Jadran kroz oči ribara i ronioca: Riba lav se udomaćila, više nije rijetka pojava
U trećem nastavku serijala “Jadranska posla: Ima li suživota s invazivnim vrstama?” analiziramo rezultate ankete o opažanjima ribe lava u Jadranskom moru. Od južnog do sjevernog Jadrana, ribari, ronioci i zaljubljenici u more prijavili su susrete s ovom invazivnom vrstom u 2025. godini, potvrđujući da je riba lav od rijetke pojave postala svakodnevni prizor.
“Jako su spore, ne boje se ničega. Jedu sve sto se nađe pred njima…”, glasi jedan od odgovora u online anketi o opažanjima i ulovima ribe lava, odnosno vatrenjače (lat. Pterois miles) u Jadranskom moru.
Anketu su pripremili znanstvenici sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) te kotorskog Instituta za biologiju mora (IBMK). Namijenjena je onima koji su se s ribom lavom već susretali, a odgovori su prikupljeni u ožujku i travnju ove godine.
Cilj je bio prikupiti iskustva i opažanja ribe lava tijekom 2025. godine, odnosno dobiti uvid u trenutačno stanje i potencijalno širenje ove invazivne ribe koja posljednjih godina osvaja Mediteran i Jadran.
Odgovore smo prikupili od onih za koje znanstvenici vole reći da su njihove dodatne oči na moru – ribara, ronioca i zaljubljenika u more. Na anketu je odgovorilo 233 sudionika, od kojih je čak 171 sudionik naveo da se tijekom prošle godine susreo s ovom raskošnom ribom velikog apetita, koja je iz Crvenog mora u Sredozemno dospjela kroz Sueski kanal.
Iz odgovora je prikupljeno ukupno 266 opažanja s različitih lokacija duž Jadrana, što predstavlja ne samo vrijedan skup podataka, već i svojevrsnu mapu promjena kojima oni koji more “poznaju u dušu” sve češće svjedoče.
Iako se ne radi o formalnom znanstvenom monitoringu, ovaj uvid u stanje na terenu značajan je jer riba lav predstavlja prijetnju bioraznolikosti, ribarstvu i obalnim zajednicama na Jadranu, o čemu smo pisali u prvom dijelu serijala. Naime, hrani se velikim brojem morskih vrsta, posebice ribama, pa se lako prilagođava promjenama u okolišu. Domaće vrste zasad je ne prepoznaju kao prijetnju, u perajama skriva otrovne bodlje, razmnožava se brzo, a rijetkih potencijalnih prirodnih neprijatelja, poput hobotnice i kirnji, sve je manje zbog prekomjernog izlova.
Jednom kad uspostavi samoodrživu populaciju, invazivnu stranu vrstu praktički je nemoguće ukloniti iz morskog ekosustava. Prošlo ljeto su znanstvenici sa splitskog IZOR-a upozorili da je riba lav uspostavila trajnu populaciju, odnosno smatra se stalnom stanovnicom Jadrana.
Kako smo istražili u drugom tekstu ovog serijala, zemlje Mediterana koje je ova tropska riba već “pokorila” nude različite odgovore, od ciljanog izlova do uključivanja ribe lava u jelovnike. Širenje ribe lava posljedica je promjena koje je čovjek potaknuo – od povezivanja nekad odvojenih mora Sueskim kanalom do zagrijavanja mora i pritiska na morske ekosustave, odnosno izlova prirodnih neprijatelje ove ribe.
Tko je vidio ribu lava?
Više od polovice sudionika ankete su ribolovci, dok je više od trećine činila ronilačka zajednica. Ribolovci, ronioci i oni koji redovito borave na moru često prvi primijete promjene koje se događaju ispod površine.
Zato podatak da je gotovo tri četvrtine ispitanika lani vidjelo ribu lava ima dodatnu težinu. Ono što se nekad smatralo rijetkim nalazom, postalo je svakodnevna pojava u Jadranu.
