SDP je izgubio izbore u Sisku zbog zanemarivanja okoliša i pogodovanja tajkunima

U noći lokalnih izbora, predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić napravio je nešto krajnje neuobičajeno: priznao je poraz.

Lideri nacionalnih stranaka to nakon lokalnih izbora uglavnom ne rade. Kako nisu u pitanju jedni izbori već njih stotine (za načelnike, gradonačelnike, župane i članove općinskih, gradskih te županijskih skupština), tako svatko može probrati rezultate koji mu odgovaraju i proglasiti se pobjednikom.

Međutim, nakon dva šoka koja je pretrpio u izbornoj noći, Hajdaš Dončić izgubio je sav manevarski prostor. Da je i pokušao proglasiti pobjedu, nitko ga ne bi shvatio ozbiljno.

Prvi je šok doživio u Rijeci, gdje je SDP pao s vlasti prvi put u 35-godišnjoj povijesti Republike Hrvatske. Lider SDP-a znao je da bi se to moglo dogoditi; i predizborne su ankete najavljivale da njihovoj gradonačelničkoj kandidatkinji Sandri Krpan zbog raskola unutar riječkog SDP-a prijeti ispadanje u prvom krugu. Na biralištima se to potvrdilo. Aktualni gradonačelnik i bivši SDP-ovac Marko Filipović dobio je više glasova od kandidatkinje kojom ga je stranka pokušala zamijeniti.

Drugi šok stigao je iz Siska, gdje je SDP izgubio vlast nakon što ju je držao dugih 12 godina. Kristina Ikić Baniček odradila je u Sisku tri uzastopna gradonačelnička mandata, da bi u lovu na četvrti neočekivano posrnula već u prvom krugu izbora. Za HDZ-ovog Domagoja Orlića glasalo je skoro 60 posto birača.

Da nije bilo poraza u Sisku, SDP bi uoči drugog izbornog kruga možda i mogao projicirati kakav-takav optimizam. Stoga se SDP-ovci nužno moraju zapitati zašto su izgubili. Što je uzrokovalo tako uvjerljivu pobjedu HDZ-a u gradu koji je dugo slovio za utvrdu nominalne ljevice?

Odgovor nije teško pronaći: SDP je izgubio Sisak jer je zanemarivao strahove građana vezane za zaštitu okoliša (i posljedično njihovog zdravlja). Presudio im je megalomanski peradarski projekt dvoje ukrajinskih tajkuna koji je sisačka gradska vlast, na čelu s Ikić Baniček, otvoreno podržavala.

Građanski otpor

Da u Sisku kuha građansko nezadovoljstvo, jasno je već mjesecima. Na tisuće stanovnika Siska i okolice uključilo se u otpor planiranoj izgradnji farme pilića.

Samo u Sisku, na prostoru industrijske zone oko 400 metara udaljene od prvih kuća, planiran je godišnji uzgoj više od 80 milijuna pilića. Na području Sisačko-moslavačke županije namjerava se graditi još 15 sličnih i komplementarnih postrojenja.

Poznato je da industrijska poljoprivreda takvog obima ima značajan utjecaj na okoliš. Iako je uzgoj pilića za klimu i okoliš osjetno manje štetan nego npr. uzgoj govedine, industrijska peradarska postrojenja sposobna su izazvati značajno zagađenje [1, 2].

Za početak, radi se o postrojenjima kojima treba puno energije i vode. Studijom utjecaja na okoliš predviđeno je da će farma u Sisku trošiti 4000 kubika vode dnevno, što je skoro pa jednako ukupnoj potrošnji svih sisačkih građana.

Zatim je tu problem otpada koji nastaje industrijskim uzgojem pilića, prvenstveno ptičjeg izmeta, bogatog dušikom, fosforom i kalijem. To pileći izmet čini izvrsnom sirovinom za proizvodnju gnojiva i bioplina (tj. biometana koji se može koristiti kao energent), ali predstavlja i potencijal za zagađenje zraka, vode i tla.

U zraku oko industrijskih farmi pilića redovito završava amonijak, zbog čega se oko postrojenja širi smrad, a nastaju i potentni staklenički plinovi poput metana i dušikovog oksida. Sve to može imati štetne učinke po zdravlje lokalnog stanovništva. Ako spojevi kojima obiluje ptičji izmet završe u vodi, dolazi do eutrofikacije, pretjeranog zasićenja vode hranjivim tvarima, što također ima štetne utjecaje na ekosustav: bujaju alge te dolazi do nedostatka kisika potrebnog drugim oblicima života.

Na sve to su građani Siska upozoravali i pred televizijskim kamerama, okupljajući se na redovitim prosvjedima protiv gradnje farme pilića. Zadnji takav prosvjed održan je tjedan dana uoči lokalnih izbora. Više stotina građana okupilo se kako bi poručilo da je ugroženo njihovo pravo na zdrav i čist okoliš. “Ne pilićarskoj eko bombi”, pisalo je na velikom transparentu.

