Suša devastirala usjeve krumpira: “Iznad 30 stupnjeva ne pomaže ni navodnjavanje”

U Trakošćanu su proljetos predstavljeni rezultati projekta “Utjecaj klimatskih promjena na ratarstvo i povrćarstvo sjeverne Hrvatske”. Kako ističu u LAG-u Sjeverozapad, nositelju projekta, prvi puta je tako nešto kod nas provedeno na mikro razini. 

Provedba je trajala godinu dana te je uključivala analizu meteoroloških podataka o kretanju temperatura, oborina i vjetra na sjeveru Hrvatske u posljednjih 30 godina. Istraživanje pokazuje da je u tom razdoblju temperatura rasla, kako srednja i dnevna, tako i minimalna i maksimalna. Maksimalna temperatura ima najveću stopu rasta, od 1,5 stupanj Celzijusa. Broj vrućih dana, s temperaturom većom od 30 stupnjeva, gotovo se udvostručio; sa 17 je porastao na 32 dana. 

Suša već u lipnju

Sve je više intenzivnih i dugotrajnih sušnih razdoblja, kakvo su poljoprivrednici ove godine doživjeli već u lipnju, razdoblju ključnom za dozrijevanje mnogih kultura. Među najnužnijim agrotehničkim mjerama u prilagodbi klimatskim promjenama, kako sugerira studija, je stoga navodnjavanje. 

“Bez [navodnjavanja] ove godine neće biti prinosa krumpira i zelja. Navodnjavanje svi zanemaruju jer smatraju da je normalno da se to ima, a stvarnost je takva da jako malo proizvođača ima riješeno navodnjavanje”, ističu u LAG-u Sjeverozapad koji obuhvaća 15 jedinica lokalne samouprave u Varaždinskoj županiji (gradove Ivanec, Lepoglavu i Varaždin te općine Bednju, Beretinec, Cesticu, Donju Voću, Gornji Kneginec, Klenovnik, Maruševec, Petrijanec, Sračinec, Sv. Iliju, Vidovec i Vinicu). 

Rezultati studije predstavljeni su na području općina Vidovec i Petrijanec, tradicionalnom poljoprivrednom području varaždinskog kraja poznatom po najvećem broju poljoprivrednih proizvođača koji uzgajaju krumpir, luk, kupus (među kojim je i zaštićena sorta varaždinskog zelja), tikve (buču), zatim jabuke, paprike, kukuruz i druge kulture.

Među najvećim proizvođačima na području Vidovca je OPG Fabijan Kolačko, koji je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo preuzeo od oca prije deset godina. Od tada se najviše orijentirao na uzgoj krumpira koji sadi na oko 60 hektara, dok ukupno obrađuje gotovo 160 hektara zemlje. U poljoprivredu ulažu posljednjih 30 godina i danas su među deset najvećih proizvođača krumpira u Hrvatskoj, a za svoje proizvode posjeduju certifikat sigurnosti i kvalitete Global GAP. 

Krumpir uglavnom prodaju kroz veleprodaju jednom velikom trgovačkom lancu, a dio odlazi restoranima, tako da imaju siguran tržišni plasman svojih proizvoda. I onda im se, kako kaže Kolačko, dogodi godina poput ove, s velikim manjkom oborina tijekom lipnja, u vrijeme dozrijevanja krumpira.

“Ovo je specifična godina. Godine 2003. bila je zadnja suša koju ljudi pamte kao katastrofalnu. Zatim je najbliže tome bila 2022. godina, dok je prošle godine bilo ekstrema, ali je bilo padalina i prinosi su bili dobri, a ovu sušu, tako rano, ne pamte ni ljudi s 80 i više godina. Kad je cijeli lipanj bez kiše, to je veliki problem jer je to mjesec ključan za sve kulture. I temperature su za lipanj bile jako visoke, kao i UV zračenja, pa u polje idemo od 6 sati, da što prije završimo posao i pobjegnemo u hlad. Ove smo godine, zbog kiša u rano proljeće, sađenje krumpira pomaknuli na početak travnja, dok smo ga prošle godine sadili već krajem ožujka. U prilagodbi klimatskim promjenama neki savjetuju pomicanje datuma sadnje i sjetve. No, kad se vratimo 25 godina unazad, termin početka sadnje krumpira obično se mogao odrediti već tijekom zime. Ako nakon sredine ožujka više nije bilo snijega, već se oko 20. ožujka kretalo sa sadnjom krumpira pa sve do zadnjeg tjedna u ožujku. S obzirom da snijega posljednjih godina gotovo da i nema, već se oko 15. ožujka može krenuti sa sadnjom, ali postoji rizik od mraza, sve do svibnja”, iznosi uvjete u kojima planiraju proizvodnju.

OPG Kolačko, kao i drugi proizvođači u vidovečkom kraju, već godinama za navodnjavanje koriste bunare. Osim krumpira, pokušali su navodnjavati i polja kukuruza, ali se to pokazalo potpuno neisplativim. Navodnjavanje otežava usitnjenost posjeda jer opremu za navodnjavanje moraju seliti s jedne na drugu parcelu, i to rade uglavnom noću. U njihovu slučaju proizvodnja je razasuta na 130 parcela smještenih u krugu od šest do sedam kilometara. Neprestano premještanje opreme za navodnjavanje iziskuje vrijeme i radnu snagu, što poskupljuje proizvodnju i smanjuje učinkovitost.

