Otpadne vode, plastika, sidrenje – Jadran pod sve većim pritiskom

Ljudsko djelovanje ozbiljno pogađa morske ekosustave – od ribolova i plovidbe, preko industrije i urbanizacije na obalama, do klimatskih promjena koje mijenjaju temperaturu i kemijski sastav mora. Jadransko more nije iznimka.

Suradnja između lokalnih zajednica, institucija i nevladinih organizacija ključna je u smanjenju antropogenih pritisaka na Jadran, smatra splitska udruga Sunce, koja je u ožujku objavila analizu poziva Zelenom telefonu iz Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u 2024. i 2025. godini, a koji se odnose na zaštitu mora.

U tom razdoblju telefon je zazvonio 73 puta – 29 poziva zabilježili su u 2024., dok je broj poziva u 2025. godini porastao na 44.

Iako su građani i građanse duž obale prijavljivali onečišćenje, daleko najveći broj prijava, gotovo 75 posto, dolazi iz dvije najjužnije županije.

> > More više ne more

Zašto zvoni Zeleni telefon?

Zeleni telefon udruge Sunce samo je jedan u mreži organizacija koje pružaju podršku građanima. Naime, Zeleni telefon pokrenut je još 1992. godine kao besplatni servis okolišne udruge Zelena akcija.

Kako smo pisali, sustav funkcionira tako da građani putem Zelenog telefona prijavljuju okolišne probleme u svom susjedstvu, a organizacija ih prosljeđuje nadležnim tijelima s ciljem što bržeg rješavanja prijavljenih problema.

“Na razini svih pristiglih prijava u referentnom razdoblju, najzastupljenije su prijave vezane uz onečišćenje mora otpadnim vodama s kopna (34 prijave) te otpadnim vodama s brodova (17 prijava), što predstavlja najčešći obrazac problema prijavljenih putem Zelenog telefona. Nakon njih slijede prijave vezane uz morski otpad (8 prijava), nasipavanje (7 prijava) dok je sidrenje (5 prijava) najmanje zastupljeno među zaprimljenim prijavama”, navedeno je u analizi udruge Sunce.

> > U Dalmaciji Zeleni telefon najčešće zvoni zbog problema s otpadom i morem

Otpadne vode: prijetnja s mora i kopna

Jedan od ključnih antropogenih pritisaka na Jadransko more su otpadne vode, koje potječu iz različitih izvora: brodova, septičkih jama, kanalizacijskih sustava i poljoprivrede. S obzirom na brzi rast nautičkog sektora, ispuštanje otpadnih voda s plovila postaje sve veća prijetnja.

Otpadne vode, objašnjava udruga Sunce, dijele se na kaljužne i sanitarne otpadne vode.

“Kaljužne otpadne vode pripadaju kategoriji industrijskih otpadnih voda. Nastaju skupljanjem voda s visokim sadržajem ulja u prostoru strojeva i kotlova, skupljanjem mješavine ulja, morske vode, taloga goriva, kemikalija za odmašćivanje i pranje.”

Sanitarne vode s brodova dijele se, pak, na crne i sive. Crne otpadne vode, koje uključuju fekalne tvari, velik su ekološki rizik, osobito ako se ne prikupljaju i tretiraju na odgovarajući način. Ove vode mogu sadržavati teške metale, patogene mikroorganizme i druge štetne tvari koje narušavaju kvalitetu morske vode i prijete zdravlju morskih organizama.

Sive otpadne vode, koje su rezultat pranja i drugih sanitarnih aktivnosti, također predstavljaju ozbiljan problem.

“Utjecaj crnih voda je relativno malen u odnosu na utjecaj sivih voda koje se ispuštaju s većih brodova. Zagađenje sivih voda može izazvati ozbiljne ekološke probleme, uključujući onečišćenje školjki, povećanu prisutnost štetnih mikroorganizama, hipoksiju u vodama, širenje invazivnih stranih vrsta te općenito gušenje bentičke biote nekog područja.”

S obzirom na globalne pomorske rute i rast nautičkog turizma, smanjenje ispuštanja otpadnih voda s brodova postaje ključno za očuvanje morskog okoliša. Unatoč postojećim tehnologijama za tretiranje otpadnih voda, mnogi brodovi i dalje zaobilaze ove sustave zbog loše infrastrukture na kopnu ili neodgovornosti pojedinaca, ističu iz udruge Sunce.

> > Klimatska cijena čarter turizma na Jadranu: 40 000 tona CO2 po sezoni

Jadranska plastika

Morski otpad, posebno plastika, jedna je od vodećih prijetnji morskom okolišu. Preko 80 posto otpada u Jadranu potječe s kopna, a tek manji dio nastaje u samom moru.

“Jadran ima više plutajućeg otpada od ostatka Sredozemlja, s preko 80 % plastike koja dolazi morskim strujama, ali i lokalno zbog loše infrastrukture i nesavjesnog ponašanja. Ribari svakodnevno izvlače plastiku, no neefikasno odlaganje produžava problem, utječući na riblje populacije i bentičke organizme”, objašnjavaju iz udruge Sunce.

