Kako odbačeni kućni ljubimci narušavaju bioraznolikost

Priča o tome kako su se crvenouha i žutouha kornjača (Trachemys scripta), inače strane invazivne vrste, proširile po Hrvatskoj jednostavna je i pomalo tužna.

Nakon što bi životinje narasle i dosegle određenu veličinu, samim time i postale nepraktične za držanje u kućnim uvjetima, vlasnici bi riješili problem puštajući ih u prirodu. Rezultat: njihova široka rasprostranjenost počela je ugrožavati autohtone vrste, prije svega barsku kornjaču, zbog čega se danas diljem Hrvatske provode programi uklanjanja ove strane vrste iz prirode.

U svega dvije godine, 2023. do 2025., kroz takve je projekte kontrole populacije koje provode javne ustanove za zaštitu prirode uklonjeno njih 1322 sa 73 lokacije.

Jedan od takvih programa ovih je dana u mjestu Sali na Dugom otoku počela provoditi Natura Jadera, javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima prirode u Zadarskoj županiji.

Uz Sali, u sklopu projekta “Makni divljaka da u lokvi bude fjaka” uklanjat će se kornjače roda Trachemys iz četiri vlažna staništa u Zadarskoj županiji – lokve na Viru, jezera Vlačine kod Suhovara te iz Kolanskog blata na Pagu.

> > Više o invazivnim vrstama doznajte ovdje

Uklanjanje kornjača

“Krenuli smo sa mjestom Sali jer je bilo toplo vrijeme, što smo iskoristili jer sa sigurnošću znamo da ih tamo ima dosta. Ranije smo ih izbrojali 12, ali to nije konačna brojka jer ima i puno malih koje se ne vide. Malih kornjača ima dosta jer na toj lokaciji uglavnom prevladavaju i nemaju predatora pa su se mogle razmnožavati u miru”, priča nam Anđela Višić, voditeljica projekta.

Zanimalo nas je kako uopće izgleda hvatanje crvenouhih i žutouhih kornjača, vrsta koja inače potječu iz istočnog SAD-a i sjeveroistočnog Meksika, no radi trgovine kućnim ljubimcima danas se nalaze na svim kontinentima osim Antarktike.

“Postavljali smo klopke koje čine plutajuće cijevi na koje je zakačena mreža. Spojene su daske od kojih jedna daska služi kao rampa a druga kao neko, nazovimo ga sunčalište gdje one dođu pa se sunčaju. Kada čuju čovjeka, kornjače brzo uskaču u vodu. A kada su u toj konstrukciji zapravo uskoče u mrežu iz koje ne mogu izaći vani. Tu stoje dok ne dođemo mi za tjedan dana vidjeti je li se koja ulovila. Ako je, vodimo je u zagrebački Zoološki centar”, kaže nam.

Zoološki centar u Zagrebu jedan je od pet prihvatnih centara za invazivne kornjače uklonjene iz prirode; one se također zbrinjavaju u Noskovcima (Virovitičko-podravskoj županiji), Ruščici (Brodsko-posavska županija) te u akvarijima u Puli i Karlovcu.

Svaki centar, kažu nam to u resornom Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT), ispunjava uvjete onemogućavanja razmnožavanja i ponovnog bijega u prirodu. Ulovljene invazivne strane kornjače tamo ostaju do njihove prirodne smrti, ali u slučaju lošeg zdravstvenog stanja neke je jedinke nakon ulova potrebno i eutanazirati sukladno veterinarskim propisima.

Zakon o zaštiti životinja otvara prostor i za odluke o usmrćivanju koje se provodi u svrhu očuvanja prirodne ravnoteže, a koju donosi Državni inspektorat. Pitali smo ih jesu li imali takvih intervencija.

“Na zahtjev MZOZT,  Veterinarska inspekcija Državnog inspektorata je temeljem u ožujku 2023. godine za Zagrebačku županiju, a potom u kolovozu 2024. godine za cijelu Hrvatsku, donijela rješenja sa utvrđenim uvjetima za usmrćivanje invazivne vrste Trachemys scripta“, kažu u Državnom inspektoratu za Klimatski portal.

Dodaju kako je prijašnjih godina provođeno nekoliko postupanja vezanih za prodaju ove vrste, pri čemu je inspekcija pokretala prekršajne postupke.

Trgovanje ovom vrstom kao kućnim ljubimcem započelo je još 1950-ih godina. Kornjače su ubrzo postale popularne zbog male cijene i jednostavnog održavanja, a u Aziji su reklamirane kao hrana te su se koristile u prehrambene svrhe (Plan upravljanja T. scripta).

Danas se zbog raširenosti T. scripta nalazi na popisu invazivnih stranih vrsta u Europskoj uniji koje izazivaju zabrinutost; od 2016. godine je zabranjena njezina prodaja, razmjena, uzgoj ili puštanje u okoliš.

“Iznimno, osobama koji su držale jedinke T. scripta kao kućne ljubimce prije njihova uvrštenja na Unijin popis, dopušteno je njihovo držanje do kraja njihova prirodnog života, pod uvjetom da se životinje drže u zatvorenom sustavu te da se poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se spriječilo njihovo razmnožavanja i bijeg”, navode nam u resornom ministarstvu.

