
Kako Kinezi spašavaju krumpir od klimatskih promjena
Krumpir je kroz povijest postao sinonim za sprječavanje gladi, ali prinose ovog popularnog gomolja sada ugrožavaju klimatske promjene. Znanstvenici u Kini, najvećem svjetskom proizvođaču krumpira i državi koja mora prehraniti drugu najveću svjetsku populaciju, intenzivno rade na rješavanju ovog problema.
Krumpir je jedna od rijetkih namirnica u čijoj je proizvodnji Hrvatska, barem dosad, bila gotovo samodostatna, s oko 90 posto domaćeg krumpira, dok se ostatak uvozio. Više od polovice proizvodnje koncentrirano je u županijama na sjeverozapadu zemlje, ali je ove godine prinose prepolovila suša. Narednih godinu dana i krumpir bi stoga mogli u većoj mjeri jesti iz uvoza; njegova je proizvodnja u sjevernijim dijelovima Europe ove godine bila rekordna, pa će se ti viškovi preliti i na naše tržište.
Poteškoće u proizvodnji krumpira zbog klimatskih promjena sve se snažnije osjećaju i u Kini, zemlji s najvećom proizvodnjom krumpira u svijetu. U drugoj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta uzgoji se oko četvrtine ukupne svjetske proizvodnje ove namirnice koja je nekoć u Europi bila sinonim za iskorjenjivanje gladi.
Krumpir je i danas jedna od ključnih namirnica za globalnu sigurnost opskrbe hranom, zbog svojih visokih prinosa u odnosu na druge osnovne usjeve. No, krumpir je i posebno osjetljiv na vrućine, koje su sve češće uslijed klimatskih promjena i rastuće temperature, a njegov uzgoj dodatno ugrožavaju suše i poplave.
Kako bi se predvidjeli budući utjecaji klimatskih promjena na uzgoj krumpira, tim kineskih znanstvenika u Pekingu je proveo višegodišnje istraživanje o učincima viših temperatura na uzgoj krumpira, s naglaskom na dvije sorte koje se najčešće uzgajaju u Kini. Studija je provedena u suradnji s Međunarodnim centrom za istraživanje krumpira (CIP), čije je sjedište u glavnom gradu Perua. Istraživački centar osnovan je u Limi još 1971. godine, a bavi se istraživanjem krumpira i drugih korjenastih kultura i gomolja, s ciljem postizanja sigurnosti hrane i smanjenja siromaštva u zemljama u razvoju.
Istraživanje u Pekingu provedeno je uz potporu kineske vlade kako bi se poljoprivrednicima pomoglo u prilagodbi toplijim i vlažnijim klimatskim uvjetima. Rezultati studije objavljeni su u časopisu Climate Smart Agriculture, a pokazali su da više temperature ubrzavaju rast gomolja krumpira za deset dana, ali i da smanjuju njegove prinose za više od 50 posto.
Veće temperature uzrokuju brži rast, ali i manje prinose
Tim molekularnih biologa istražio je mogućnosti uzgoja krumpira u uvjetima koji simuliraju predviđanja viših temperatura krajem stoljeća, kako bi se i u novim uvjetima osigurala dovoljna količina hrane. Tijekom tri mjeseca gomolje krumpira uzgajali su u posebnim komorama s temperaturom postavljenom na tri stupnja Celzijusa iznad trenutačno prosječnih temperatura u sjevernom Hebeiju i Unutarnjoj Mongoliji. Riječ je o dvije sjeverne kineske pokrajine s višim nadmorskim visinama, poznatim po uzgoju krumpira. Nakon tri mjeseca u komorama su uzgojeni neobično mali krumpiri, od kojih su neki bili sićušni poput jaja prepelice, dok su najpopularnije sorte u Kini obične dvostruko veće od loptica za tenis.
“Brinem se što će se dogoditi u budućnosti. Poljoprivrednici će ubrati puno manje gomolje krumpira i to će utjecati na sigurnost hrane”, rekao je voditelj kineskog istraživačkog tima za Reuters, sugerirajući da će kineski poljoprivrednici morati napraviti promjene u sljedećem desetljeću: saditi tijekom proljeća umjesto početkom ljeta ili se preseliti na još veće nadmorske visine kako bi pobjegli od vrućine. Istodobno, znanstvenici metodama oplemenjivanja u laboratorijima rade na razvoju novih sorti krumpira izdržljivijih na visoke temperature.
Kineski poljoprivrednici već se sad u proizvodnji okreću sortama krumpira koje donose veće prinose te su manje osjetljive na bolesti, posebno kasnu plamenjaču, koja je uzrokovala katastrofalnu glad u Irskoj sredinom 19. stoljeća. Ta se gljivična bolest razvija u toplim i vlažnim uvjetima. Upravo su se s takvim uvjetima, uslijed obilnih kiša, na kineskim poljima krumpira suočili prošle godine, kad su padaline usporile dozrijevanje gomolja i uzrokovale razne bolesti, uz pojavu novih i agresivnijih sojeva kasne plamenjače, otpornijih na tradicionalne metode prevencije i kontrole.
