Rat na moru – zanemarena ekološka šteta vojnih sukoba
Svjetska mora već su pod snažnim pritiskom klimatskih promjena i drugih oblika ljudske aktivnosti, a jačanje vojne aktivnosti dodatno pojačava taj pritisak. Zato pravna regulacija i jačanje međunarodnih normi mora postati jedan od prioriteta zaštite mora, upozoravaju autori novog izvještaja “Rat na moru i okoliš”.
Sve više se govori o utjecaju ratnih sukoba na okoliš, no rasprava je uglavnom rezervirana za štetu na kopnu i u zraku – utjecaj vojnih aktivnosti na svjetska mora često ostaje po strani.
Na taj često zanemaren aspekt ratovanja upozorava novi izvještaj “Rat na moru i okoliš” (War at Sea and the Environment) nizozemske mirovne organizacije PAX for Peace, koja istražuje utjecaj sukoba na civile i okoliš. Izvještaj analizira učinak pomorskog ratovanja na more te donosi preporuke za jačanje pravne zaštite morskog okoliša tijekom sukoba.
“I dok se sve više pažnje pridaje okolišnoj dimenziji vojnih sukoba, većina analiza usredotočena je na rat na kopnu – na zagađenje zraka, tla i pitke vode, izloženost štetnim kemikalijama, gubitak bioraznolikosti te emisije stakleničkih plinova povezane sa sukobima. Budući da se većina sukoba posljednjih desetljeća odvijala na kopnu i ostavila vidljivo toksično naslijeđe, to je razumljivo. Međutim, okolišne posljedice sukoba na moru dobile su znatno manje pozornosti u istraživanjima, politikama i javnom diskursu”, upozoravaju autori izvještaja.
Kako vojna industrija šteti svjetskim morima?
U ratnim sukobima ne stradavaju samo ljudski životi i imovina, već i okoliš [1, 2]. Kako se navodi u izvještaju, vojne aktivnosti na moru mogu predstavljati okolišnu prijetnju tijekom čitavog ciklusa – prije, tijekom i nakon vojnih operacija.
U mirnodopskim razdobljima vojne vježbe, rutinske operacije vojnih flota i emisije stakleničkih plinova mogu izravno utjecati na obalna i morska staništa ili dovesti do ozbiljnih incidenata poput izlijevanja nafte. Nakon završetka sukoba potonuća brodova i ostaci municije često ostavljaju dugotrajan toksičan trag koji zahtijeva složene i skupe sanacijske procese. Na morskom dnu nalaze se i velike količine odbačenog konvencionalnog i kemijskog oružja. Tu je i naslijeđe testiranja nuklearnog oružja, vojne vježbe velikih razmjera te emisije stakleničkih plinova nastale kao posljedica vojnih operacija.
Primjerice, nakon Drugog svjetskog rada u svjetska mora bačene su velike količine konvencionalnog i kemijskog oružja. Samo u Baltičko i Sjeverno more bačeno je oko 1,5 milijuna tona municije. Slične prakse zabilježene su i u drugim dijelovima svijeta, poput Tihog oceana. Riječ je o ekološkoj i zdravstvenoj katastrofi, navodi se u izvještaju organizacije PAX.
Dodatno, procjenjuje se da je u Prvom i Drugom svjetskom ratu potopljeno oko 8500 brodova i podmornica. Ta plovila često sadrže gorivo, kemikalije i druge opasne tvari koje mogu predstavljati dugoročan rizik za morske ekosustave. Autori upozoravaju da su problem i potopljene nuklearne podmornice; od 1963. godine izgubljeno ih je nekoliko, a neke od njih još uvijek sadrže nuklearni materijal, što predstavlja potencijalni rizik od radioaktivnog zagađenja.
> > Pratite “Seriju slučajeva” – aktualne priče o ratovima i energiji
Pravni okvir
O okolišnoj dimenziji sukoba i vojnih aktivnosti na moru raspravlja se i u kontekstu međunarodnog prava. Svjetska mora imaju ključnu ulogu u globalnim ekosustavima, ali pravni okvir koji regulira uporabu sile na moru ne pruža uvijek jasnu i sveobuhvatnu zaštitu okoliša, ističu iz organizacije PAX.
