Što znamo o Stypopodium schimperi – invazivnoj algi koja se brzo širi Jadranom

“Na kraju mog izlaganja bit ćete ‘depresivni'”, započeo je znanstvenik Ante Žuljević izlaganje o invazivnoj algi Stypopodium schimperi u Jadranskom moru na Simpoziju o invazivnim vrstama Hrvatskog ekološkog društva, održanom krajem studenog u Zagrebu.

Žuljević je voditelj Laboratorija za bentos splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR). Fokus njihovog rada je biljni i životinjski svijet vezan za morsko dno – makroalge, morske cvjetnice i beskralješnjaci. U sklopu projekta “Nezavičajne bentoske vrste” bilježe rasprostranjenost i širenje invazivnih vrsta te rade na informiranju javnosti i tijela državne uprave o potrebi zaštite morskog dna i podmorja.

Stypopodium schimperi smeđa je alga prvi put opisana prije gotovo 170 godina u Crvenom moru. Riječ je lesepsijskoj vrsti, što znači da je u Sredozemno more dospjela kroz Sueski kanal, a prvi put je službeno zabilježena 1973. godine.

“Sedamdesetih godina prošlog stoljeća zabilježena je u Mediteranu. Otad je prikupljeno mnogo podataka o ovoj vrsti i načinu na koji se širi; pogotovo od 90-ih godina, kada se počela širiti istočnim Mediteranom. Ondašnji znanstvenici objavili su nekoliko znanstvenih radova u kojima opisuju da je među najinvazivnijim vrstama zabilježenima na tom području”, objašnjava Žuljević.

> > Invazivna alga prekrila morsko dno oko Visa, znanstvenici su zabrinuti

Stvaranje monokulture

Upravo je Žuljevićev istraživački tim prvi zabilježio ovu vrstu u Jadranu. U jesen 2020. godine uočena je uz otok Vis, u Komiškom zaljevu, kamo je moguće stigla iz Jonskog mora, kao i mnoge strane vrste, primjerice riba lav (lat. Pterios miles), alga Caulerpa cylindracea ili lakonogi rak (lat. Percnon gibbesi).

Širenju iz Jonskog u Jadransko more pogoduju klimatske promjene. Jadran je, kako smo pisali, sve topliji i slaniji, što pogoduje stranim termofilnim, odnosno toploljubnim vrstama.

U Komiškom zaljevu ujedno je jedini morski rezervat Splitsko-dalmatinske županije – rt Stupišće, proglašen u svibnju ove godine.

Na zaštiti ovog rta, koji je dom brojnih ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, od 2020. godine zajedno rade stručnjaci, institucije i komiški ribari. Oni su, kako smo pisali, prepoznali da zaštita rta Stupišće može pozitivno utjecati na riblji fond, slično kao u slučaju Jabučke kotline.

Upravo je taj zaštićeni kutak Jadrana prepoznat kao područje početka širenja alge Stypopodium schimperi u Jadranu. U samo godinu dana otkako je pronađena, brojnost alge je s nekoliko desetaka jedinki narasla na tisuće.

Danas je podmorje oko Komiže (uključujući Rt Stupišće pa i šire izvan komiškog zaljeva) monokultura ove alge na dubini između 3 i 30 metara – dno je potpuno prekriveno gustim naseljima invazivne alge Stypopodium schimperi, dok su zavičajne alge i s njima povezani beskralješnjaci istisnuti.

> > Rt Stupišće na otoku Visu – novi strogo zaštićeni kutak Jadrana

“Stjenovito dno između 3 i 25 metara dubine stopostotno je prekriveno ovom algom. Biomasa iznosi 6 kilograma po metru kvadratnom. Usporedbe radi, mokra biomasa naših najrazvijenijih zajednica, zavičajne alge roda Cystoseira, iznosi 2 kilograma”, pojasnio je Žuljević.

Biomasa alge, naime, označava ukupnu količinu organske tvari koju alga stvara u određenom dijelu Jadranskog mora, a najčešće je izražena kao težina po kvadratnom metru. Mjerenje biomase ključan je pokazatelj ekološkog utjecaja – veća biomasa znači da alga dominira prostorom i snažnije potiskuje autohtone vrste.

Kako se širi Jadranom?

Jedan od glavnih čimbenika koji pogoduju njezinu širenju jesu morske struje, koje lako prenose algu, njezine fragmente i reproduktivne strukture – spore.

“Ovo ljeto pronađena je u Nacionalnom parku Kornati, 90 kilometara od Visa gdje je prvotno zabilježena. Na Kornatima je pronađeno oko 40 talusa ove alge uzduž nekoliko stotina metara obale, što ukazuje da je negdje u blizini možda i veće, gušće naselje. Situacija je slična kao na Visu 2020. godine, stoga u narednom periodu očekujemo sličan ishod širenja.”

Ipak, to ne znači da se nije proširila i drugdje. Kako Žuljević kaže, dobili su brojne dojave, ali dosad se uvijek radilo o zavičajnoj vrsti Padina pavonica, koja morfološki nalikuje invazivnoj algi.

Razlikuju se tek po boji i veličini: Padina ima bijele dijelove talusa, dok ih Stypopodium schimperi nikad nema, a ponekad je blago plavičasta. Osim toga, invazivna alga naraste i preko 40 centimetara, dok Padina pavonica rijetko prelazi 15 centimetara.

Dodatno, znanstvenici su utvrdili da Stypopodium schimperi ne “naseljavaju” epifiti – biljni organizmi koji se razvijaju na drugim algama, a što je uobičajeno kod naših zavičajnih vrsta.

Osim toga, zabilježeni su vrlo rijetki ugrizi biljojednih ribljih vrsta i ježinaca, što ukazuje da se ne hrane ovom algom, vjerojatno zbog odbijajućih tvari koje proizvodi.

“Prije kojih 20 ili 30 godina proveden je eksperiment sa srodnom vrstom ove alge, Stypopodium zonale. Znanstvenici su algu stavili u akvarij zajedno sa ribom koja se inače hrani algama. Riba je pokušala iskočiti. Kad su prekrili akvarij, riba je brzo uginula. I Stypopodium schimperi je vjerojatno vrlo otrovna alga, baš kao i srodna vrsta iz eksperimenta s ribom”, tumači Žuljević.

Nakon invazije zelenih, slijedi invazija smeđih algi

Dolazak invazivnih smeđih algi u Mediteran, pa tako i Jadran, nosi katastrofalne posljedice za morsko dno i bioraznolikost.

“Nakon tri desetljeća invazije zelenih algi, kao što su Caulerpa taxifolia i Caulerpa cylindracea, Mediteran se suočava s invazijom smeđih algi, kao što su Rugulopteryx okamue i Stypopodium schimperi. One bi mogle drastično promijeniti izgled podmorja”, zaključio je Žuljević izlaganje.

> > Kako bura, znanstvenici i građani čuvaju Jadran koji se mijenja