Uzgoj sjemenskog krumpira “u zraku”
Za ovogodišnju sezonu krumpira u Kini još nema konačnih podataka, a u međuvremenu se i kineski proizvođači okreću novim tehnologijama, poput aeroponske proizvodnje sjemenskog krumpira, metode koju također razvija Međunarodni centar za istraživanje krumpira, u suradnji s indijskim centrima koji se bave krumpirom.
S obzirom na to da su za uspješan uzgoj krumpira važni kvaliteta i zdravlje sadnog materijala, zahvaljujući novim metodama sjemenski se krumpir danas može uzgajati u kontroliranim uvjetima, viseći u zraku, bez zemlje i treseta. Kod ovog načina uzgoja korijenje visi u zraku, a za rast se koristi raspršena maglica puna hranjivih tvari u kojoj se korijenje “kupa” u zraku. Na taj način ne može doći do prijenosa bolesti koje se inače prenose zemljom i zaraženim gomoljima, tako da se postižu i do deset puta veći prinosi.
Od navodnjavanja koje štedi vodu do novih tehnologija i sjemena
Velike vrućine prošle su godine utjecale i na druge usjeve važne za prehrambenu sigurnost Kine, zemlje koja hrani gotovo 20 posto svjetske populacije, ali to mora činiti s manje od 9 posto ukupnog obradivog zemljišta na svijetu i sa samo 6 posto vodnih resursa.
Rastuće temperature, neredovite kiše te sve češće suše i poplave pogađaju kinesku poljoprivredu, ugrožavajući desetljeća politike samodostatnosti u proizvodnji hrane. Pšenica, riža i kukuruz, kamen temeljac prehrambenog sustava zemlje, sve su izloženiji klimatskim šokovima te su ekstremni vremenski događaji već smanjili prinose u nekoliko velikih pokrajina koje proizvode žitarice.
Sjeverne ravnice, na kojima se odvija većina kineske proizvodnje pšenice, postaju sve toplije i suše, dok su južne provincije, koje uzgajaju veći dio riže u zemlji, sve sklonije poplavama. Prema Kineskoj meteorološkoj upravi, prosječne nacionalne temperature porasle su brže od globalnog prosjeka, popevši se za više od 1,6 °C od 1950-ih.
Zemlja je uspjela sačuvati oko 95% samodostatnosti u pšenici gotovo dva desetljeća, ali klimatski stres u prvi plan stavlja nove strategije prilagodbe, kako u poljoprivrednim praksama tako i u međunarodnoj trgovini. Kako bi se suočila s rastućim rizicima, kineska vlada uključila je prilagodbu klimatskim promjenama izravno u svoj program poljoprivredne reforme. Petogodišnji plan za razdoblje od 2021. do 2025. daje prioritet ulaganjima u navodnjavanje koje štedi vodu, sjeme otporno na klimatske promjene, tehnologije precizne poljoprivrede i sustave ranog upozoravanja na ekstremne vremenske uvjete.
Sjećanje na glad
U međuvremenu, unutarnja poljoprivredna produktivnost je pod pritiskom. U izvješću iz 2022., Kineska akademija poljoprivrednih znanosti procijenila je da bi smanjenje prinosa povezano s klimom moglo iznositi 5% do 10% do 2030. pod trenutnim trendovima zagrijavanja. Jedna studija procijenila je da bi ključni kineski usjevi žitarica mogli izgubiti oko 2,6 posto prinosa po stupnju Celzijusa zbog zagrijavanja, a ranjivije regije suočiti se s gubicima pšenice, riže i kukuruza i do 12,7 posto po stupnju zagrijavanja. Druga studija projicirala je pad prinosa do 37% u roku od nekoliko desetljeća ako se zagrijavanje nastavi nekontrolirano.
Za zemlju u kojoj 1,4 milijarde ljudi ovisi o stabilnosti prehrambenog sustava, čak i mali poremećaji mogu stvoriti velike probleme.
“Kini ne nedostaje ambicija da koristi tehnologiju za rješavanje velikih problema. Predvodnik je u svijetu u razvoju hibridnih sorti riže i brzo digitalizira svoj poljoprivredni sektor satelitskim praćenjem i predviđanjem širenja štetočina sustavima vođenim umjetnom inteligencijom te analitikom velikih količina podataka za predviđanje prinosa. Ostale inovacije dolaze iz programa ‘Pametna poljoprivreda’ koji integrira napredne alate kao što su senzori, dronovi i blockchain tehnologija u lanac opskrbe hranom.
Povijesno pamćenje još uvijek oblikuje kinesku fokusiranost na sigurnost hrane, posebno zbog gladi koja je vladala u razdoblju od 1958. do 1962. godine i koja je odnijela 15 do 55 milijuna života te se smatra jednom od najvećih katastrofa 20. stoljeća. Iako su današnje prijetnje drugačije, mogućnost bilo kakvih poremećaja u sebi nosi prizvuk prošlosti. Stoga usmjerenost kineske vlade na osiguranje prehrambene samodostatnosti u današnje vrijeme pronalazi novu motivaciju u znanosti o klimatskim promjenama”, zaključuje se u analizi na portalu kanadskog specijaliziranog časopisa Corporate Knights.