Ispitivanja troske s “crnog brda” pokazuju da u Sisku s razlogom strahuju za zdravlje

Hrvatski geološki institut (HGI) objavio je dokument naziva “Izvještaj o ispitivanjima silikomanganske i feromanganske troske provedenim u periodu od 2008. do 2018. godine, šireg područja naselja Biljane Donje, s prikazom njenih uporabnih svojstava, ali i mogućim utjecajima na okoliš”.

Na Facebooku ga je podijelila inicijativa “Siščani ne žele biti Smetlišćani”, koja se protivi obradi troske koju iz Biljana Donjih u Sisak na obradu dovodi tvrtka Kemokop.

Izvještaj je izrađen 2018. godine na zahtjev Državnog odvjetništva i Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kada je Europska komisija zbog nepropisno odloženog “crnog brda” troske digla tužbu protiv Hrvatske pred Sudom Europske unije. Budući da je izgubila na sudu, Hrvatska je ove godine napokon krenula u sanaciju lokacije u Biljanima Donjim.

Iako predstavnici Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), koji vodi sanaciju, uvjeravaju sisačku javnost kako je riječ o neopasnom otpadu, izvještaj koji je objavljen pokazuje da to ipak nije tako.

Analize

Izvještaj HGI-ja obuhvaća analize koje su napravljene u periodu 2008. – 2018., s tim da je dodatne analize radio i sam institut.

Slobodan Miko, koji je u vrijeme izrade izvješća o troski iz Biljana Donjih bio ravnatelj HGI-a, ranije je u odgovoru inicijativi “Siščani nisu Smetlišćani” između ostalog naveo kako je iz dostavljenih izvješća vidljivo da su istraživanja provođena nesistematski.

Naime, dio istraživanja karakterizirao je odlagani materijal kao mineralnu sirovinu, a dio istraživanja provodio se prema standardima za inertni otpad. Istraživanja vezana za utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi provodila su se sporadično.

Ovdje ćemo se referirati na većinu provedenih istraživanja i prikupljene nalaze.

Prisutni PAH-ovi

Ministarstvo zaštite okoliša je 2014. te 2017. godine naručilo je analizu troske kako bi provjerili zadovoljava li ona uvjete iz Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagalište otpada.

Analize napravljene 2014. godine pokazale su da su koncentracije svih analiziranih parametara osim policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH-ova) niže od propisanih maksimalno dopuštenih vrijednosti za zadovoljavanje uvjeta za odlaganje na odlagalište inertnog otpada.

Uzorkovanje silikomanganske i feromanganske troske 2017. godine ponovno je provedeno na više točaka raspoređenih na odloženom materijalu, oblikovanom u tri “brda”.  Jedino uzorci uzeti s “brda 3” su zadovoljili uvjete, tj. dokazana je inertnost toga materijala, što znači da nema nikakvoga utjecaja na okoliš.

Uzorci s druga dva “brda” nisu zadovoljila iste uvjete, tj. pokazalo se da imaju utjecaj na okoliš.

Budući da su ispitivanja pokazala povišene PAH-ove, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike naručilo je i analizu oborinskih voda u šternama. Rezultati su pokazali da je voda ispravna; imala je koncentracije PAH-ova niže od 0,1 μg/L.

Inače, riječ je o spojevima koji nastaju izgaranjem organske tvari tijekom različitih industrijskih procesa i u domaćinstvima, a građeni su od dva ili više aromatskih prstenova. Dokazano im je toksično i mutageno djelovanje.

Mangan

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike po prijedlogu HGI je 2018. naložilo uzorkovanje prašine s poda i prozorskih polica unutar kuća u Biljanima Donjim, Škabrnji i Nadinu te tla u dvorištima istih objekata.

Ispitivala se prisutnost mangana, a uzorkovanje je provedeno na 24 lokacije koje se nalaze niz glavne pravce vjetrova.

Rezultati su pokazali da postoji povezanost blizine “crnog brda” i koncentracija mangana u kućnoj prašini i tlu. Naime, kada je riječ o manganu u tlu, od 24 analizirana dvorišta, njih su četiri, uglavnom na udaljenosti manjoj od 600 metara, imala koncentracije više od prosjeka. Mangan je pronađen i u kućnoj prašini u nekoliko kuća. “Olakotna” okolnost je ta što su, navodi se u izvještaju, izmjerene koncentracije u kućnoj prašini niže od onih izmjerenih u talijanskim općinama Bagnolo Mella i Valcamonica gdje postoji duga povijest feromanganskih postrojenja.

HGI također navodi i rezultate kemijske analize koju je izradio Zavod za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković (IRB) iz 2008. godine.

“Usporedbom analiza silikomanganske i feromanganske troske i prosječnog sastava tla na području primorske Hrvatske iz podataka Geokemijskog Atlasa RH vidljivo je da su prosječne koncentracije u za većine elementa u tlima više od onih u troski, a izuzetak su koncentracije mangana, stroncija i bakra”, stoji uz dodatak da se izlužuje manje od 0,001 posto mangana te da nema povećanih vrijednosti teških metala.