Kad je viđena riba lav?
Opažanja ribe lava prijavljena su u svim mjesecima 2025. godine, što upućuje na njezinu kontinuiranu prisutnost u Jadranu.
Najviše susreta zabilježeno je tijekom ljeta. Prednjači kolovoz sa 74 prijavljena opažanja, dok je u srpnju i rujnu viđena 44 puta. Veći broj opažanja zabilježen je i u lipnju, listopadu i studenom. Takav raspored dijelom se može objasniti činjenicom da većina ljudi najviše vremena na moru provodi upravo tijekom toplijeg dijela godine.
Ipak, riba lav viđena je i tijekom zimskih mjeseci – u siječnju, veljači i prosincu. To sugerira da se radi o vrsti koja je u Jadranu prisutna cijele godine. Dodatnu pozornost privlači činjenica da je jedan ispitanik prijavio i susret s ovom ribom kod Pule. Jadran je najsjeverniji i najhladniji dio Sredozemnog mora, a njegov sjeverni dio dugo je odoljevao širenju termofilnih organizama, tj. onih koji preferiraju toplije more.
No i to se mijenja. Znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković prošlog su ljeta u najdubljem dijelu Jadranskog mora došli došli do uznemirujućeg saznanja: more se ubrzano zagrijava i zaslanjuje.
“Promjene koje su se očekivale tek krajem stoljeća događaju već danas, s ozbiljnim posljedicama za ekosustave, klimu i obalne zajednice”, pojasnili su tad.
Gdje je viđena riba lav?
Riba lav zabilježena je na vrlo različitim staništima. Najviše opažanja prijavljeno je na stjenovitom dnu, no jedinke su viđene i uz samu obalu; u lukama, na umjetnim grebenima (poput brodskih olupina), u livadama posidonije, pa na pjeskovitom i muljevitom dnu.
Takva rasprostranjenost potvrđuje njezinu sposobnost prilagodbe različitim uvjetima. Upravo je prilagodljivost jedan od razloga zbog kojih se riba lav smatra jednom od najuspješnijih invazivnih vrsta u Sredozemlju.
Izdvajamo neka opažanja ispitanika:
“Bila je na kamenu na dubini 4 do 5 metara, udaljenosti možda 7 do 8 metara od obale.”
“Mirovala je u udubini stijene, odnosno rupe.”
“Najviše sam primijetio u lukama i uz rivu.”
Podaci iz ankete pokazuju da se riba lav najčešće susreće u relativno plitkim priobalnim područjima. Najveći broj opažanja zabilježen je na dubinama između dva i pet metara, gdje su prijavljena 93 susreta s ovom vrstom. Slijede opažanja na dubinama od pet do deset metara, kojih je bilo 69, dok je 37 prijava zabilježeno u sasvim plitkoj zoni, na dubinama do dva metra.
Prisutnost ribe lava nije ograničena na priobalni pojas. Ispitanici su je viđali i na dubinama između 10 i 20 metara, između 20 i 30 metara, pa i dublje od 30 metara. Jedna jedinka zabilježena je na više od 50 metara dubine.
Gotovo dvije trećine svih opažanja odnosi se na dubine do deset metara, što dijelom odražava činjenicu da se najveći broj ronilačkih i ribolovnih aktivnosti odvija upravo u tom pojasu.
Istovremeno, podaci potvrđuju da se riba lav uspješno snalazi u širokom rasponu dubina, od sasvim plitkih priobalnih zona do znatno dubljih dijelova Jadrana.
Većina opažanja zabilježena je tijekom ronjenja, što ne iznenađuje s obzirom na to da ronioci imaju najbolji uvid u podvodni svijet. Ipak, dio ispitanika jedinke je primijetio i s obale, što pokazuje da je ova tropska vrsta postaje sve vidljiviji simbol promjena koje zahvaćaju Jadran.