Otpad dospijeva u more iz različitih izvora: direktnim i indirektnim unosom u more s kopna, najčešće putem rijeka, sustava odvodnje ili vjetrom, kao i putem pomorskih aktivnosti.

Morski izvori uključuju sve vrste otpada koji nastaje kao posljedica ljudskih djelatnosti: ribarstva, marikulture, pomorskog prometa, naftne i plinske infrastrukture i turističkih aktivnosti.

Nakon što dospije u more, većina otpada potone na morsko dno te se nakuplja u okolnim priobalnim područjima. Dio otpada dulje pluta na površini te može dospjeti daleko od izvora, a dio otpada se gomila na samoj obali. S vremenom plutajući otpad tone na morsko dno, gdje se akumulira na određenim područjima. Plastika koja dospije u more dugo ostaje u ekosustavu.

“Otpad koji dospije na morsko dno može dugo vremena ostati izvan ljudskog dohvata, a njegovo efikasno uklanjanje zahtijeva organiziranje posebnih akcija čišćenja koje zahtijevaju ulaganje značajnih logističkih napora i materijalnih sredstava”, naglašava udruga.

> > Sitne čestice, veliki problem: Mikroplastika narušava sposobnost mora da hladi planet

Nasipavanje obale: kad “uređenje” preraste u uništenje

Obalna područja predstavljaju ključne resurse za razvoj turizma. Nažalost, nestručni zahvati u procesu “uređenja obale”, poput nasipavanja i dohranjivanja plaža, ozbiljno ugrožavaju obalne ekosustave.

Nasipavanje spada u kategoriju građenja te podrazumijeva iziskuje provođenje postupaka zaštite okoliša i izdavanje dozvola za građenje. Dohranjivanje, pak, spada u kategoriju tehničkoga održavanja plaža tako da se ne mijenja (bitno) pozicija postojeće obalne linije.

“Mogući utjecaji za vrijeme pripreme i izgradnje te korištenja zahvata koji uključuje nasipavanje obala i plaža dijele se na direktne utjecaje zahvata zauzimanjem dijela stanišnih površina te indirektne utjecaje koji proizlaze iz potencijalne promjene hidrodinamike i pronosa sedimenata uslijed dodavanja novih količina pri nasipavanju plaža. Dakle, moguće su različite promjene biogeokemije okoliša koji prestaje biti pogodno stanište za dotadašnje organizme”, smatra udruga Sunce.

Slobodno sidrenje i razaranje osjetljivih staništa

Slobodno sidrenje često rezultira fizičkim oštećenjima morskog dna i priobalnih ekosustava, a posebno ugrožava osjetljive livade morskih cvjetnica.

“Ovaj pritisak ima ozbiljne posljedice, uključujući gubitak staništa, smanjenje bioraznolikosti i općenito narušavanje morskog ekosustava. Ove posljedice su često ireverzibilne, odnosno oporavak i obnova pojedinih staništa, poput livada posidonije su iznimno teški i dugotrajni”, upozoravaju iz udruge Sunce.

Morske cvjetnice, poput posidonije, igraju ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti; pružaju stanište i izvor hrane mnogim morskim vrstama, vezuju velike količine CO2 i tako doprinose ublažavanju klimatskih promjena.

> > Nautički turizam u Jadranu uništava “pluća Mediterana”

Institucije ne reagiraju na prijave

Iako zakoni i podzakonski propisi jasno definiraju odgovornosti i mjere zaštite, praksa pokazuje da provedba nije dostigla razinu efikasnosti potrebnu za stvarno očuvanje i unapređenje stanja mora, tumači udruga Sunce.

Prema analizi, jedan od ključnih izazova je slaba koordinacija i nedostatak harmonizacije među sektorima pomorstva, zaštite prirode, okoliša, turizma, prostornog planiranja te lokalnih i regionalnih vlasti.

“Građani su spremni sudjelovati u zaštiti mora, no bez adekvatne institucionalne reakcije taj potencijal ostaje nedovoljno iskorišten”, smatra udruga Sunce.

Prijava onečišćenja mora je zakonska obveza

Inače, svatko tko primijeti onečišćenje mora dužan je obavijestiti nadležne službe. Naime, Nacionalni plan intervencija, kao i svi županijski planovi intervencija propisuju zakonsku obvezu odgovornih osoba, ali i građana za prijavljivanje onečišćenja mora.

Te službe su nadležna lučka kapetanija ili njezine ispostave te županijski centar 112 (za iznenadna onečišćenja mora i izvanredne prirodne događaje u moru). Treba navesti datum i vrijeme onečišćenja, lokaciju (ako je moguće i GPS koordinate) i podatke o mogućem izvoru onečišćenja (npr. vrsta i registracija broda, ime plovila, podaci o vlasniku ili zapovjedniku). Poželjno je dostaviti i foto ili video dokumentaciju.

> > Kako bura, znanstvenici i građani čuvaju Jadran koji se mijenja