Koliko brzo se betonizira Europa?

“U Grčkoj je šuma na obali postala hotel s pet zvjezdica. U Ujedinjenom Kraljevstvu je plodna zemlja postala Amazonovo skladište. Borova šuma u Njemačkoj postala je Teslina tvornica.”

Uvodni su ovo primjeri iz teksta nastalog iz projekta “Green to Gray”, prekograničnog istraživanja 41 novinara i znanstvenika iz 11 zemalja, koje je pokazalo da Europa svake godine gubi 1500 km² prirode i poljoprivrednog zemljišta zbog gradnje novih objekata.

Naziv “Green to Grey” (“Zeleno u sivo”) simbolično opisuje proces: zelene površine – šume, livade, poljoprivredno zemljište – pretvaraju se u sive površine asfalta i betona. U razdoblju od siječnja 2018. do prosinca 2023. godine, Europa je izgubila otprilike 9000 km² prirodnog i obradivog zemljišta, što odgovara površini Cipra. To znači da je gotovo 30 km² uništeno svaki tjedan ili približno 600 nogometnih igrališta svaki dan.

“Ovo nisu izolirani slučajevi. Diljem Europe čitavi ekosustavi pretvoreni su u luksuzne hotele ili logističke centre”, uvodno upozoravaju autori i autorice istraživanja.

Jedna od njih je Jelena Prtorić, novinarka iz Hrvatske koja za Klimatski portal kaže da se ove brojke možda ne čine šokantnima, no riječ je o malim promjenama koje kumulativno dramatično mijenjaju izgled Europe.

Zgrade i ceste “jedu” prirodu

Za razliku od tradicionalnih analiza koje se uglavnom temelje na službenim podacima Europske agencije za okoliš (EEA), metodologija istraživanja “Green to Grey” u obzir uzima i manje građevinske projekte, poput uskih cesta i željezničkih pruga, ne samo velike projekte vidljive putem satelitskih snimki.

Prtorić opisuje kako je izgledao proces istraživanja. Koristeći satelitske snimke, umjetnu inteligenciju i izvještavanje s terena, tražili su primjere uništavanja prirode radi izgradnje luksuznih turističkih objekata ili (što se pokazalo najčešćim) stambenih objekata i cesta. Novinari su surađivali sa znanstvenicima Norveškog instituta za istraživanje prirode (NINA) na razvoju algoritma koji je pretraživao globalnu bazu podataka; nju su razvili Google i World Resource Institute.

Algoritam je zamišljen tako da identificira svaku promjenu zemljišnog pokrova iz “neizgrađeno” u “izgrađeno” u periodu od 2018. do 2023. godine, izabranom zbog dostupnosti satelitskih slika.

“Međutim, AI nije nepogrešiv te zna označiti neizgrađene površine kao izgrađene. Recimo, na sjeveru Europe površine prekrivene snijegom, ili na jugu površine prekrivene makijom ili zemljom, zna zamijeniti za građevine. To znači da smo morali izvršiti niz manualnih provjera kako bismo poboljšali točnost modela i dobiti podatke o tome koliko prirode i poljoprivrednih površina smo izgubili u danom periodu”, objašnjava Prtorić za Klimatski portal.

Istraživači su proveli preko 500 sati radeći provjere 10 000 slučaja gradnje.

“Taj dio projekta bio je iznimno intenzivan i takav rad ne bi bio moguć bez prekogranične suradnje više redakcija, a cijeli projekt ne bi bio moguć bez suradnje sa znanstvenicima”, dodaje.

Koliko prirode gubi Hrvatska?

Iako su gubici prisutni na razini cijele Europe, istraživanje ipak ukazuje na obrasce u podacima.

“U Skandinaviji su šume posebno pogođene. U južnoj Europi brišu se obalna područja. Gubitak obradivog zemljišta češći je u srednjoj Europi, na mjestima poput Njemačke i Danske, gdje je priroda iscrpljena godinama prethodnog razvoja”, navodi se u istraživanju.

Na vrhu liste zemalja “gubitnica” nalazi se Turska s 1860 km² izgubljenog prirodnog i obradivog zemljišta između 2018. i 2023. godine, a slijede Poljska, Francuska i Njemačka. Kad se gubitak prilagodi veličini zemlje, prednjače gusto naseljene Belgija i Nizozemska, dok prilagođeno po stanovniku skandinavske zemlje bilježe visoke vrijednosti — u Norveškoj to iznosi oko 6 m² po stanovniku godišnje.