Kako su se proširile

U Hrvatskoj je crvenouha kornjača do 2021. godine zabilježena na 126 lokaliteta u tri biogeografske regije. Najveći broj lokaliteta nalazi se u kontinentalnoj regiji (65,6 posto), zatim u mediteranskoj regiji (34,3 posto), dok je u alpinskoj regiji poznat samo jedan lokalitet (0,007 posto).

Čak 72 posto mjesta u Hrvatskoj na kojima je pronađena udaljeno je 15 kilometara ili manje od naselja s više od 10.000 stanovnika (Plan upravljanja T. scripta).

T. scripta u prirodi predstavlja ugrozu za barske kornjače zbog ranijeg spolnog sazrijevanja, većeg reproduktivnog potencijala te zbog toga što je veća i agresivnija. Naime, žutouhe i crvenouhe kornjače s domaćima se natječu za poželjna sunčališta; kada su one u blizini, barska kornjača zauzima manje poželjna mjesta za sunčanje.

Istraživanja pokazuju da takva kompeticija dovodi do smanjene aktivnosti sunčanja kod barskih kornjača koja pak može dovesti do smanjenja učinkovitosti fizioloških funkcija zbog neučinkovite termoregulacije, što pogoduje daljnjem širenju invazivnih vrsta.

Iz MZOZT nam navode podatke iz mobilne aplikacije „Invazivne vrste u Hrvatskoj” koji također dokazuju njeno širenje pod ovim podnebljem; broj zabilježenih opažanja povećavao se sa 17 u 2020. godini na 55 u 2025. godini.

“Također, usporedba podataka iz nacionalnih izvješća pokazuje povećanje prostorne rasprostranjenosti vrste. U razdoblju od 2015. do 2018. vrsta je zabilježena u 56 kvadrata mreže veličine 10 × 10 km, dok je u sljedećem izvješću za razdoblje od 2019. do 2024. potvrđena u 138 kvadrata mreže iste veličine”, kažu za Klimatski portal iz MZOZT.

Dodaju da iako navedeni podaci također upućuju na širenje vrste u prirodi, treba uzeti u obzir da su aktivnosti uklanjanja populacija započele relativno nedavno u okviru provedbe “Plana upravljanja kornjačom Trachemys scripta”, donesenog 2022. godine, pa će tek daljnje praćenje pokazati hoće li provedene mjere utjecati na promjenu tog trenda.

Problemu, kažu u ministarstvu, doprinose i građani koji i dalje puštaju nove jedinke T.scripta u prirodu, iako je to zabranjeno, čime se napori uloženi u kontrolu širenja invazivnih vrsta kornjača poništavaju.

To se dogodilo u jezerima unutar kompleksa Novih dvora u Zaprešiću gdje su se crvenouhe kornjače ponovo pojavile samo nekoliko mjeseci nakon što su djelatnici Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije uspješno završili višegodišnji projekt njihova uklanjanja.

Kornjače su u vodi ponovno završile zbog građana koji su ih kao svoje kućne ljubimce pustili u prirodu [City Portal].

“Napravit ćemo sve što možemo”

Trenutačno se provodi 12 projekata u kojima se uklanjaju strane invazivne kornjače. Uklanjanje se provodi i na većim i na manjim vodenim tijelima.

“Iskustva s terena pokazala su da se kornjače najuspješnije uklanjaju s lokacija na kojima još nije zabilježeno njihovo razmnožavanje ili iz manjih vodenih tijela. Uklanjanje invazivnih stranih kornjača iz prirode je troškovno i resursno zahtjevno i zahtjeva višegodišnje akcije uklanjanja”, navode iz MZOZT.

Najveća je cijena pak za ekosistem, budući da invazivne strane vrste danas predstavljaju jednu od pet glavnih prijetnji gubitka bioraznolikosti. Zbog toga iz ministarstva napominju da briga o kućnim ljubimcima predstavlja dugoročnu obvezu te da puštanje kućnih ljubimaca u prirodu nije prihvatljivo rješenje jer može ugroziti kako samu životinju tako i prirodni ekosustav.

Vraćamo se za kraj u Sali, gdje nam Višić govori o daljnjim planovima. Iduća lokacija lova na kornjače jest Kolansko Blato na kojoj se već nalaze domaće, barske kornjače koje bi mogle biti ugrožene. Cijeli projekt trajat će tri godine.

“One izlaze vani u rano proljeće i kasnu jesen. Naša je pretpostavka da će sad kroz travanj, svibanj i lipanj najviše biti vani. Preko ljeta najvjerojatnije nećemo uspjeti uloviti ništa sa zamkama, tek vjerojatno na jesen”, rekla je za Klimatski portal.

Pa onda dogodine opet, dokle god ne budu sigurni da su s jedne lokacije uklonjene sve, što je, dodaje, težak posao jer su dosta otporne i teško ih je izloviti.

“Bitno je smanjiti cijelu populaciju; mi ćemo napraviti sve što možemo”, kaže nam Višić.