Hrvatski znanstvenici znaju kako uzgoj ribe učiniti održivijim

Industrija proizvodnje hrane za potrebe akvakulture već je neko vrijeme na udaru kritike okolišnih aktivista. Proizvodnja ribljeg ulja i brašna koji se koriste u komercijalnom uzgoju ribe osiromašuje zajednice Globalnog juga, odakle se crpi mala plava riba krucijalna za proizvodnju te hrane.

Da ta industrija može biti održivija, nedavno su dokazali hrvatski znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) i Hrvatskog veterinarskog instituta u suradnji s talijanskim kolegama sa Sveučilišta u Udinama.

Njihov zajednički znanstveni rad, objavljen u međunarodnom časopisu Future Foods, pokazao je da se orade i brancini u uzgoju mogu hraniti i hranom s visokim udjelom bjelančevina iz peradarske industrije i brašna insekata.

Takva hrana može održati ili čak i poboljšati rast, prinos fileta i nutritivnu vrijednost uzgajane ribe.

Testiranje na farmi

Studiju na kojoj su radili hrvatski i talijanski znanstvenici, a koja se u suradnji s dvije hrvatske tvrtke provodila u uzgajalištima duž jadranske obale, karakterizira provedba u uvjetima uzgoja u mrežama.

“Ranije smo, na eksperimentalnoj razini, testirali pet formulacija, od kojih smo odabrali one koji će se testirati na komercijalnoj skali. Upravo je to vrijednost cijelog istraživanja. Ne možete znati pravu učinkovitost te hrane dok ne odete na farmu, budući da na rast i kvalitetu ribe utječu i temperatura, gustoća uzgoja te prakse uzgajivača”, kaže Tanja Šegvić Bubić s IZOR-a za Klimatski portal.

Navodi kako je istraživanje u laboratorijskim uvjetima trajalo desetak tjedana. Osim rasta ribe i kvalitete fileta, faktori koji su utjecali na odabir formulacija koje će se testirati u kavezima bili su i oni ekonomski. Naime, pazilo se da takva hrana nije preskupa za uzgajivača, odnosno da nije skuplja od hrane koja se inače koristi u uzgoju.

“Nakon odabira formulacija, obratili smo se tvrtkama koje proizvode hranu. Trebalo je proći neko vrijeme da se ona proizvede. Nakon toga je počeo uzgojni ciklus kod uzgajivača koji je trajao nešto više od šest mjeseci, koliko je trebalo da riba naraste od otprilike 150 grama do 300, 350 grama”, kaže Šegvić Bubić.

Istraživanje je pokazalo da ribe hranjene novim formulama rastu jednako dobro kao i na standardnoj hrani, a u slučaju orada postignuti su još i bolji rezultati – veća završna tjelesna masa, viša specifična stopa rasta, manja potrošnja hrane i veći prinos fileta, uz više vrijednosti nezasićenih masnih kiselina poput Omega-3. Kod brancina je rast bio sličan kao na standardnoj hrani, ali prinos fileta bio je viši.

Profil zasićenih i nezasićenih masnih kiselina u obje vrste ostao je unutar preporučenih vrijednosti za ljudsku prehranu.

Zanimalo nas je li ovo prvo takvo istraživanje na globalnoj razini.

“Radili smo s lubinom (brancin) i komarčom (orada), vrstama koje se uzgajaju na Mediteranu, tako da možemo reći da je ovo prvo istraživanje na razini Mediterana. Bila je, doduše, još jedna studija koja je imala sličan fokus, ali istraživanje nije provedeno na ovoj razini”, kaže nam Šegvić Bubić.

Svima dostupna formula

Rezultati ovog istraživanja mogli bi dati znatan doprinos održivijoj akvakulturi, industriji koja bilježi brz rast budući da se povećava i potreba stanovništva za morskim plodovima.

Rast bilježi i Hrvatska, gdje je proizvodnja je 2022. godine dosegla 27.156 tona s godišnjom stopom rasta od 6,4 posto. Upravo uzgoj brancina i oradi dominira u industriji čije je širenje na ovoj strani Jadrana potaknuto razvedenom obalom, povoljnim oceanografskim uvjetima, visokokvalitetnom morskom vodom i geografskom blizinom glavnih tržišta [IZOR].

Upitali smo Šegvić Bubić koliko je realan scenarij da njihovo otkriće nađe put do šire primjene u uzgajalištima.

“Kada kupujete hranu, na deklaraciji gotovo pa nikad ne piše točan sastav. Navedene su sastavnice, ali ne i njihovi omjeri, budući da je iza tih formula niz godina istraživanja koje je provodila određena tvrtka. Međutim, naša formulacija je javna. Svima je dostupna i može se koristiti, što se nadamo da će biti slučaj. Još za vrijeme istraživanja javio nam se jedan uzgajivač koji je htio probati tu hranu”, kaže nam Šegvić Bubić.

Dodaje kako znanstvenici intenzivno rade na novim, održivim formulacijama za hranu namijenjenu uzgoju ribe, naročito otkad je Europska unija 2017. godine dopustila mogućnost korištenja kukaca za potrebe akvakulture.

“Nismo stali samo na lubinu i komarči, trenutačno radimo pokuse na formulacijama za hamu, interesantnu vrstu koju je tržište polako počelo prihvaćati, a koja se slabo dosad istraživala”, kaže Šegvić Bubić.