Građani zainteresirani za energetske zajednice, ali koči ih država

Građani su spremni za sudjelovanje u projektima građanske energije, ali institucionalne prepreke i dalje koče osnivanje energetskih zadruga, navodi se u istraživanju o energiji i energetskim zajednicama koje je u ponedjeljak predstavljeno u Zagrebu.

Istraživanje Zajedno za puni pogon: Prilozi analizi potencijala za razvoj energetskih zajednica u RH potpisuju Sandra Vlašić iz Terra Huba i Vedran Horvat iz Instituta za političku ekologiju (IPE).

Većina građana ima visoka očekivanja od građanske energije i energetskih zajednica, ali i prepoznaju njene vrijednosti i prednosti, poput pristupačnosti, energetske neovisnosti i dobrobiti za okoliš, stoji u istraživanju koje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 800 građana Hrvatske.

Što su energetske zajednice?

Energetske zajednice su različite vrste inicijativa koje okupljaju ljude koji žele ili proizvoditi svoju energiju ili se baviti pružanjem usluga povezanih s energijom. One mogu imati oblik pravne osobe, mogu biti registrirane kao energetske zadruge ili imati manje formalan oblik kao, recimo, skupine potrošača vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički, a koje nisu pravne osobe.

Najbitniji aspekt je da su utemeljene na dobrovoljnom sudjelovanju, otvorene za sve, a odluke se donose demokratski.

Energetske zajednice građana (EGZ) su pravne osobe koje građanima omogućuju da zajednički proizvode, dijele i koriste energiju iz obnovljivih izvora.

Poanta je da građani od pasivnih potrošača postanu aktivni sudionici proizvodnje energije u svojoj lokalnoj sredini, čime se ubrzava prijelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, dok se udruživanjem postiže povoljnija nabava opreme, zajednička kontrola nad cijenom energije te zadržavanje stvorene vrijednosti u lokalnoj zajednici.

“U trenutku razarajućih posljedica klimatskih promjena i nesigurnog opskrbnog lanca energijom radi manjka sirovina i resursa, neophodno je da se građanima omogući vlastito organiziranje kroz projekte građanske energije”, navodi se u istraživanju.

Ključni instrument uključivanja građana

Energetske zajednice su već barem desetak godina ključni instrument aktivnog uključivanja građana u energetsku tranziciju na obnovljive izvore energije širom Europe: povećavaju sigurnost opskrbe energijom i umanjuju građanima račune. Sve to dovodi i do bolje zaštite posebno ranjivih članova društva.

Direktiva o zajedničkim pravilima za unutarnje EU tržište električne energije iz 2019. godine uvela je energetske zajednice građana kao pravni oblik te se Direktivom zahtijeva da im se osigura povoljan pravni okvir za njihov rast i razvoj, pošten i jednak tretman na tržištu.

Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora uvela je koncept Zajednice obnovljive energije (ZOIE) koje su usredotočene na širenje i lokalno korištenje svih oblika obnovljivih izvora energije (električne, toplinske, bioplin, geotermalna i dr).

Pravna (ne)regulacija

Međutim, kako se navodi u istraživanju, Direktiva o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije u hrvatske zakone je prepisana, ali ne i prenesena, tako da je u praksi zapravo neprovediva.

U Hrvatskoj su dosad registrirane tri energetske zajednice, ali one ne mogu početi s radom jer država nije omogućila dijeljenje energije u praksi, budući da Zakon o tržištu električne energije iz 2021. godine nije kvalitetno uredio i regulirao energetske zajednice.

Nedostatak proaktivnosti države i zbunjujuća (ne)regulacija dovode do smanjenja motivacije građana da se uopće uključe u osnivanje energetske zajednice.

S druge strane, motivacija građana je visoka. Rezultati istraživanja pokazuju da 71 posto građana želi sudjelovati u zajedničkoj proizvodnji energije sa susjedima, dok je 60 posto spremno investirati u projekte obnovljivih izvora energije. Ključni uvjeti su jednostavan model i jasna ekonomska isplativost.

Više od polovice građana očekuje da će za 20 godina čak četvrtina električne energije dolaziti iz energetskih zajednica, što pokazuje da građani ovaj model vide kao sastavni dio budućeg energetskog sustava.

