Alternativne poljoprivredne prakse u borbi protiv klimatskih promjena

U suočavanju s izazovima koje donose klimatske promjene, farmeri se u raznim dijelovima svijeta okreću i starim ili alternativnim poljoprivrednim praksama koje su koristile generacije prije njih.

Portal Yale Climate Connections donosi priču o indijskom poljoprivredniku koji se bavi uzgojem chilli papričica, koje je donedavno obilno tretirao pesticidima. Uslijed klimatskih promjena, kemikalije su postale sve manje učinkovite u zaštiti njegovih 3.200 biljaka od nematoda korijena i drugih štetočina, koje bujaju u uvjetima sve viših temperatura i povećane vlage. Indijski se farmer stoga okrenuo praksi koju je nekada koristio njegov djed, a to je sadnja nevena uz rub i između redova nasada kako bi ih zaštitio od štetnika.

Upotreba pesticida se od 1990. godine do danas udvostručila

Narančasti i jarkožuti cvjetovi nevena nezaobilazni su dio vrtova i u našem podneblju te još uvijek često krase povrtnjake onih koji se bave vrtlarenjem za osobne potrebe. Primjer iz Indije ukazuje i na to da se ovakve metode mogu primijeniti i u masovnijem, komercijalnom uzgoju. 

“Ponekad morate pogledati u prošlost kako biste pronašli rješenja za sadašnje i buduće probleme”, kaže indijski farmer ističući da cvjetovi nevena ujedno privlače oprašivače što je također utjecalo na bolje prinose, a time i na veću zaradu od uzgoja chilli papričica.

Neven je u našim krajevima dobro poznat kao ljekoviti cvijet koji se koristi u narodnoj medicini te u zaštiti bilja. Od sjemena nevena priprema se prirodni fungicid i insekticid, a miris njegova cvijeta djeluje kao repelent za štetnike kao što je, primjerice, krumpirova zlatica. Korijen nevena pak izlučuje tvari koje suzbijaju korijenove nematode. S druge strane, svojim mirisom privlači lisne uši, grinje i druge štetnike te, poput takozvane biljke-zamke, štiti usjeve od nametnika. Umjesto na usjeve, štetnici se “zalijepe” za neven.

Sadnja nevena i sličnih biljki-zamki ekološka je metoda zaštite usjeva koja smanjuje upotrebu sve skupljih pesticida, a ujedno štiti nasade od gubitaka uslijed povećanih najezdi štetnika u uvjetima globalnog zatopljenja. Upotreba pesticida se u svjetskoj poljoprivredi od 1990. godine do danas udvostručila i sve su skuplji, pa predstavljaju i znatan trošak u poljoprivredi. Neki se od njih dobivaju iz fosilnih goriva pa time dodatno utječu na razvoj klimatskih promjena.

Biljke-zamke smanjuju rizik od parazita

Stoga ne čudi da se neki farmeri okreću starim metodama poput sadnje biljki-zamki, a njihovo djelovanje je posljednjih godina i predmet brojnih znanstvenih studija kojima se žele pronaći modeli za njihovo što učinkovitije korištenje u poljoprivredi. Pregledna studija objavljena još 2019. godine u Applied Soil Ecology istraživala je potencijal biljki zamki u smanjenju rizika od parazitskih nematoda korijena koje u organskoj poljoprivredi u Sjevernoj Europi unište od 40 do 80 posto usjeva povrća poput mrkve, zelene salate, luka i šećerne repe. 

Studija ukazuje na to da biljke-zamke poput stočne rotkvice mogu smanjiti populaciju korijenovih nematoda ako se rano malčiraju tj. ako se biljke koje služe kao zamke za privlačenje štetnika porežu prije nego što se razmnože štetnici, zarobljeni u njihovu korijenu. Tako da pravovremeni radovi u polju igraju ključnu ulogu u uzgoju biljki zamki jer inače njihova sadnja može imati suprotan učinak. Primjerice, ako se pokrovni usjevi mahunarki i trave sade ujesen i malčiraju u kasno proljeće ili rano ljeti, oni pomažu smanjiti populaciju nematoda i do 90 posto. Ali ako se njihova sadnja i malčiranje odgađaju, tada može doći do bujanja broja nematoda kad dosegnu svoj temperaturni prag. Osim što djeluju kao biljke-zamke, mahunarke obogaćuju tlo dušikom i time povećavaju njegovu plodnost.

