Na ljestvici od 1 do 5, koliko je morska hrana na našim tanjurima održiva?

Hrana iz mora sve češće je na našim tanjurima. Posljednjih nekoliko desetljeća potražnja za morskom hranom raste, prije svega zahvaljujući porastu životnog standarda tzv. razvijenih zemalja.

Rekordna je bila 1996. godina, kada je pojedeno 86 milijuna tona morske hrane. Međutim, prekomjerni izlov i ljudski utjecaj na svjetska mora smanjili su udio morske hrane na jelovniku – s prosječnih 8,4 posto devedesetih godina na oko 5,5 posto, koliko je zabilježeno 2022. godine.

Nevladine organizacije desetljećima rade na podizanju svijesti o opasnostima i izazovima s kojima se suočava morski svijet. Osvještavanje je, pak, dovelo do pojačanog interesa za certificiranom morskom hranom.

Upravo je sustav ocjenjivanja ekološke održivosti tema nedavno objavljenog znanstvenog rada “Ribarstveni indikatori za ocjenu ekološke održivosti proizvoda morskog ribarstva u Europi”. Objavljen je u znanstvenom časopisu “Environmental and Sustainability Indicators”, a na njemu su radili znanstvenici i znanstvenice iz 13 europskih država, među njima i Vjekoslav Tičina sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR).

Rad je rezultat sudjelovanja znanstvenika u ekspertnoj radnoj skupini znanstvenog, tehničkog i ekonomskog odbora za ribarstvo Europske komisije (STECF – Scientific, Technical and Economic Committee for Fisheries).

Sustav za dugoročnu dobrobit morskih ekosustava

Morski resursi danas su iscrpljeni, ekosistemi urušeni, kao i kvaliteta života obalnih zajednica koje ovise o ribarstvu. Udio ribljeg fonda koji se izlovljava u ekološki neodrživim uvjetima narastao je s 10 posto 1974. godine na 37,7 posto 2021. godine.

Koncept održivog ribarstva balansira između okolišnih, društvenih i ekonomskih aspekata ribarstva. Da bi se morska hrana smatrala ekološki održivom, mora biti ulovljena po principu koji podrazumijeva odgovorno iskorištavanje morskih resursa i minimizira negativni utjecaj na okoliš.

Mnogo je srodnih sustava i skala, kao i ekoloških oznaka kojima se promiču ekološki održive ribolovne prakse. Neki od tih sustava i ljestvica kritizirani su, ističu autori studije, jer idu na ruku “krupnim ribama”, a na uštrb malih, lokalnih ribara.

Nova studija europskih znanstvenika pokušaj je da se uspostavi jasna i vizualno prijemčiva metoda utvrđivanja ekološke održivosti morske hrane. Kombinira tri pokazatelja koji potrošače informiraju o utjecaju ribolovnih praksi: utjecaj ribolova na morska staništa, status ribljeg fonda i rizik od prilova (tj. nenamjernog ulova) osjetljivih vrsta.

Za svaki od pokazatelja predložen je sustav ocjenjivanja temeljen na skali od 1 do 5 (ili A do E) te uporabi boja, a primjenjiv je na sve morske proizvode, bilo da su ulovljeni u zemlji ili uvezeni. Dvije su razine kategorizacije – osnovna ocjena temelji se na podacima koji su već sad obvezujući za morsku hranu na tržištu Europske unije, a napredna ocjena podrazumijeva i podatke koji se dobrovoljno dostavljaju, primjerice informacija o specifičnim ribolovnim alatima koji su korišteni.

Ograničenja

Ako postane obavezan, ovaj sustav potrošačima, političarima i industriji omogućava donošenje informiranih odluka te istovremeno potiče održive ribolovne prakse i doprinosi dugoročnoj dobrobiti morskih ekosustava, ističu autori studije.

Međutim, autori prepoznaje i ograničenja predloženog sustava ocjenjivanja; prije svega, nesrazmjer između potrebe za jednostavnim i jedinstvenim sustavom te potrebe za znanstvenom preciznošću. Iako sustav pruža vrijedne uvide, navode, potrebno je daljnje usavršavanje da bi sustavom bio obuhvaćen širi spektar morskih proizvoda, uključujući prerađene proizvode i proizvode iz akvakulture. Zaključno, znanstvenici ističu da bi budući napori trebali ići u smjeru objedinjavanja navedenih triju pokazatelja u jedinstvenu ocjenu ekološke održivosti morske hrane.