Okolišna dimenzija sukoba na moru nalazi se na sjecištu nekoliko područja međunarodnog prava – međunarodnog humanitarnog prava, međunarodnog okolišnog prava i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora. Iako svi ovi pravni okviri sadrže određene odredbe koje se odnose na uporabu sile na moru, stručnjaci upozoravaju da postoje pravne praznine i nedovoljno razrađeni mehanizmi zaštite okoliša tijekom oružanih sukoba.
Godine 2024. skupina država, među kojima su Kina, Brazil, Francuska, Jordan, Kazahstan i Južnoafrička Republika, pokrenula je Globalnu inicijativu za poticanje političkog obvezivanja međunarodnom pravu (Global Initiative to Galvanize Political Commitment to the International Law). Inicijativa nastoji potaknuti jaču političku posvećenost poštivanju međunarodnog prava, uključujući i pitanja povezana sa sukobima na moru.
Predviđaju da će u budućnosti sukobi na moru biti sve češći, pa samim time i važniji.
“Brzi razvoj tehnologije i nove taktike transformirale su način na koji se vode morski sukobi i kako će se tek voditi. Države posvećuju sve više pozornosti pravnim obavezama u cilju usklađivanja s međunarodnim pravom i ublažavanja humanitarnih posljedica modernih sukoba na moru”, stoji u smjernicama ove globalne inicijative.
Istovremeno rade na ažuriranju Priručnika o međunarodnom pravu primjenjivom na oružane sukobe (San Remo Manual on International Law Applicable to Armed Conflicts at Sea), jedne od ključnih pravnih referenci za pomorske sukobe.
Očekuje se da će revizija ovog dokumenta, koja bi trebala biti dovršena do 2028. godine, uzeti u obzir promjene u suvremenom ratovanju, uključujući autonomne pomorske sustave, hibridne prijetnje i okolišne učinke morskih vojnih operacija.
Životinje i rat
Izvještaj također skreće pozornost na pravnu zaštitu životinja u kontekstu vojnih operacija na moru.
Naime, postoji duga tradicija korištenja morskih sisavaca u obrambenim strategijama. Tako se beluga kitovi, tuljani ili dupini mogu koristiti za detekciju mina, izvidničke zadatke ili zaštitu luka zahvaljujući njihovoj sposobnosti eholokacije – sustava orijentacije s pomoću odbijenih ultrazvučnih valova koji životinji omogućuje snalaženje u prostoru.
Programi korištenja morskih sisavaca razvijani su, među ostalim, u SAD-u tijekom hladnoratovskog razdoblja. Slične prakse korištenja morskih sisavaca za vojne operacije provodi i Rusija u Crnom moru u ratu protiv Ukrajine, a postoje indikacije da ih koristi i Sjeverna Koreja.
Iako korištenje životinja u sukobima nije izričito zabranjeno međunarodnim pravom, životinje u tom okviru uglavnom nemaju poseban pravni status. Stručnjaci stoga upozoravaju da bi se pitanje njihove zaštite trebalo ozbiljnije razmotriti, budući da misije mogu rezultirati stradavanjem životinja.
Ekocid kao međunarodni zločin
Sve su glasnije i rasprave o mogućnosti da se ekocid prizna kao međunarodni zločin. Dio pravnika i aktivisti zagovara da se uvrsti kao peto kazneno djelo pod Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda.
Ideja uvođenja kategorije međunarodnog zločina protiv okoliša pojavila se 90-ih godina prošlog stoljeća. Danas, u kontekstu klimatske krize i sve snažnijeg pritiska na ekosustave, pitanje zaštite okoliša tijekom sukoba postaje sve urgentnije.
Morski ekosustavi posebno su osjetljivi na vanjske pritiske. Oporavak od velikih zagađenja može trajati desetljećima, a šteta je ponekad i nepovratna. Zbog toga autori izvještaja ističu da bi države trebale primjenjivati načelo predostrožnosti te procjenjivati potencijalnu okolišnu štetu prije provođenja vojnih aktivnosti.
Iako su u posljednjim godinama zabilježeni određeni pomaci u razvoju međunarodnih normi, iz organizacije PAX upozoravaju da su ti napori još uvijek fragmentirani i nedovoljni. Potrebno je snažnije i koordiniranije djelovanje da bi se postojeći pravni okvir unaprijedio i učinkovitije primjenjivao u zaštiti morskog okoliša, zaključuju.
> > Razaranje Gaze izaziva ogromnu klimatsku štetu