Na velikim vrućinama ne pomaže ni navodnjavanje

No, najveći je problem što ni navodnjavanje nema učinka kad se temperature podignu iznad 30 stupnjeva.

“Od ranih sorti krumpira još će se nešto izvući ove godine, ostalo će biti katastrofa, čak i uz navodnjavanje, jer ono ima efekta na temperaturama do 28 ili 30 stupnjeva, ali nakon toga, pomaže samo u tome da biljka preživi do prve kiše. Na visokim temperaturama smanjuje se i učinak preparata za zaštitu od bolesti i štetočina. Neki preporučuju odabir odgovarajućih sorti jer imamo rane, srednje rane i kasne sorte, pa zatim sorte otporne na bolesti u kišnim godinama, sorte otporne na sušu i one otporne na bolesti u sušnim godinama. Ali ne znamo unaprijed kakva će godina biti i kako onda znati koju sortu posaditi?”, pita se Kolačko, govoreći da ove godine očekuje oko 20 tona krumpira po hektaru, što je upola manje od prosječne godine, kad dobiju oko 40 tona.

Prošle je godine suša proglašena elementarnom nepogodom u više županija, uglavnom na području sjeverne Hrvatske (Koprivnica, Međimurje) i u Slavoniji, ali ne i u Varaždinskoj županiji. 

Prošlogodišnja suša tijekom srpnja i kolovoza najviše je naštetila ratarskim kulturama (kukuruzu, suncokretu) i višegodišnjim nasadima. Naknada štete od države u takvim situacijama pokriva tek manji dio izgubljenih prihoda, iz kojih proizvođači plaćaju radnu snagu, kredite za strojeve i ulažu u proizvodnju za sljedeću godinu. 

Nakon ovakvih godina, financijska konstrukcija je poljuljana i rupe se obično krpaju novim zaduženjima. OPG Kolačko zapošljava desetero ljudi, a u posao je uključeno troje članova uže obitelji. Svi oni žive od poljoprivrede. Osiguranja od suša u Hrvatskoj uglavnom postoje tek za ratarske kulture, pa se ni tim putem ne mogu zaštititi od nepredvidivih vremenskih uvjeta.

“Tvornica na otvorenom”

“Poljoprivredna proizvodnja je tvornica na otvorenom. Od malih sam nogu u ovom poslu i teško je predvidjeti kakve nas godine i klimatski uvjeti očekuju. Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da će to dugoročno biti sve veći problem koji utječe na troškove proizvodnje pa time i na cijene hrane”, govori naš sugovornik koji pripada generaciji mlađih poljoprivrednih proizvođača, spremnih na ulaganja i prilagodbu, no i to, kako kaže, mora biti u skladu s realnim mogućnostima. 

Kao rješenje za izazove klimatskih promjena u poljoprivredi se danas često sugerira prelazak na nove kulture ili pokretanje dodatnih djelatnosti poput prerade ili razvoja ruralnog turizma.

“Teško se preko noći preorijentirati na nešto drugo, pogotovo kod povrća jer to zahtjeva drugačiju poljoprivrednu mehanizaciju tj. nove skupe strojeve. Razmišljali smo i o preradi krumpira, rezanju i pakiranju. Htjeli smo se javiti na natječaj za nabavu strojeva, ali su tražili hrpu dokumentacije. Svašta čovjeku padne na pamet, pogotovo dok je u polju, ali u svakom poslu treba biti stabilan, znati svoje kapacitete i granice. Mi smo se bazirali na čistu proizvodnju i finalizaciju, do pakiranja. Osim toga, za ovaj posao treba imati puno volje i ljubavi, a onda svega ostalog. Ako netko to radi čisto iz matematike, ako taj posao nekoga ne usrećuje, nema šanse da uspije”, zaključuje Kolačko.

Ne može se bez kiše u lipnju

U Nedeljancu se krajem srpnja održao i već tradicionalni “Dan polja krumpira” koji na svom pokusnom polju organizira tvrtka Desyre, proizvođač krumpira i distributer sjemenskog krumpira. Na događanju je ove godine sudjelovao i mr. Milorad Šubić, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe za Međimursku županiju, koji je iznio podatke o vremenskim uvjetima u tom dijelu Hrvatske za ovu sezonu.

“Tijekom dva dana početkom srpnja u ovom je dijelu zemlje palo toliko kiše koliko nije palo tijekom cijelog svibnja i lipnja. S druge strane, u razdoblju od 1890. do 1920. upravo je lipanj bio najkišovitiji mjesec u godini. Krumpir je planinska biljka koja voli kišu, ali dobro raspoređenu i ne voli previše vruće dane, a ove godine svi mjeseci, osim ožujka, imaju manje oborina u usporedbi s višegodišnjim prosjekom. Najveći manjak oborina bio je u lipnju; u tom je mjesecu nedostajalo 80 % kiše u odnosu na prosječne oborine, dok je u svibnju nedostajalo 50 % oborina. Osim toga, u lipnju je mjesečna temperatura bila za gotovo četiri stupnja viša od prosjeka. Jedini mjesec koji je odstupao ispod prosjeka je svibanj, kad je temperatura bila za pola stupnja niža od višegodišnjeg prosjeka – a ta su dva mjeseca ključna za proizvodnju krumpira. Dakle, nije bilo goreg scenarija za uzgoj krumpira, kojeg 80 posto čini voda. Zadnju takvu godinu imali smo 2003.”, upozorio je Šubić.