Procjene veličine jedinki pokazuju da se u Jadranu susreću ribe različitih veličina. Najviše prijava odnosilo se na jedinke duge između 11 do 15 centimetara (110 prijava, odnosno 38,7 % svih navedenih kategorija veličine), zatim između 16 i 20 centimetara (81 prijava), dok su ribe manje od 10 centimetara zabilježene u 55 slučajeva. Veći primjerci bili su rjeđi: jedinke duge između 21 i 25 centimetara prijavljene su 27 puta, između 26 i 30 centimetara devet puta, dok su primjerke veće od 30 centimetara uočila samo dva ispitanika.
Prisutnost jedinki različitih veličina sugerira da se u Jadranu mogu naći i starije jedinke koje su tu prisutne već 2-3 godine i one mlađe, vjerojatno jednogodišnje ili mlađe jedinke. Još uvijek ne znamo sa sigurnošću razmnožava li se riba lav u Jadranu uspješno ili ga i dalje isključivo naseljavaju propagule (jaja i ličinke) koje dolaze iz južnijih područja.
“Prvi put viđene 2024. veličine 5 – 6 cm, iste viđene 2025. veličine 20 – 25 cm, ponašaju se mirno”, svjedoči jedan od ispitanika.
Što kažu oni koji su je vidjeli?
Sudionici ankete opisivali su i vlastita opažanja ponašanja ribe lava. Njihovi komentari nude možda i najživlju sliku njezina prisustva u Jadranu.
Mnogi navode da riba lav ne pokazuje strah od ljudi te da vrlo malo reagira na prisutnost ronioca:
“Ne boji se ljudi, može joj se skroz približiti.”
“Plivala je sporo, kao da nisam tu.”
“Dosta mirna te ne reagira na provokacije, tipa udar vala vode proizveden mahanjem ruke.”
“Nikad je nisan vidi u plivanju, uvik je prislonjena ili lebdi između dva kamena ili jednog kamena ili u procipu. Uvik nakostrešena, ne miče se, ne plaši se, doslovno iman osjećaj da bi je uvati rukom koliko nema straha.”
“Ne boje se.. prilično su samouvjerene.”
Istodobno, pojedini ronioci primijetili su da se pri približavanju brzo uvlači u uske pukotine među stijenama, gdje ju je kasnije teško pronaći.
“Ako se previše približim znaju se zabijati u uske rupe i tada ih se teško pronađe. Jedna jedinka je stajala pored velike škarpine (manje od 0,5 m daleko), kao da su zajedno lovile. Na Dingaču su bile 3 jedna do druge.”
U komentarima se često spominju podvodni zidovi, procjepi i zakloni među stijenama, ali i opažanja više jedinki na istoj lokaciji.
“Dve jedinke su bile ispod termokline, na 25 metara i 21 °C, a na 23 – 22 m je bilo 24 °C.”
“Najveća skupina na koju sam naletio bilo je 8 komada na hrpi i još 2 x 2 u sljedećih 20 metara.”
Neki sudionici opisali su i svoje prve susrete s ovom vrstom. Neobičan izgled i raskošne peraje privukli su njihovu pozornost, no mnogi u početku nisu bili sigurni o kojoj se ribi radi. Zato su jedinke često fotografirali ili snimali kako bi ih naknadno identificirali.
Anketa pokazuje i da je svijest o potencijalnim rizicima relativno visoka. Više od 96 % ispitanika navelo je da zna kako je riječ o otrovnoj vrsti.
Kako smo pisali, peraje ribe lava sadrže 18 bodlji s otrovnim žljezdanim tkivom. One služe za obranu, a ne za aktivni napad. Riba lav ne može ciljano ubosti; dok pliva naprijed, peraje koje sadrže otrov položene su unatrag, što onemogućava da napada i ubada poput osa ili pčela.