Ipak, ono što se ne navodi jest kako su u nekoliko uzoraka prekoračene količine arsena, olova i kroma uobičajene u tlu primorske Hrvatske.

Iako je mangan esencijalni element, izloženost visokim razinama može prouzročiti toksične efekte. Kad je u pitanju profesionalna izloženost, najčešće se radi o unosu preko pluća udisanjem kontaminiranog zraka. Opća je populacija, navodi HGI, izložena manganu preko konzumacije hrane i vode, udisanjem zraka i dermalnim kontaktom sa zrakom, vodom, tlom i proizvodima koji sadržavaju mangan, od čega je najznačajniji unos preko ishrane.

Radioaktivnost

Mjerenje radioaktivnosti uzoraka troske obavio je 2008. godine Institut Ruđer Bošković na zahtjev tvrtke MLM-Group-Zagreb d.o.o. koja je trosku dovela u Biljane Donje.

Dok je jedno ispitivanje pokazalo da frakcije materijala s povišenim udjelom mangana odlikuje relativno nizak sadržaj prirodnih radionuklida, drugo je ispitivanje imalo drugačije rezultate.

“Granulat je izrazito nehomogen te pojedini uzorci ispitivanog materijala (TEF01 i TEF06) ne zadovoljavaju tj. prelaze maksimalnu granicu radioaktivnog onečišćenja graditeljskih materijala, dok uzorci TEF07 i TEF08 kao i ispitivani granulat promatran kao cjelina navedeni kriterij zadovoljavaju”, stoji u studiji.

Drugim riječima, dobiveni rezultati ukazuju na povišenu radioaktivnost nekih pojedinačnih uzoraka dok radioaktivnost uzoraka u cjelini zadovoljava.

Ostala ispitivanja

Kada je riječ o kvaliteti zraka, na zahtjev Grada Benkovca izrađeno je izvješće o ispitivanju kakvoće zraka u okolišu mjernih postaja “Nadin” i “Biljane Donje” za razdoblje od ožujka 2011. do ožujka 2012.

Ispitivanja su pokazala da je zrak tek neznatno onečišćen, odnosno da je I. kategorije kakvoće.

Hidrogeološke analize na izvoru Kakme, slijevnom području Biljana Donjih, rađene su svega četiri puta u periodu 2014. – 2017. Sve su pokazale da su koncentracije nutrijenata, pesticida, lakohlapljivih spojeva i ugljikovodika te fenola, deterdženata i ugljikovodika vrlo niske ili ispod granice detekcije, kao i koncentracije metala.

Osim tog zaključka, HGI u izvještaju ne navodi koliko je točno čega izmjereno u vodi.

Jedan dio izvješća posvećen je ispitivanju mogućnosti korištenja troske kao građevinskog materijala. HGI je u konačnici zaključio kako predmetni materijal na lokaciji predstavlja mineralnu sirovinu koja se može koristiti u niskogradnji i visokogradnji bez štetnih posljedica na zdravlje i život ljudi, materijalnih dobara kao i bez negativnog utjecaja na okoliš.

“Dosadašnja ispitivanja sastavnica okoliša, tla (prašine), zraka, podzemnih voda i oborinskih voda u kućnim spremnicima na području Biljane Donje i šireg područja ukazuju da je stanje prihvatljivo s obzirom na analizirane potencijalno toksične organske i anorganske parametre”, stoji u izvještaju.

Ocijenjeno je kako je troska podobna za korištenje drobljenog nesepariranog i separiranog kamena za izgradnju i održavanje gospodarskih cesta, kamene sitneži za izradu asfaltnih mješavina tipa asfaltbeton na cestama svih razreda prometnog opterećenja, izradu nosivog sloja od zrnatog materijala bez veziva (tampon), izradu nasipa i posteljica te agregata za beton.

Otpad, a ne nusproizvod

Kompilacija istraživanja provedenih u desetogodišnjem periodu ne uključuje nijednu studiju koja se odnosi na iskustva stanovništva Biljana Donjih koje živi u neposrednoj blizini troske. Godinama su mještani upozoravali kako im odloženi otpad završava u dvorištima, vrtovima, šternama itd. Troska je uvelike umanjivala kvalitetu života budući da je smještena u samom naselju.

Kako smo već pisali, sud EU još je 2019. presudio da Hrvatska nije poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala da se gospodarenje otpadom odloženim u Biljanima Donjim provodi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu.

Osim toga, Hrvatska je kriva i zato što nije smatrala da je kameni agregat odložen u Biljanima Donjim otpad, a ne nusproizvod, i da se njime treba gospodariti kao otpadom.

U tužbi Sudu EU, Komisija je navela da ispitivanja koja je provela Hrvatska, a pri čemu se sažima i navedeni izvještaj Hrvatskog geološkog instituta, uopće nisu dokazala da ne postoji opasnost za okoliš.