Na koje sve načine odnos ljudi prema okolišu ugrožava pčele
Pčele i drugi oprašivači sve su ugroženiji, a o njima ovisi proizvodnja čak 75 posto prehrambenih usjeva. Međunarodni tim znanstvenika mapirao je sve prijetnje koje utječu na populaciju oprašivača te iznio niz preporuka za prevenciju buduće štete.
Ljudska nebriga za okoliš ugrožava pčele i ostale oprašivače, organizme koji su ključni za stabilnost ekosustava, naglašava se u radu međunarodnog tima znanstvenika predvođenog stručnjacima s britanskog Sveučilišta u Readingu.
U njihovoj se studiji mapira utjecaj najvećih prijetnji po oprašivače, poput pčela, leptira, ali i nekih vrsta šišmiša te ptica. U pitanju je kriza kojoj se ne pridaje dovoljno pozornosti, pišu autori studije, upućujući na činjenicu da oko 75 posto prehrambenih usjeva ovisi upravo o oprašivačima.
“Ovo nije samo pitanje zaštite okoliša. Oprašivači su ključni za naše prehrambene sustave, klimatsku otpornost i ekonomsku sigurnost. Štiteći oprašivače štitimo sebe”, kaže glavni autor studije, profesor Simon Potts, agronom sa Sveučilišta u Readingu.
Uz već poznate prijetnje oprašivačima, kao što su gubitak staništa, korištenje pesticida, klimatske promjene, štetnici i patogeni te širenje invazivnih vrsta, autori studije utječu i dodatne faktore koji imaju štetan utjecaj na brojnost i zdravlje populacije oprašivača. U pitanju su zagađenje zraka, mikroplastika u okolišu, pretjerana upotreba antibiotika u poljoprivredi, svjetlosno zagađenje, zagađenje teškim metalima, loše isplanirane klimatske politike (poput npr. sadnje šuma tako da se smanjuju površine prekrivene divljim cvijećem) te ratni sukobi koji imaju brojne štetne učinke na okoliš (pa tako npr. dovode do smanjenja raznolikosti usjeva što oprašivačima otežava pristup hrani).
“Identificiranje novih prijetnji i pronalaženje načina za ranu zaštitu oprašivača je ključno u sprječavanju budućih padova populacije”, kaže Simon Potts.
Njegova suradnica sa Sveučilišta u Readingu, dr. Deepa Senapathi, čelnica Odjela za održivo upravljanje zemljištem, naglašava kako zaštita oprašivača nije nešto o čemu se treba razmišljati kao o problemu za budućnost, već nužnost u sadašnjosti.
“Praktična rješenja koja odmah možemo implementirati već postoje, a pojavljuju se i neka nova. Najviše obećavaju ona rješenja koja odjednom rješavaju više problema”, kaže dr. Senapathi.
U studiji se iznosi i niz preporuka za dodatnu zaštitu populacije oprašivača. Predlažu se tako snažnije zakonske odredbe kojima bi se ograničila primjena antibiotika u poljoprivredi, poticanje ubrzane elektrifikacije prometa (čime se utječe na kvalitetu zraka, tj. smanjuje se zagađenje), uzgajanje usjeva koji imaju više peludi i nektara tj. nutritivniji su za oprašivače, sadnja cvijeća na lokacijama gdje se postavljaju solarne elektrane, razvijanje novih načina borbe protiv štetnika, smanjenje uporabe pesticida…
“Već smo upozoravali na nestanak oprašivača, ali ovo novo izvješće dodatno naglašava da se spektar prijetnji stalno širi”, kaže Eva Kruse, izvršna direktorica nevladine organizacije Bee:wild koja je naručila izradu ovog istraživačkog izvještaja.
“Svi možemo puno učiniti kako bismo pomogli u zaštiti oprašivača – u vlastitim domovima i svakodnevnom životu. Sadnja cvjetnica koje ih hrane, osiguravanje zaklona na otvorenom te prelazak na zdravije prehrambene navike poput biljne prehrane i izbjegavanja pesticida – sve to čini veliku razliku. Oprašivačima je sve teže, ali svatko od nas može dati svoj doprinos njihovoj zaštiti i izgradnji održive budućnosti za sva živa bića”, dodaje Kruse.