Koje klimatske politike daju rezultate?
Znanstvenici su analizirali više od tisuću i pol različitih klimatskih politika, kako bi utvrdili koje su najučinkovitije u smanjivanju emisija stakleničkih plinova. Pokazalo se da najbolje djeluju ulaganja u obnovljive izvore energije te politike koje poskupljuju korištenje fosilnih goriva.
Koje klimatske mjere uspješno doprinose u smanjenju emisija CO2, a koje ne?
Pitanje je to na koje odgovara istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Climate Policy, koje analizira 47 različitih klimatskih politika u 40 zemalja tijekom 32 godine (1990.–2022.). Cilj je istraživanja bio identificirati najučinkovitije politike koje funkcioniraju u svim uvjetima odnosno dokazano smanjuju emisije.
Naime, najkonzervativnije procjene pokazuju da je broj klimatskih politika danas oko četiri puta veći nego što je bio 2000. godine, one ekstremnije govore da ih je i do petnaest puta više nego 2000. godine. Sve te politike djeluju zajedno i međusobno utječu jedna na drugu i na emisije CO2.
Kako bi procijenili njihove pojedinačne efekte, znanstvenici su analizirali ukupno 1.737 pojedinačnih politika u četiri sektora – graditeljstvo, energetika, industrija i promet.
Uspješne mjere
Izdvojeno je 28 najuspješnijih klimatskih mjera koje su podijeljene u nekoliko kategorija.
U onoj koja se odnosi na cijene ugljika i oporezivanje postoji osam učinkovitih politika, među kojima porezi na ugljik u svim sektorima, sheme trgovanja emisijama, naknade za zagađenje i trošarine na fosilna goriva.
Sektor energetske učinkovitosti i standarda obuhvaća pet politika, među kojima su energetski propisi o zgradarstvu, standardi za otpuštanje emisija u zrak, minimalni standardi energetske učinkovitosti i ograničenja brzine na autocestama.
Kategorija obnovljivih izvora energije uključuje jedanaest politika. Izdaci za istraživanje i razvoj u području hvatanja ugljika, nuklearne energije, vodika, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, navodi se u studiji, potiču smanjenje emisija.
Kategorija koja se odnosi na izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova obuhvaća tri politike, dok za smanjenje subvencija postoji samo jedna učinkovita politika, ona koja se odnosi na ukidanje subvencija za fosilna goriva u prometu.
Prostor za poboljšanja
Rezultati istraživanja ukazuju na to da neke mjere mogu biti pouzdanije od drugih. Konkretno, usvajanje trgovanje emisijama i oporezivanje ugljika, kao i ulaganje u obnovljive izvore energije te njihovo istraživanje i razvoj pokazali su se kao najbolji način za smanjenje emisija CO2.
Znanstvenici u studiji navode primjer Portugala; da je ta zemlja od 2000. godine provela svih 28 učinkovitih politika u graditeljstvu, energetici, industriji i prometu, kumulativne uštede emisija iznosile bi ukupno 538 Mt CO₂. Ekvivalent je to cijeloj godini bez emisija u tim sektorima za Južnu Koreju, čije je gospodarstvo oko šest puta veće od portugalskog.
Istraživanje je pokazalo i da neke zemlje s inače ambicioznim klimatskim politikama imaju i neka “slijepa mjesta” kada je riječ o učinkovitim politikama.
Nekoliko zemalja, posebno Njemačka, moglo bi poboljšati svoje klimatske mjere usvajanjem strožih ograničenja brzine na autocestama. Slično tome, zemlje poput Australije, Kanade i Japana mogle bi značajno poboljšati svoje napore usvajanjem viših trošarina na fosilna goriva.
Kako navode autori, njihova studija poboljšava razumijevanje načina na koji pojedine politike funkcioniraju unutar sustava složenih, međusobno povezanih javnih politika, čime pomaže u razvoju informiranijih i utjecajnijih klimatskih strategija.
“Naš drugi doprinos je pružiti donositeljima odluka nove uvide u opcije politika koje obećavaju učinkovito i vjerojatno smanjenje emisija. Ti doprinosi zajedno omogućuju sveobuhvatniji i strateškiji pristup učinkovitom djelovanju u području klime”, stoji u studiji.