
Počeo je proces napuštanja čitave jedne države zbog klimatskih promjena
Pacifičke otočne države nestaju zbog rasta razine mora. Skoro svi stanovnici Tuvalua prijavili su se za preseljenje u Australiju. Dvije države dogovorile su se da će Australija godišnje primati 280 stanovnika Tuvalua, izabranih lutrijom.
Pacifičke otočne države su u međunarodnim razgovorima o klimatskim promjenama redovito među najvećim zagovornicima odlučne klimatske akcije. Razlog je vrlo jasan: ako se nešto skoro ne promijeni, prijeti im nestajanje.
S obzirom na trenutačni, ni blizu dovoljno odlučan tempo dekarbonizacije globalnog gospodarstva, izgledno je da barem dijelu pacifičkih otočkih država nema spasa.
Njihova prosječna nadmorska visina je metar do dva. Porast razine mora, do kojeg dolazi zbog zatopljivanja i posljedičnog topljenja ledenjaka, će ih u narednim desetljećima učiniti nenastanjivima.
Pripreme za bijeg
Neke među njima stoga već započinju pripremu za bijeg. Otočka država Tuvalu s Australijom je 2023. potpisala sporazum o preseljenju, prema kojem 280 stanovnika Tuvalua svake godine ima pravo dobiti državljanstvo i nastaniti se u Australiji.
Ovoga ljeta otvorena je prva runda prijava zainteresiranih stanovnika Tuvalua. Javilo se 8750 zainteresiranih, priopćilo je australsko veleposlanstvo u Tuvaluu.
Ovu državu sastavljenu od tri koraljna otoka i šest atola ukupno nastanjuje oko 10 tisuća ljudi. Oko 90 posto populacije živi uz obalu, gdje se stoga i nalazi većina infrastrukture.
Svake godine će se dozvole za trajno nastanjenje u Australiji dodjeljivati lutrijom. Imena prvih 280 “sretnika” koji će dobiti pravo da u bijegu od učinaka klimatskih promjena napuste svoje domove izvučena su danas.
Rast razine mora se ubrzava
Jane McAdam, stručnjakinja za migracije sa Sveučilišta u Novom Južnom Walesu, očekuje da će 40 posto stanovnika pacifičkih otočkih država napustiti svoje domove do kraja desetljeća.
Prijetnja klimatskih promjena za njih nije nimalo apstraktna. NASA-ina studija iz 2023. pokazala je da je razina mora u Tuvaluu tada bila 15 centimetara više od prosjeka za zadnja tri desetljeća. Ako se trend rasta razine mora nastavi istom brzinom, Tuvalu će biti skoro potpuno pod vodom već za 25 godina.
Egzistencijalna ugroza u kojoj se nalaze pacifičke otočne države trebala bi služiti kao upozorenje svim državama s izlazom na more, uključujući i Hrvatsku. NASA-ine satelitske snimke pokazuju da se brzina porasta razine mora u zadnjih 30 godina udvostručila.
Godine 1993. je razina mora godišnje rasla brzinom od 2,1 milimetar; do 2023. rast je iznosio 4,5 milimetara godišnje. Ako se trenutačni trend nastavi, za 30 godina će razina mora biti skoro 17 centimetara viša nego danas.
To ne treba brinuti samo one koji su direktno ugroženi mogućnošću potapanja. Rast razine mora u priobalnim područjima sa sobom donosi brojne probleme, uključujući eroziju tla, povećanu opasnost od poplava, prodiranje slane morske vode u izvore i rezervoare pitke vode, probleme s odvodnom infrastrukturom…
Za budućnost bez fosilnih goriva
Pacifički otoci takve i slične posljedice klimatskih promjena već sada osjećaju. Njihovi politički predstavnici i građanskih aktivisti zbog toga su na međunarodnoj razini među najglasnijim pristašama odvažne klimatske akcije, počevši od radikalne energetske transformacije kroz potpuno napuštanje fosilnih goriva i fokusiranje na obnovljive izvore energije.
Međunarodni angažman građana pacifičkih otoka ovoga je tjedna doveo do povijesne odluke Međunarodnog suda pravde u Hagu. Panel od 15 sudaca odlučio je da je život u zdravom, čistom i održivom okolišu ljudsko pravo te da države svijeta imaju pravnu odgovornost zaštititi čovječanstvo od klimatskih promjena. Propust da se to učini predstavljao bi, prema mišljenju suda, kršenje međunarodnog prava.
Sud je također poručio kako je neupitna činjenica da ljudske aktivnosti izazivaju klimatske promjene. Drugim riječima, mišljenje je suda da države moraju pronaći način da što brže eliminiraju glavninu svojih emisija stakleničkih plinova.
To neće biti moguće bez napuštanja fosilnih goriva, dakle nafte, ugljena i zemnog plina. Gotovo istovremeno iz Sjedinjenih Američkih Država stižu najave o poništavanju deklaracije iz 2009. godine koja Agenciji za zaštitu okoliša daje ovlasti da regulira emisije stakleničkih plinova. Poništavanje predmetne deklaracije zapravo znači kako odbacivanje znanstvenog konsenzusa da emisije stakleničkih plinova uzrokuju rast globalne temperature postaje službena pozicija američke države. U tom slučaju, naravno, nema razloga da se odustaje od korištenja proizvoda fosilne industrije, čije su financijske i druge veze s Donaldom Trumpom i njegovim kabinetom ekstenzivno dokumentirane [1, 2, 3, 4].
Dobra je vijest da je transformacija energetskog tržišta već uvelike započela, usprkos otporu industrije fosilnih goriva i političara koji ih podržavaju. Obnovljivi izvori danas su višestruko jeftiniji i dostupniji od fosilne energije. Prema glavnom tajniku UN-a Antóniju Guterresu, svijet je na pragu “nove ere”.
“Fosilna goriva dolaze do kraja puta. Sunce sviće nad erom čiste energije”, kaže Guterres, čije riječi prenosi The Guardian, pa dodaje: “Najveća prijetnja energetskoj sigurnosti danas su fosilna goriva. Ostavljaju ekonomije i ljude izloženima na milost i nemilost cjenovnih šokova, poremećaja u opskrbi i geopolitičkih previranja. Nema cjenovnih šokova za sunčeve zrake. Nema sankcija na vjetar”.