Zaposlenici Humane Nove svakodnevno dokazuju da svojim radom mogu doprinijeti kolektivu i društvu ako im se za to pruži prilika te pronađe odgovarajuće mjesto”, navodi se u izvještaju zadruge.

Kraljić navodi i kako je županije područje gdje ima puno osoba s invaliditetom. “Nekad je to bilo nekih 11 posto, sad smo već na 17 posto osoba s invaliditetom u Međimurskoj županiji. Imamo i puno pripadnika romske manjine te je potrebno njihovo uključivanje u društvo.”

S jedne strane rad s tekstilom došao im je “prirodno” zbog povijesti tekstilne industrije u županiji. S druge je strane tekstil ogroman zagađivač.

“To je bio problem kojega smo se uhvatili. Jedno s drugim – to je imalo smisla”, govori nam Kraljić.

Kako cijeli proces izgleda?

Humana Nova tekstil prikuplja na više načina. Rade se akcije prikupljanja starog i nekorištenog tekstila među građanima, surađuje se s tvrtkama, lokalnim zajednicama, akcije se organiziraju u osnovnim školama i u vrtićima, a ostvarena je i suradnja s komunalnim poduzećima, njih 14.

Svaki komad odjeće ili tekstila dobiva novu priliku – ili kroz reuse, budući da se najbolji tekstil prodaje u njihovom dućanu rabljene robe, ili kroz upcycle i recycle.

Kraljić je za Klimatski opisala kako izgleda cijeli proces prikupljanja, sortiranja i korištenja tekstila. Od 723 tone tekstila kojega je u prošloj godini prikupilo socijalno poduzeće, čak 404 tone došle su iz komunalnih poduzeća. Kroz godine dosadašnjeg rada je Humana Nova skupila skupila gotovo 5 000 tona tekstila.

Sav prikupljeni tekstil se iskoristi, ništa ne završava na otpadu. Ali o kvaliteti zaprimljenog materijala govore brojke. Od 723 tone koje su prikupljene u prošloj godini, 431 tona završila je u filcu, što čini gotovo 60 posto prikupljenog tekstila.

Isto nam u razgovoru potvrđuje i Božić. Kvaliteta tekstila jako je loša, ali sve se iskoristi.

Sortiranje, rezanje, filcovanje

Tekstil koji je zaprimljen prvo se sortira na nekoliko različitih kategorija. Najbolje očuvana odjeća ide u direktnu prodaju u njihov dućan rabljene odjeće, gdje se – zbog optimizacije troškova – prodaje na kilograme. Dio tekstila koristi se za reciklirane proizvode i redizajn odjeće.

“Naše parke, pernice, papuče – svi ti komadi nastaju od tih recikliranih materijala i prodaju se najvećim dijelom na našem webshopu“, kaže Kraljić.

Od preostalog tekstila sortira se pamuk koji se reže na industrijske krpe koje se prodaju lokalnim automehaničarima, metaloprerađivačkoj i drvnoj industriji. Kraljić iznosi brojke.

“Sad smo na oko tri tone mjesečno, koje uspijemo prodati. Ali to je segment koji ima veliki potencijal za rast”.

Radi se o stopostotnom pamuku, dok industrijske krpe iz uvoza često nisu napravljene od stopostotnog pamuka. Preostali dio tekstila ide u Regeneraciju non-wovens u Zaboku, gdje od preostalog tekstila rade filc koji potom prodaju na europskom tržištu.

“Filc se nama vraća na uslužno pakiranje. Tjedno nam dođe šleper filca i vrati se u Regeneraciju”, kaže Kraljić.

Jednostavni procesi dobri za radnu integraciju

Uspostavljanje procesa pakiranja filca je Humani novoj omogućilo dodatno zapošljavanje.

Radi se o jednostavnim procesima – rezanju tekstila, namatanju, pakiranju, vakuumiranju, pakiranju u kutije. “Tu ljudi rade u paru, ručno se reže [tekstil]”, opisuje Kraljić.