Na listi od 30 zemalja, Hrvatska se nalazi na 23. mjestu po gubitku prirodne površine, s oko 86 izgubljenih hektara godišnje.

“Što se tiče ukupnog gubitka poljoprivredne zemlje i prirode godišnje, Hrvatska (kao jedna od manjih zemlja) je na sučelju liste, jer ne gubi puno km² godišnje. Međutim, 8. smo na listi što se tiče gubitka zemlje per capita (3,68 m² po godini), a 17. po gubitku količine zemlje u odnosu na površinu Hrvatske”, kaže Prtorić.

(Ne)zaštićena područja

Mapa Europe s označenim gradilištima koja zauzimaju više od 10 000 m² govori koliko je kontinent betoniziran. Svaka točka na karti označava primjer izgubljene prirode ili poljoprivrednog zemljišta.

Novinari su tako u Italiji zabilježili da je jezero Garda, svjetski poznato žarište bioraznolikosti, žrtva razvoja održivog turizma. U Poljskoj su se investicijske nekretnine pojavile oko zemljišta koje Europska unija namjerava zaštiti. Područja ugrožene prirode u Finskoj su pretvorena u autocestu. Močvara u Turskoj postala je luka za luksuzne jahte, a u Portugalu se golf teren protegnuo preko prirodnog rezervata.

“U našoj europskoj priči imamo primjer iz Portugala gdje je golf teren s luksuznim vilama napravljen u Natura 2000 zoni. To nije ilegalno, budući da je gradnja u Natura 2000 područjima dopuštena, no ne smije imati negativne učinke na staništa. Postoje i iznimke vezano za to, ali u tom slučaju projekt mora biti od vitalnog značaja, što luksuzni golf tereni nisu”, priča novinarka.

Koristeći bazu podataka o mreži Natura 2000 i nacionalno zaštićenim područjima, istraživači su procijenili da je između 2018. i 2023. godine bilo više od 150 000 slučajeva gradnje na zemljištu zaštićenom u okviru inicijativa Europske unije, regionalnih, nacionalnih ili lokalnih inicijativa, što je više od 70 dnevno.

Kako kaže, Europa ima niz zakona o zaštiti prirode koji su dobri na papiru, međutim ne primjenjuju se nužno. U rujnu je Europska agencija za okoliš u svom izvještaju o okolišu u EU-u navela da je europski cilj “no net land take” .To znači da nema gradnje na novim prirodnim ili poljoprivrednim površinama, osim ako se ta ista gradnja ne kompenzira transformiranjem već izgrađenih površina u prirodne i poljoprivredne površine. Taj cilj do 2050. godine, izgleda, neće biti ostvaren, dodaje Prtorić.

Bogatstvo proždire bioraznolikost

Za Petera Lacoerea, predavača na studiju arhitekture na belgijskom Sveučilištu Ghent, glavni pokretač ovih prenamjena zemljišta je bogatstvo.

Kako je objasnio autorima projekta “Green to Grey”, iako se rast stanovništva može činiti očitijim razlogom za potrošnju zemljišta, izravnija korelacija u Europi je s bogatstvom, budući da bogate zemlje razvijaju ne samo bitne stvari, već i nepotrebne stvari, od golf terena do umjetnih skijaških staza.

Sve to doprinosi rapidnom gubitku bioraznolikosti. Prema podacima Europske agencije za okoliš, preko 80 % zaštićenih staništa je u lošem ili lošem stanju, 60 do 70 % posto tla je degradirano, a samo 37 % europskih površinskih voda je u dobrom stanju.

Za kraj smo Prtorić pitali ima li europskih regija koje se se uspjele oduprijeti masovnoj gradnji. Kaže da se istraživanje, s obzirom na postavke algoritma, nije fokusiralo na pozitivne primjere pa nije bilo moguće izračunati koliko je površina “zazelenjeno” u promatranom periodu.

“To bi bilo za ‘grey to green’ priču! Bit će zanimljivo pratiti kako će se razvijati situacija s Nature Restoration Law, kojemu je ambicija obnova prirode i ima prilično ambiciozne ciljeve. Naši norveški partneri našli su na informaciju da Švicarska,  najučinkovitija zemlja kad je u pitanju gubitak zemljišta po stanovniku godišnje prema našim rezultatima, ima niz zanimljivih politika koje bi mogle biti inspirativne”, kaže Prtorić.

Projekt u kojem je sudjelovala pokrenuli  su organizacija Arena za novinarstvo u Europi i norveška javna televizija NRK, a Norveški institut za istraživanje prirode pružio je znanstvenu stručnu podršku.