Mravi u službi prirodnog insekticida

Osim biljki zamki, u Kini se, primjerice, već stoljećima i na mrave gleda kao na prirodne insekticide, a njihovu primjenu u poljoprivredi proučava i danska znanstvenica Ida Cecilia Jensen, sa Sveučilišta Aarhus. 

Njezin je tim ispitivao antimikrobne učinke šumskih mrava i europskog poljskog mrava poznatog po izgradnji gnijezda u obliku kupola na livadama. Otkrili su da prisutnost mrava u voćnjaku može znatno smanjiti bolesti jabuka poput smeđe truleži plodova i krastavosti jabuka, a opisali su i zašto mravi imaju takvo antimikrobno djelovanje. 

Kao prvo, mravi izlučuju mravlju kiselinu koja djeluje kao dezinficijens i odvraća druge insekte koji bi mogli prenositi bolesti ili se hraniti plodovima. Osim toga, mravi se hrane sporama biljnih patogena, a otkriveno je i da na svom tijelu nose bakterije i gljivice koje djeluju antimikrobno, tako da dok hodaju po drveću i plodovima, ujedno suzbijaju širenje štetnika. 

Jensen je čak osnovala tvrtku AgroAnt koja poljoprivrednicima u Danskoj iznajmljuje kolonije mrava za uništavanje biljnih štetočina, slično kao što pčelari poljoprivrednicima iznajmljuju košnice za oprašivanje njihovih nasada. No, ima i onih koji smatraju da ovakve metode nisu korisnije ili isplativije od postojećih biopesticida poput ulja repice, sode bikarbone ili kemikalija dobivenih iz prirodnih izvora.

Održiv razvoj uz pomoć biodinamičke poljoprivrede

Sve su ove metode dio globalnih nastojanja kojima se želi odgovoriti na izazove koje proizvodnji hrane donose klimatske promjene, ali i negativne posljedice konvencionalne poljoprivrede na zdravlje ljudi i okoliša. U tim se okolnostima sve veći naglasak stavlja na okretanje organskoj tj. ekološkoj poljoprivredi, što je ugrađeno i u najnovije smjernice Zajedničke poljoprivredne politike EU. Među alternativnim poljoprivrednim praksama ističe se i biodinamička poljoprivreda, koja u fokus stavlja upravo zdravlje tla te holistički pristup ekosustavu jer se na poljoprivredno gospodarstvo gleda kao na zaokruženu i samodostatnu cjelinu.

Utemeljitelj biodinamike je austrijski filozof Rudolf Steiner te se na njegove metode u početku gledalo sa skepsom, ali su se s vremenom razvijale i danas ih koriste brojni poljoprivrednici u Europi, posebice vinogradari. Steiner je rođen u Donjem Kraljevcu, malom međimurskom mjestu, gdje je 2007. godine osnovan Centar dr. Rudolfa Steinera, koji popularizira Steinerov rad. Ravnateljica centra Dijana Posavec ističe da se “biodinamičke prakse primjenjuju već stotinu godina i da one nude upravo onakav koncept održivog razvoja kojem danas teže i zelene politike Europske unije s ciljem postizanja klimatske neutralnosti”.

U centru je kao agronom dugo godina radila Amalka Vukelić, ujedno i praktična biodinamičarka. Kao vlasnica OPG-a u Lužanu Biškupečkom, nedaleko Varaždina, s obitelji se bavi uzgojem ribizla i dunja te je jedna od rijetkih biodinamičkih proizvođača u Hrvatskoj čiji je OPG certificiran oznakom Demeter. U Hrvatskoj danas ima dosta biodinamičkih proizvođača, posebice među istarskim vinarima, ali je malo njih certificirano s obzirom na to da je postupak certifikacije dugotrajan i skup. 

