Institucije upozoravale na štetnost pilićarske megafarme, država ih ignorira

Udruge Prijatelji životinja i Zelena akcija zajedno s dvanaest građanskih inicijativa zahtijevaju obustavu svih postupaka za izgradnju četiri industrijske farme pilića u Sunji i poništenje izdanih rješenja. Tvrde da je iz službenih dokumenta u postupku procjene utjecaja na okoliš razvidno da su nadležne institucije unaprijed upozoravale na ozbiljne rizike te da su ta upozorenja ignorirana.

Iz službenih očitovanja u postupku procjene utjecaja na okoliš za četiri planirane farme pilića u Sunji proizlazi da su na ekološke i zdravstvene rizike projekta upozoravali ne samo građani i udruge, nego i niz nadležnih institucija. Ustanove za zaštitu prirode, Hrvatske šume, županijski upravni odjeli i Ured pučke pravobraniteljice ukazali su na moguće ozbiljne posljedice za okoliš, prirodu, vode i kvalitetu života lokalnog stanovništva.

Studija nepotpuna, zahvat neusklađen s prostornim planovima

Studija utjecaja na okoliš ne sadrži ključne informacije, poput podataka o zbrinjavanju značajnih količina otpada. Institucije ukazuju i na neusklađenost zahvata s prostorno-planskom dokumentacijom, narušavanje prometne, infrastrukturne i ekološke sigurnosti te izostanak doprinosa održivom razvoju. Iz Sisačko-moslavačke županije poručili su da studija predstavlja pokušaj zaobilaženja prostorno-planskih ograničenja i ne prikazuje stvaran utjecaj zahvata na prostor i okoliš.

Planirane farme, smještene na međusobno malim udaljenostima, povezane su kroz infrastrukturu, pristupnu cestu te upravljanje i logistiku, što upućuje na njihov kumulativan utjecaj. Studija navodi mogućnost kontaminacije tla i podzemnih voda organskim otpadom. Hrvatske šume upozorile su da bi ispuštanje otpadnih voda u vodotok Palča moglo predstavljati dodatni rizik za okoliš i zaštićene vrste.

Institucije su izrazile zabrinutost zbog blizine planiranog zahvata područjima ekološke mreže Natura 2000 i upozorile na moguće negativne posljedice za strogo zaštićene vrste ptica. Posebno su istaknuti primjena bioakustičnih sustava za tjeranje ptica u području Donje Posavine, kao i kumulativni učinci velikog industrijskog uzgoja koji uključuju značajne količine stajskog gnoja, mrtvih životinja i otpadnih voda.

Uz ekološke rizike, institucije su upozorile i da bi planirana potrošnja vode mogla opteretiti javni vodoopskrbni sustav, osobito u ljetnim mjesecima, te da bi moglo doći do negativnih učinaka na kvalitetu života stanovnika, poput povećanog prometa, buke, neugodnih mirisa, svjetlosnog onečišćenja i preopterećenja lokalne infrastrukture.

Prijatelji životinja, Zelena akcija i dvanaest građanskih inicijativa ističu da je posebno zabrinjavajuće to što su nadležna tijela raspolagala svim tim informacijama, a postupci izdavanja rješenja ipak su nastavljeni.

Udruge stoga traže poništenje svih dosad izdanih rješenja i obustavu svih postupaka koji su još u tijeku.

“Za megafarme ovakvog opsega nema mjesta na ovom području. Zahtijevamo zaustavljanje ovih projekata i odabir razvojnih modela koji štite ljude, životinje i okoliš. Nije gotovo dok nije gotovo, dok svi projekti ne budu zaustavljeni”, poručuju iz Prijatelja životinja.

Umjesto megafarmi – ulaganje u povrće i voće

Uz pitanje zakonitosti postupka, udruge otvaraju i širu raspravu o prioritetima hrvatske poljoprivrede. Samodostatnost Hrvatske u mesu peradi premašuje 70 posto, pa Prijatelji životinja upozoravaju da daljnje širenje farmi ne bi povećalo prehrambenu sigurnost, već bi je potencijalno ugrozilo kroz onečišćenje okoliša.

Naime, hrvatska domaća proizvodnja povrća podmiruje manje od polovice potreba domaćeg tržišta, dok je istodobno ovisnost o uvozu visoka. Sličan je slučaj i s voćem, gdje u 2024. godini niti jedna voćna vrsta nije ostvarila pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Ukupni neto uvoz voća i orašastih plodova iznosi oko 188 tisuća tona, uz deficit od približno 266,5 milijuna eura, dok neto uvoz povrća iznosi oko 164 tisuće tona uz deficit od 152 milijuna eura.

Kako tvrde Prijatelji životinja, Hrvatska bi, umjesto prihvaćanja pilićarskih megafarmi, trebala ulagati u uzgoj biljnih namirnica u kojima je izrazito nedostatna, a koje su ljudima svakodnevno potrebne – poput mrkve, paprike, salate, ali i orašastih plodova te raznovrsnog voća čija je domaća proizvodnja daleko ispod razine potreba hrvatskog stanovništva.