Stoga je malo vjerojatno da će bodlje probiti ljudsku kožu, osim uslijed neopreznog rukovanja. Iako ubod nije smrtonosan za čovjeka, izrazito je bolan, a u nekim slučajevima može izazvati glavobolju, povraćanje ili otežano disanje. Budući da je otrov termolabilan, toplina ga može neutralizirati.
“Ubola me i ubod je po intenzitetu bio sličan ubodu škarpine”, doživljaj je jednog sudionika ankete.
I tu ne prestaju sličnosti.
> > Kako bura, znanstvenici i građani čuvaju Jadran koji se mijenja
Što kažu oni koji su je ulovili i kušali?
Riba lav ili vatrenjača pripada porodici riba iz reda škarpinki (lat. Scorpaenidae). Drugim riječima, rodica je domaće škarpine, jedne od najcjenjenijih jadranskih riba.
Manji broj sudionika ankete naveo je da je kušao ribu lava, a svi koji su je probali, ocijenili su je ukusnom.
“Bila je odlična na žaru”, jedan je od primjera.
Nitko, naravno, ne očekuje da će gastronomija riješiti problem invazivnih vrsta. Ipak, pokazuje se da se odnos prema ribi lavu postupno mijenja – od neželjenog uljeza prema vrsti koja se u pojedinim dijelovima Mediterana već smatra i prehrambenim resursom.
Anketa je pružila uvid i u načine na koje se riba lav danas uklanja iz mora.
Najveći broj prijavljenih ulova ostvaren je tijekom podvodnog ribolova, što ne iznenađuje; ova se vrsta često zadržava uz stjenovita staništa i na lokacijama koje dobro poznaju ronioci. Manji broj jedinki ulovljen je pomoću ostiju, mreža stajaćica, vrša i udičarskih alata, što je opet signal da se riba lav danas susreće u različitim segmentima ribolovnih aktivnosti duž Jadrana.
Sudionici ankete uglavnom navode da riba lav ne predstavlja osobito zahtjevan plijen:
“Jako mirna riba, lako za uloviti podvodnom puškom.”
“Može se lako uloviti.”
“Nije je teško uloviti ako joj se oprezno priđe.”
Više od ankete
Građanska znanost podrazumijeva uključivanje građana u prikupljanje podataka i istraživanje prirodnih pojava. Takav pristup omogućuje znanstvenicima da prate promjene na velikom prostoru i kroz dulje razdoblje, no ima i ograničenja. Podaci nisu prikupljeni prema strogo zadanoj metodologiji, a opažanja često ovise o tome gdje ljudi borave i što smatraju dovoljno zanimljivim da prijave.
Zbog toga rezultati ove ankete ne mogu zamijeniti sustavni znanstveni monitoring niti dati konačan odgovor na pitanje kojom brzinom riba lav osvaja Jadran. Ipak, potvrđuju ono što je posljednjih godina sve teže ignorirati.
Riba lav danas se viđa na velikom broju lokacija, tijekom cijele godine, u različitim staništima i na različitim dubinama. Opažaju je ribari, ronioci, lokalno stanovništvo i turisti. Ono što je donedavno bio rijedak nalaz, danas postaje dio svakodnevice na Jadranu.
Glasovi s terena svjedoče da riba lav više nije rijetkost koju viđaju samo znanstvenici i rijetki ronioci. Nalazi koji su do prije nekoliko godina izazivali pažnju stručne javnosti, danas stižu sa svih strana Jadrana.
Za kraj, naš top 3 komentara ostavljenih u sklopu ankete:
- “Gluplje su od šampjera.”
- “Sama kraj kamena šepurila se iako oko nje nije bilo nikakve ribe ili životinje.”
- “Inertna riba, ništa drugo.”
> > Najdublji dio Jadrana se ubrzano zagrijava. Posljedice će osjetiti cijeli Mediteran
Istraživanje provode Klimatski portal i Raskrinkavanje.me te splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo i kotorski Institut za biologiju mora uz podršku programa Journalism Science Alliance.