Klimatska pravda za osobe s invaliditetom

Strategije prilagodbe klimatskim promjenama sve su nužnije u sve toplijem svijetu. 

U raspravama o tome kako se uspješno prilagoditi sve ekstremnijim vremenskim uvjetima, nerijetko je naglašena specifična pozicija ranjivih društvenih skupina.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom dobra je prilika da se postave neka pitanja, a među njima i ono najvažnije – koliko su strategije prilagodbe klimatskim promjenama zaista prilagođene najugroženijima u društvu.

Zanemareni u najopasnijim situacijama

Osobe s invaliditetom često su najizloženije klimatskim rizicima, a najmanje uključene u planiranje i provedbu mjera za borbu protiv klimatskim promjenama. Ne samo da su u većem riziku od posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta, već su u većem riziku i zbog društvenih, socijalnih i ekonomskih zapreka koje s njima dolaze.

Primjerice, prilikom evakuacija radi poplava, požara i sličnih vremenskih ekstrema, osobe s invaliditetom susrest će se s više problema i prepreka. Tako je tijekom uragana Katrina i Rita evakuacija osoba s invaliditetom bila je otežana, a često i nemoguća jer nisu imali prijevoz, odnosno ne mogu voziti.

Isto vrijedi i za migracije potaknute posljedicama klimatskih promjena, poput suša. Ne treba zaboraviti ni na sustavnu nepravdu – duboko ukorijenjenu diskriminaciju i siromaštvo koje osobe s invaliditetom često prate kroz život.

Specifične potrebe u svim fazama klimatskih katastrofa

Pravobranitelj Darijo Jurišić s Klimatskim portalom je podijelio neke od pritužbi koje su osobe s invaliditetom uputile njegovom uredu, a kada su u pitanju klimatske promjene.

Jedna od pritužbi adresirala je veće troškove i druge probleme vezane za odlaganje otpada. Na primjer, osobe s invaliditetom nerijetko koriste pelene i dodatnu medicinske opremu. Dodatno, spremnici za odlaganje otpada vrlo često nisu pristupačni.

Drugi primjer vezan je za visoke temperature i toplinske valove. Ti vremenski ekstremi posebno pogađaju osobe čije je zdravlje otprije narušeno i dodatno ga pogoršavaju, ističe pravobranitelj.

Saša Kosanić istražuje utjecaj klimatskih promjena na okoliš i društva. Kao znanstvenica koja ima cerebralnu paralizu zalaže se za integraciju studenata i znanstvenika s invaliditetom u STEM istraživačka polja.

U znanstvenom radu “Klimatski izazovi i zajednica osoba s invaliditetom” (eng. Climate concerns and the disabled community) sa svojim suradnicama je identificirala tri faze utjecaja: prije, za vrijeme i nakon klimatskih katastrofa. Za Klimatski portal objasnila je kako to izgleda u praksi.

Prije same katastrofe, dakle u fazi pripreme i planiranja, jedan od većih problema je nedostatak informacija i svijesti o opasnostima. Problem je i isključenost iz procesa planiranja i donošenja odluka, kao i postojeće strukturne i socio-ekonomske ranjivosti.

Osobe s intelektualnim poteškoćama, objašnjava nam Kosanić, “vrlo teško razumiju što se dešava, koje su klimatske promjene u pitanju i što su one uopće”. Na istom je tragu i pravobranitelj Jurišić kada upozorava da je osobama s intelektualnim teškoćama i gluhim osobama otežan pristup informacijama.

Tijekom katastrofe pristup evakuaciji i sigurnim prostorima često je nemoguć zbog poteškoća s mobilnošću i komunikacijom, a hitni planovi često nisu prilagođeni. Neke od osoba s invaliditetom ovise o specijalnim uređajima kao što su kolica ili slušna pomagala, redovitoj terapiji ili pomoći trećih osoba. Gubitak svega navedenog rizik je za zdravlje i dostojanstvo.

Zato, smatra Kosanić, priprema za ekstremne klimatske događaje “mora biti jako dobro razvijena”, a evakuacijski timovi pripremljeni i educirani za pomoć osobama s invaliditetom. Opisuje to na konkretnom primjeru:

“Netko koristi pumpe za disanje – kako ih prikopčati, kako uopće održati osobu na životu za vrijeme evakuacije.”

Nakon katastrofe također se suočavaju sa specifičnim seton problema. Kako je navedeno u spomenutom znanstvenom radu, novija istraživanja pokazuju da su osobe s invaliditetom u većem riziku da nakon katastrofe dulje ostaju bez stabilnog smještaja, kao i da su izloženije stresu, anksioznosti i traumatskim posljedicama. Dodatno, teže se ekonomski i socijalno oporavljaju. Na koncu, katastrofe mogu dodatno produbiti izolaciju, isključenost i  stigmatizaciju te smanjiti šanse za dostojanstven život, oporavak, te dugoročnu otpornost osoba s invaliditetom.