Bez podrške države – ništa

Istovremeno, 65 posto građana smatra da bez jasne podrške države neće doći do razvoja energetskih zajednica, dok 42 posto kao najveću prepreku vidi nevoljkost i nerazumijevanje institucija.

Najviše odgovora zašto građani smatraju da su energetske zajednice dobre za društvo bilo je u korist tvrdnji da su energetske zajednice građana dobar način da se građani aktivno uključe u proizvodnju energije za vlastite potrebe te da su dobar način za jačanje lokalne otpornosti i energetske neovisnosti.

Građani su motivirani i spremni za sudjelovanje u energetskim zajednicama, a gotovo tri četvrtine građana želi sudjelovati u inicijativi građanske energije tako da sa susjedima proizvode energiju za svoje potrebe iz zajedničkog postrojenja na krovu ili zemljištu, ako bi to bilo administrativno jednostavno.

Čak bi 71,3 posto ispitanika bilo voljno sudjelovati u energetskoj zajednici da mogu koristiti energiju iz zajedničkog solarnog postrojenja sa svojim susjedima, bez potrebe za osnivanjem pravne osobe, već samo kroz jednostavan ugovor.

Više od polovice ispitanika u tome bi sudjelovali radi moguće ekonomske dobiti i uštede, 14,2 posto zbog ekoloških razloga i klimatskih promjena, a 26,6 posto zato što žele biti energetski što neovisniji.

Najveći motivator je ekonomski

Najveći motivator za pridruživanje energetskoj zajednici je sigurnost i isplativost ulaganja, ali građani nisu pretjerano spremni na rizike. Motivira ih i okupljanja dovoljno velike grupe ljudi koja će napraviti pozitivnu vidljivu razliku u njihovoj lokalnoj sredini.

Prepreke osnivanju energetskih zajednica su nerazumijevanje i nevoljkost države, potreba za značajnim financijskim sredstvima, kao i edukacijom i centrima podrške.

Unatoč percepciji prepreka, barem svaki drugi građanin Hrvatske očekuje da će se za 20 godina u Hrvatskoj čak četvrtina električne energije proizvoditi kroz energetske zajednice i slične projekte građanske energije, dok svaki peti očekuje da će to biti i više.

Ipak, velikom broju građana ideja proizvodnje i dijeljenja vlastite energije još je uvijek neopipljiva i apstraktna, a glavni motivator je financijske, a ne ekološke prirode. Potencijal, međutim, postoji, ali i interes.

Istraživanje ističe i kako je dijeljenje energije unutar energetskih zajednica u Hrvatskoj, unatoč zakonskoj obvezi, trenutno blokirano ili znatno usporeno jer HEP-ODS (Operator distribucijskog sustava) još nije tehnički omogućio komercijalno dijeljenje viškova električne energije, dok je s 1. travnja ove godine započela faza testiranja dijeljenja energije s tri energetske zajednice.

Međutim, uloga energetskih zajednica u Hrvatskoj “još uvijek nije ispravno shvaćena no to nije čudno jer u zemlji ne postoji neka progresivna energetska politika koja pokreće energetsku tranziciju”, smatra pravnik Zelene akcije (ZA) Enes Ćerimagić.

“Ne razvijaju se kapaciteti za nove trendove, a jedini minimalni pomaci koji se dogode su kada se radi o kazni, javnom pritisku ili rokovima implementacije pojedinih direktiva. Radi se i ispunjava minimalno moguće”, dodaje Ćerimagić.

Većina građana smatra da se ništa neće desiti bez “zelenog svjetla” države od koje se očekuje financijska i tehnička podrška, kao i edukacija.

Bez obzira na ekonomske motivatore, klimatske promjene predstavljaju sve veću prijetnju koja ne čeka da Hrvatska smisli u kojem će smjeru krenuti.

“U trenutku sve razornijih posljedica klimatskih promjena, globalne energetske nesigurnosti, inflacije i rastućih ekonomskih nejednakosti energetske zajednice predstavljaju ogromnu priliku i neiskorišteni potencijal za društveni i ekonomski razvoj uz ekološku korist i lokalnu otpornost”, stoji u istraživanju.