Dobre vijesti iz stratosfere: Ozonska rupa nad Antarktikom zatvorila se rekordno rano

Ozonska rupa nad Antarktikom ove se godine zatvorila 1. prosinca, najranije u posljednjih pet godina, što daje nadu za oporavak ozonskog omotača.

Ozonska rupa 2025. bila je ujedno i najmanja od 2019. godine, a koncentracije ozona bile su više nego prethodnim sezona. Ovo je druga uzastopna godina s relativno malim ozonskim rupama u usporedbi sa serijom velikih i dugotrajnih ozonskih rupa od 2020. do 2023. godine, priopćila je Služba Europske unije za klimatske promjene Copernicus.

“Ranije zatvaranje i relativno mala veličina ovogodišnje ozonske rupe ohrabrujući je znak i odražava stalni godišnji napredak koji uočavamo u oporavku ozonskog sloja zahvaljujući zabrani tvari koje oštećuju. Taj napredak treba slaviti kao pravodobni podsjetnik na to što se može postići kada međunarodna zajednica surađuje u rješavanju globalnih okolišnih izazova”, izjavila je direktorica Copernicusa Laurence Rouil.

Ozonska rupa u 2025. – među najranijim zatvaranjima u četiri desetljeća

Ozonska rupa se ove godine počela oblikovati relativno rano, sredinom kolovoza, slično kao 2023. godine. Krajem kolovoza površina se blago smanjila, da bi početkom rujna narasla na 21, 8 milijuna km² – znatno ispod maksimuma iz 2023. godine, kada je dosegla površinu od 26,1 milijun km².

Tijekom rujna se postupno smanjivala. Sve do kraja listopada bila je velika između 15 i 20 milijuna km², što je otprilike površina Antarktike. U studenom se površina naglo smanjila, ali su mala područja niskih koncentracija ozona odgodila potpuno zatvaranje do 1. prosinca. Ipak, ovo je i dalje jedno od najranijih zatvaranja ozonske rupe u posljednja četiri desetljeća.

Lani je ozonska rupa također bila relativno mala, što je razveselilo znanstvenike nakon četiri godine iznimno velikih i dugotrajnih rupa (od 2020. do 2023. godine). Primjerice, ozonska rupa se 2020. godine zatvorila tek 28. prosinca.

Godišnji ciklus ozonske rupe

Ozonski omotač je sloj u gornjem dijelu atmosfere koji djeluje kao prirodni štit, odnosno upija većinu ultraljubičastog zračenja koje pogubno djeluje na život na Zemlji.

Ozonske rupe su područja u stratosferi gdje je koncentracija ozona izrazito smanjena. Pojavljuje se nad Antarktikom svake godine tijekom australskog proljeća, nakon duge polarne zime. Naime, niske temperature i snažni vjetrovi u stratosferi stvaraju uvjete za formiranje polarnog vrtloga – sustava snažnih vjetrova koji kruže iznad polova. Taj sustav zadržava hladan zrak unutar polarnog područja i odvaja ga od toplijeg zraka iz nižih geografskih širina.

U tim uvjetima tvari koje oštećuju ozon reagiraju sa sunčevom svjetlošću i oslobađaju radikale kemijskih elemenata poput fluora, broma ili klora, koji razgrađuju molekule ozona, što dovodi do stvaranja ozonske rupe. Veličina i trajanje uvelike ovise o stratosferskim uvjetima: jači vrtlog i hladniji zrak obično produžuju sezonsku prisutnost rupe, dok slabiji vrtlog i miješanje zraka bogatog ozonom mogu smanjiti površinu ozonske rupe i ubrzati zatvaranje.

Slični procesi postoje i na sjevernoj hemisferi, ali ekstremno hladni uvjeti i snažni vrtlozi rjeđi su zbog specifične topografije i dinamike stratosfere, što otežava formiranje velike ozonske rupe.

Priča o spašavanju ozonskog omotača

Do kraja 1970-ih ukupna količina ozona bila je relativno stabilna i prirodno je varirala ovisno o godišnjim dobima i sunčevoj aktivnosti. Tu ravnotežu narušila je ljudska aktivnost, prije svega emisije freona i drugih tvari koje oštećuju ozon u atmosferu.

Freoni su spojevi koji se od početka 20. stoljeća koriste u proizvodnji hladnjaka i sprejeva i među opasnijim su tvarima koje oštećuju ozon. Sedamdesetih godina znanstvenici su dokazali da freoni oštećuju ozonski omotač, a ranih osamdesetih da je ozonski omotač nad Antarktikom stanjen.

U okviru Ujedinjenih naroda pokrenuta je inicijativu za sprječavanje daljnjeg uništavanja. Godine 1985. donesena je Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača, kojom su ustanovljena načela zaštite. Zahvaljujući suradnji znanstvene zajednice, vladinih institucija i nevladinih organizacija 1987. godine donesen je Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Protokolom su propisani rokovi i mjere koje će zemlje potpisnice poduzeti da spriječe daljnje uništavanje ozona.

Ako se protokol nastavi poštivati, između 2050. i 2070. godine ozonski omotač će se oporaviti do razine na kojoj je bio prije 1980. godine.

Priča o spašavanju ozonskog omotača dokaz je da globalna klimatska akcija ima rezultate. Međutim, dokaz je i da to podrazumijeva precizne rokove i obveze. Kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena, doseg međunarodne zajednice zasad su sporazumi i deklaracije bez konkretnih rokova, mjera provedbe ili sankcija.