To nam plastično opisuje sugovornica: skloništa su vrlo često loše pripremljena, ne postoje sanitarni čvorovi za osobe s invaliditetom ili kreveti nisu prilagođeni njihovim potrebama.

“Vrlo često se misli – dobro je, preživjeli smo ekstremni događaj, to je najvažnije – ali pravi problemi dolaze tek kasnije jer su brojni ljudi imali posebne stambene uvjete, prilagođene svojim potrebama, koji je bilo skupo i komplicirano opremiti. Nakon ovakvih događaja to je vrlo često nepovratno izgubljeno, a obnova je financijski i vremenski izrazito zahtjevna.”

> > Klimatska kriza najviše ugrožava siromašne

Uloga države

Na osobe s invaliditetom štetno utječu i odgovori država i institucija na klimatske promjene.

Pravobranitelj smatra da bi energetsko siromaštvo moglo porasti zbog provođenja mjera u sklopu europskog Zelenog plana, a osobe s invaliditetom u startu su češće riziku od siromaštva.

“Princip da zagađivač plaća cijenu imat će vrlo negativni utjecaj na njih jer si siromašniji neće moći priuštiti alternative koje manje zagađuju, kao što je, primjerice, kupovina električnih automobila ili bojlera. Osobe s invaliditetom imaju niska primanja, a veću potreba za energijom za napajanje opreme.”

Bit će zahvaćeni i pomorski i cestovni promet što će utjecati na mobilnost i na to koja vozila ćemo si moći priuštiti, a upravo je pitanje mobilnosti jedno od čestih i velikih problema osoba s invaliditetom.

Jurišić se stoga zalaže da se osobe s invaliditetom izuzmu od zabrane kretanja vozilima u zonama niske emisije, budući da su im je – zbog neprilagođenosti javnog prijevoza i druge infrastrukture – osobni automobil ponekad jedino sredstvo mobilnosti.

Što radi Hrvatska?

Što Hrvatska radi da pomogne osobama s invaliditetom tijekom klimatskih katastrofa?

Jurišić kaže kako se u Hrvatskoj provodi osposobljavanje radnika žurnih službi za komunikaciju i postupanje s osobama s invaliditetom.

“Planira se i izrada Programa osposobljavanja za pripadnike žurnih službi u zaštiti i spašavanju osoba s invaliditetom u hitnim slučajevima, osnaživanje osoba s invaliditetom kako bi se povećala njihova otpornost na rizike od katastrofa, nadogradnja GIS sustava za pomoć pripadnicima hitnih službi u lociranju i spašavanju osoba s invaliditetom te izrada aplikacije za dobrovoljnu registraciju osoba s invaliditetom.”

Ukazuje i da Ravnateljstvo civilne zaštite s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo (HZJZ) poziva osobe s invaliditetom da putem sustava e-Građani dopune podatke u Registru osoba s invaliditetom – broj telefona, e-mail, preferirani način komunikacije, detalje adrese (kat, ulaz i slično), kao i podatke o skrbniku, prevoditelju ili asistentu. 

Ti podaci, dodaje, omogućavaju brže, točnije i primjerenije spašavanje osoba s invaliditetom, uzimajući u obzir njihove specifične potrebe.

“Nitko ne smije biti zaboravljen”

Klimatske promjene nisu samo tehnički izazov, već i društveni.

“Ako želimo graditi otpornu Europu, moramo graditi i pravednu Europu, a to znači da nitko ne smije biti zaboravljen – ni u planiranju, ni u provedbi mjera. Pravedna otpornost nije samo moralni imperativ, već i preduvjet za uspješnu i održivu prilagodbu”, stoji u izvješću Socijalna pravednost u pripremama za klimatske promjene: kako otpornost može koristiti zajednicama diljem Europe Europske agencije za okoliš (European Environment Agency, EEA).

Kosanić smatra kako je izrazito bitno osobe s invaliditetom uključiti u planiranje odgovora na klimatske promjene. 

“Klimatske promjene drugačije su na Mediteranu, drugačije u Sahari. Budući da će u svakom dijelu svijeta biti drugačije, mi moramo imati lokalne osobe s invaliditetom koje će nam reći gdje je problem i na što treba obratiti pažnju”, smatra znanstvenica.

Hvatanje u koštac s klimatskim promjenama nije samo ekološka nužnost, već i pitanje socijalne pravde i jamstvo jednakosti za sve. Osobe s invaliditetom su među društvenim skupinama koje najmanje doprinose klimatskim promjenama, a najviše su njima pogođene, dok istovremeno imaju najmanje sredstava da se bore protiv neželjenih učinaka. U kriznim situacijama njihovi životi ovise o spremnosti i dostupnim informacijama službi za spašavanje, a vjerojatno je da će zbog klimatskih promjena te krizne i izvanredne situacije biti sve češće, zaključuje pravobranitelj.