Ti su jednostavni procesi jako dobri za radnu integraciju, iako zadruga radnu integraciju poduzima kroz sve svoje procese.

Dobru “podlogu” tekstila u radnoj integraciji ističe i Božić.

Zadatke poput razvrstavanja na “plavo”, “žuto”, “traper”, “pamuk” vrlo je lako naučiti. “I onda jednostavno tu ljudi koji nikad nisu ništa radili pronalaze svoje mjesto. Osjećaju se vrijednima, a mi tu radimo stepenicu više da to sve skupa bude dio nekog sustava.”

“Kada osoba dođe k nama, ima minimalno 20 godina. Prošla je osnovnu školu, vrtić, srednju školu, društvo. Često nije bila prihvaćena i to je najveći problem. Treba dati povjerenje i dobiti povjerenje. Poštovanje, povjerenje, tolerancija i odgovornost vrijednosti su kojima se vodimo”, kaže Kraljić i dodaje kako oni pojedince ne prilagođavaju radnom okruženju “nego radno okruženje njima”.

Humana Nova radi i doradne ili lohn-poslove, ali iako se dosta toga šije za partnere i vlastitu prodaju, radnici i radnice ne rade na normu, što je neuobičajeno za tekstilnu industriju. Radnicima je prilagođen radni ritam, radni dani su skraćeni, a pauza je duža.

Anita Vinković koja je operirala tumor na mozgu, zbog stanja ne može raditi stresne poslove, stoga joj odgovara posao bez norme koji obavlja u sortirnici i dućanu rabljene robe. Dino Višnjić, osoba s cerebralnom paralizom, koji radi kao web administrator i u Humanu Novu je došao slučajno, na svoj život gleda kao na život prije, kada je samo postojao, i poslije Humane Nove, kada “doslovno živi”.

Ništa se ne baca

Svaki komad tekstila se iskoristi. Kako to izgleda s njene strane pokazuje dizajnerica Maja Virgej Novak. Dizajniranje odjevnih i drugih predmeta u Humani Novoj izazov, jer se radi ili s doniranim tekstilom ili tekstilom koji ostane od proizvodnje. Uvijek je, dakle, riječ o ograničenim količinama i metrima.

“To je dosta veliki izazov, jer nikada ne znaš što ćeš dobiti. I onda to što dobiješ moraš prilagoditi”, govori nam Virgej Novak.

Rade na tri načina. Komade kroje od doniranih tekstila koji dođu ili u balama ili u malo većim komadima. Drugi način je korištenje vlastitih ostataka iz proizvodnje. “Svi veliki komadi koji ostaju u proizvodnji, u krojenju, mi to još dodatno iskoristimo. Napravimo neke manje predmete, poput ruksaka, pa se iskoriste manji komadi tekstila”, pojašnjava.

Treći način je da se “zagrabi” direktno u najbolje komade tekstila koji su završili u trgovini rabljene odjeće.

“Mi uzimamo iskoristive stvari koje su dobre, koje su sačuvane, lijepe, čiste i onda ih dodatno nadogradimo, podignemo im vrijednost novim dizajnom.”

Ograničena je metrima koje ima. Pokazuje jednu balu materijala.

“I onda sad gledaš što ćeš od toga napraviti, koliko čega će ispasti. Evo, ovo je recimo ostatak od krojenja. Čisti pamuk od t-shirtica. Njima je to premaleno i onda ovi komadi koji ostanu, ja dobijem ih tu i napravim nešto.”

Iz papirnate vrećice vadi košulje na pruge.

“Ovo je primjer iz second handa. Danas sam ujutro, čim sam došla, išla u second hand i uzela sam novije košulje koje su sačuvane i koje mi se čine zgodne. One će sada ići u ovakve  kombinacije”, govori pokazujući pritom novi dizajn koji je nastao spajanjem pamučne majice i karirane košulje.

Novi odjevni predmeti, unikati, završavaju potom na webshopu Humane nove. Krug je zatvoren.