“Crno brdo” troske iz Biljana Donjih seli u Sisak – građani reagirali peticijom

Dugih 15 godina oko 140 tisuća tona troske iz nekadašnje šibenske Tvornice elektroda i ferolegura – poznatije kao “crno brdo” – nadvijalo se nad kućama u Biljanima Donjim u Ravnim Kotarima. 

Nakon višegodišnjih prosvjeda građana i dvije presude Suda Europske unije, u travnju ove godine Vlada je dala suglasnost Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da s tvrtkom Kemokop iz Dugog Sela sklopi ugovor o uklanjanju otpadne silikomanganske i feromanganske troske.

Uz zbrinjavanje, Kemokopu je odobrena i oporaba otpadne troske, odnosno izdvajanje frakcija koje se mogu koristiti kao sirovina u građevinskoj industriji. Troska bi se trebala obrađivati u svojim pogonima u ulici Nikole Tesle u Sisku, što je izazvalo negodovanje građana pa su pokrenuli peticiju. 

Postrojenje Kemokopa nalazi se manje od kilometar i pol od centra Siska – što su građani istaknuli i u javnim komentarima na tekst peticije.

Što kažu Kemokop, Fond za zaštitu okoliša i gradonačelnik Siska?

Lokalni Sisak portal tražio je očitovanje i od Kemokopa i od gradonačelnika Siska Domagoja Orlića iz redova HDZ-a. Tvrtka Kemokop odgovorila je da će se u Sisku obrađivati isključivo silikomanganska troska, koja je službeno klasificirana kao neopasan otpad. Obrada će se, tvrde, provoditi mehanički – bez kemikalija – kako bi se dobio građevinski materijal, uz kontrolu prašine i zbrinjavanje svih procesnih voda. Tvrtka ističe i da projekt nadzire Fond za zaštitu okoliša te da su otvoreni za dodatna neovisna mjerenja, a građane su pozvali na otvoreni sastanak i obilazak postrojenja kako bi se uvjerili u sigurnost postupka.

Gradonačelnik Orlić poručio je da se protivi svemu što bi moglo ugroziti kvalitetu života ili zdravlje građana.

“Prošloga sam tjedna od Fonda za zaštitu okoliša zatražio pisano očitovanje – da nam jasno kažu što će se točno odvijati na prostoru Kemokopa, u kojim količinama će se troska dovoziti, koja je vremenska dinamika dovoza, koji će se procesi provoditi te hoće li biti štetnih posljedica za građane. Moram istaknuti i da je Kemokop taj posao dobio od Fonda putem javne nabave te da imaju sve potrebne dozvole za njegovu provedbu. Izvršit ćemo ćemo svakako mjerenje kvalitete zraka.”

Zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Mirko Budiša za HRT je prošli tjedan izjavio da će se troska u Sisku “prerađivati u korisni materijal” te da je stajalište Fonda da je riječ o “neopasnom otpadu”.

“Bilo je različitih tumačenja svojstava materijala, je li to sirovina ili otpad. Kako je Europski sud presudio da se radi o otpadu, Republika Hrvatska je dužna sanirati to područje putem fonda za zaštitu okoliša.”

Odakle troska u Ravnim Kotarima?

Nakon rušenja Tvornice elektroda i ferolegura (TEF), Grad Šibenik je 2007. godine sa zagrebačkom tvrtkom MLM Group sklopio ugovor o sanaciji silikomanganske i feromanganske troske.

Sanacija je, kako je navedeno u u lanjskom Izvješću o poslovanju i stanju društva Batižele d.o.o., koje raspolaže zemljištem nekadašnje tvornice, započela 2005. godine. Uključivala je razdvajanje korisnog od nekorisnog dijela troske mehaničkim mljevenjem te uklanjanje troske s područja šibenskog TEF-a. 

Ukupno je izdvojeno tek 5 do 6 posto vrijednog materijala iz ukupne mase, a ostatak – oko 140 tisuća tona – tvrtka je 2010. godine počela odlagati na privatnoj parceli u Biljanima Donjim, iako to zemljište nije bilo predviđeno za otpad. Uslijedio je raskid ugovora, a na terenu je ostalo tzv. crno brdo.

Tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode naložilo je 2015. godine tvrtki MLM Group da trosku ukloni do kraja te godine, no to se nije dogodilo, a tvrtka MLM je 2017. potpisala predstečajnu nagodbu. 

Godinu kasnije, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike prihvatilo je nalaz Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta prema kojem se troska može smatrati mineralnom sirovinom pogodnom za građevinsku uporabu. Država je preuzela vlasništvo nad lokacijom, a pokušaj da se troska ustupi MORH-u za gradnju infrastrukture kod Zadra je propao – Ministarstvo obrane trosku nikad nije preuzelo.

Skupo odugovlačenje zbrinjavanja “crnog brda”

Nakon što je Europska komisija 2013. godine zaprimila pritužbu zbog troske u Biljanima Donjim, Hrvatska je prvi put upozorena na mogućnost da ne gospodari otpadom u skladu s Okvirnom direktivnom o otpadu EU-a.

Iako je Hrvatska 2018. ustvrdila da se radi o mineralnoj sirovini, Europska komisija to nije prihvatila te je iste godine pokrenula tužbu protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije. Presudom iz 2019. utvrđeno je da je u Biljanima Donjim nelegalno odložen otpad, a ne nusproizvod, čime je država prekršila obveze zaštite zdravlja ljudi i okoliša prema pravu EU-a. 

Unatoč toj presudi, Hrvatska godinama nije poduzela konkretne korake za sanaciju lokacije. Zbog toga se Komisija 2023. ponovno obratila Sudu, što je dovelo do druge presude u ožujku 2024. godine, kojom su Hrvatskoj izrečene financijske sankcije: paušalna kazna od milijun eura te 6500 eura dnevno sve do potpune sanacije odlagališta. Hrvatska tu kaznu plaća i danas.

Dok se čeka početak radova i obrada troske u Sisku, građani traže odgovore koje institucije još nisu jasno ponudile. Premještanje otpada ne znači nužno i rješenje – a “crno brdo” moglo bi postati nova epizoda u dugom serijalu lošeg gospodarenja otpadom u Hrvatskoj.