Rezultat politike ignoriranja

Sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček u kampanji se trudila ne govoriti o ovoj temi. U intervjuima je zaobilazila odgovore na novinarska pitanja [1, 2]. Građani Siska joj, međutim, evidentno nisu zaboravili da je na sjednici gradskog vijeća protivnike projekta nazivala “Facebook ratnicima koji prije lokalnih izbora nepotrebno uzbunjuju ljude”. Tvrdila je da će gradnja farme pilića za Sisak biti korisna.

Investitoru je izašla u susret prodajom gradskog zemljišta potrebnog za izgradnju, kao i prilagođavanjem urbanističkog plana uređenja potrebama gradnje mega-farme. U tome nije bila usamljena; podršku je projekt dobivao i od HDZ-ovog državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede Tugomira Majdaka.

Ipak, politički račun za kontroverzni projekt su birači ispostavili SDP-ovoj gradonačelnici Siska; u izborima za župana i županijsku skupštinu, HDZ je zadržao vlast trijumfiravši već u prvom krugu.

Zasluge za takvu raspodjelu odgovornosti zasigurno pripadaju i HDZ-ovom kandidatu za gradonačelnika Siska. Domagoj Orlić pretvorio je gradnju farme pilića u sisačkoj industrijskoj zoni u jednu od centralnih tema kampanje. Obećao je da će, ako dođe na vlast, sve zaustaviti. Optuživao je Ikić Baniček da je iznevjerila i izdala Siščane.

Njegove su poruke biračima očigledno zvučale dovoljno iskreno i uvjerljivo da ga izaberu za gradonačelnika već u prvom krugu. Pokušaji ignoriranja i minoriziranja građanskog otpora su se SDP-ovoj kandidatkinji obili o glavu, ilustrirajući još jednom političku važnost zaštite okoliša i javnog prostora.

Ukrajinski tajkuni

Upravo zbog tog se otpora projekt polako počeo raspadati i prije nego su građani u nedjelju izašli na birališta. Investicija u Sisku, iza koje stoji ukrajinski tajkun Andrij Matiukha, vlasnik kladioničarskog lanca Favbet, izvorno je trebala sadržavati i bioplinsko postrojenje.

Zbog pobune javnosti se od proizvodnje energije iz ptičjeg izmeta moralo odustati; i sama Ikić Baniček kazala je da podržava gradnju farme pilića, ali ne i proizvodnju bioplina. Što je pomalo paradoksalno, jer takvo bi postrojenje projekt izgledno učinilo ekološki i energetski održivijim. Ako se od izmeta dobivaju gnojivo i vrijedni energent, vlasnik ima interes u tome da ga adekvatno obrađuje, umjesto da ga otpušta u okoliš.

Zatim je u travnju stigla vijest da je druga faza projekta zasad zamrznuta odnosno stavljena na čekanje. Vlasnik Favbeta, naime, u ovaj biznis ne ulazi samostalno. U drugoj fazi trebao mu se pridružiti investitor koji ima znatno više iskustva s industrijskim uzgojem pilića, njegov sunarodnjak Jurij Kosiuk, u Ukrajini poznat i kao “kralj pilića”.

Kosiuk je milijarder, vlasnik poljoprivredne kompanije MHP, jedne od najvećih ukrajinskih tvrtki. Među europskim peradarima prilično je omražen. Odavno ga već optužuju za nelojalnu konkurenciju, jer je preplavio EU tržište jeftinom piletinom. Dio njegove poslovne grupacije je i slovenska tvrtka Perutnina Ptuj, koja je zajedno s Matiukhovljevom tvrtkom Premium Chicken Company naumila pretvoriti Sisačko-moslavačku županiju u jednu od ključnih točki europske peradarske industrije.

Nije teško shvatiti zašto se njihov plan sisačkoj gradskoj vlasti doimao privlačnim. Grad koji je nekad bio veliki industrijski centar, danas je gospodarski zapušten.

Privatizacija društvene imovine tijekom 1990-ih malobrojnim je tajkunima omogućila da se obogate, a svima ostalima je donijela ubrzanu deindustrijalizaciju. Deindustrijalizacija je dovela do gubitka radnih mjesta, što je utjecalo na životni standard te potaklo emigraciju. Sisačko-moslavačka županija spada među hrvatske krajeve najpogođenije demografskom krizom.

Obećanja o peradarskim postrojenjima koja će zapošljavati na stotine, možda i tisuće ljudi u takvim okolnostima mogu dobro zvučati. Građani Siska su, međutim, na izborima pokazali da nisu zainteresirani za gospodarsku revitalizaciju koju će pratiti devastacija njihove životne sredine (tj. narušavanje zdravlja i kvalitete života), sve kako bi glavninu nastalog profita na koncu opet pokupili neki tajkuni.