Biodinamička imanja kao utočišta za insekte

“Ekološka poljoprivreda, i današnja regenerativna poljoprivreda, proistekle su iz biodinamike. To je najstariji certificirani oblik poljoprivredne proizvodnje koji postoji već stotinu godina. Cjelokupne današnje smjernice zaštite okoliša i bioraznolikosti, s ciljem smanjenja utjecaja na okoliš i klimu, velikim su dijelom proistekle iz smjernica za biodinamičke proizvođače. Mi smo kao proizvođači obavezni održavati zelene pojaseve i plodored te raditi izmjenu kultura koje uzgajamo. Obavezni smo imati prostore za oprašivače i koristiti stajsko gnojivo i kompost. Također smo obavezni stalno raditi na obnovi humusa u tlu, ali i na očuvanju cjelokupnog ekosustava. Uvijek se govori da su biodinamička imanja zapravo oaze u kojima razne biljke i insekti mogu naći utočište od sintetičkih pesticida. Ako se pojave bolesti ili problemi u nasadu, biodinamičar na to gleda kao na znak da se nije dobro gospodarilo”, govori Amalka Vukelić, ističući kako se biodinamika razvila prije stotinu godina kao svojevrsni odgovor na industrijalizaciju i početak upotrebe pesticida u poljoprivredi.

“Steiner je još prije stotinu godina bio svjestan štetnog utjecaja industrijalizacije na okoliš, a to je i početak korištenja kemijskih pesticida u poljoprivredi na području Europe i SAD-a. Industrijalizacija je na Zapadu tada bila u punom jeku, a poljoprivreda se počela uvelike oslanjati na upotrebu pesticida. Dobili smo strojeve i kulture s visokim prinosima, a razvojem bojnih otrova dobivamo i kemiju koja je svoju primjenu našla i u uzgoju hrane. Postizanje maksimalnih prinosa po hektaru i grlu postaje bitnije od dobrobiti biljaka, životinja i ljudi. Vitalnost tla postaje sve upitnija te dolazi do reakcije samih poljoprivrednika koji se pitaju kako dalje proizvoditi”, opisuje začetke biodinamičke proizvodnje u čijem fokusu je održavanje zdravlja tla brigom o humusu, što je danas vrlo aktualno s obzirom da se u kontekstu utjecaja poljoprivrede na klimatske promjene puno govori o tome kako ponovno osposobiti tla iscrpljena intenzivnom proizvodnjom te korištenjem pesticida i mineralnih gnojiva.

Biodinamički pripravci za oživljavanje tla

U biodinamičkoj proizvodnji zdravlje tla održava se korištenjem biodinamičkih preparata. Riječ je o fermentiranim pripravcima mineralnog, biljnog i životinjskog porijekla koji se u vrlo razrijeđenim koncentracijama koriste u izradi komposta i gnojiva te za tretiranje tla i usjeva. 

Ukupno je devet biološko – dinamičkih preparata koji se dijele na preparate za prskanje i na tzv. kompostne preparate. Među njima je najpoznatiji pripravak 500, a proizvodi se od kravljeg gnoja koji se čuva u kravljem rogu. OPG Amalke Vukelić registriran je za proizvodnju svih biodinamičkih pripravaka kojima se potiče mikrobna aktivnost u tlu tj. bujanje organskog svijeta u obliku bakterija, gljivica, kukaca i raspadajuće biljne tvari, čime se ujedno pospješuje pohranjivanje atmosferskog ugljika u tlo i biomasu. 

“Tlo je najveći organizam i ono diktira većinu toga što se događa u atmosferi. Uslijed suvremene obrade tlo je promijenilo svoju strukturu i time počelo mijenjati ekosustav svog područja. Uslijed teške mehanizacije, koja sabija i uništava rahlost zemlje i njezinu sposobnost apsorpcije vlage, nastaje globalni problem erozije tla. Problemi su nastali kroz dulji period, ali se i danas ne rješavaju”, zaključuje naša sugovornica.