Trumpov pokušaj otimanja venecuelanske nafte je besmislen

Sjedinjene Američke Države preuzele su kontrolu nad venecuelanskom naftom, trijumfalno je objavio Donald Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social.

Prema Trumpovim riječima, u pitanju je “najveći naftni sporazum u povijesti”. Od njegove objave prošla su tri dana, a još nije jasno što to točno znači.

Ured vršiteljice dužnosti predsjednice Venezuele Delcy Rodríguez, instalirane na tu poziciju nakon što je Trumpov režim svrgnuo i oteo dugogodišnjeg venecuelanskog diktatora Nicolasa Madura, potvrdio je da je sklopljen sporazum o eksploataciji 17 naftnih polja koja sadrže oko 65 milijardi barela nafte.

U pitanju je ogromna količina. Usporedbe radi, ukupne zalihe trenutačno dostupne na teritoriju SAD-a iznose 46 milijardi barela.

Novinska agencija Associated Press je od izvora u američkoj vladi dobila informaciju da će američka država, zajedno s privatnom tvrtkom koja već posluje u Venezueli, osnovati novu kompaniju zaduženu za crpljenje venecuelanske nafte. Ta nova tvrtka trebala bi dobiti stogodišnju koncesiju. Američka država imat će, prema istom izvoru, vlasnički udio u tvrtki te će dobivati 55 posto proizvedene nafte.

Ako se te najave ostvare, ta će kompanija odmah po svom osnutku postati druga najveća naftna tvrtka na svijetu, mjereno količinom zaliha kojima raspolaže. Većim zalihama nafte raspolaže jedino Saudi Aramco (skoro 250 milijardi barela).

Iz ureda venecuelanske predsjednice također je priopćeno da će američka investicija u venecuelansku naftnu industriju temeljem ovog sporazuma iznositi 100 milijardi dolara te da će sporazum donijeti Venezueli 209 milijardi dolara poreznih prihoda. Rodríguez poručuje da će dogovor s Trumpom “značajno doprinijeti obnovi naše nacije”.

Utjecaj na cijene

Donald Trump uvjerava svoje birače da će im dogovor koji je postigao s Venezuelom donijeti niže cijene goriva. Stručnjaci upozoravaju kako nije izgledno da će se to dogoditi u skorije vrijeme [1, 2].

Venecuelanska je naftna industrija, naime, notorno zapuštena. Iako Venezuela ima najveće svjetske zalihe nafte (više od 300 milijardi barela), iz nje stiže manje od 1 posto ukupne svjetske proizvodnje, tj. oko milijun barela dnevno. Venecuelanska državna naftna kompanija PDV je devastirana desetljećima korupcije i lošeg upravljanja, a međunarodne su naftne kompanije praktički odustale od proizvodnje u Venezueli, kako zbog političke nestabilnosti u toj državi, tako i zbog niske kvalitete venecuelanske nafte te relativno visoke cijene njene eksploatacije.

> > Slučaj Venezuela: Sukob zbog nafte koja nikome ne treba

Šefovi američkih naftnih kompanija sve su to Trumpu rekli još u siječnju, kad ih je sazvao na sastanak netom nakon svrgavanja i otmice Madura. Svrha sastanka bila je potaknuti američke naftaše da ponovo krenu poslovati u Venezueli, ali predsjednik SAD-a dobio je odgovor koji mu se nije svidio. Darren Woods, direktor najveće svjetske naftne tvrtke ExxonMobil, tada je otvoreno kazao da nikakva ulaganja u Venezuelu nisu moguća, iz više razloga: jer pravna nesigurnost i politička nestabilnost znače da bi ulaganja lako mogla propasti, kao i jer infrastrukturna zapuštenost venecuelanskog naftnog sektora onemogućava značajnije povećanje proizvodnje u kratkom roku.

Drugim riječima, morale bi proći godine, a možda i desetljeća prije nego ulaganja u venecuelansku naftu donesu povrat.

Znakovito je da AP-ov anonimni izvor iz Trumpovog kabineta govori o sporazumu s neimenovanom privatnom tvrtkom koja već posluje u Venezueli. Tamo je još uvijek prisutna samo jedna američka naftna kompanija, Chevron, ali s vrlo malim outputom: njihova venezuelanska polja daju nešto manje od 300 tisuća barela dnevno. Očekuju da bi do 2029. mogli povećati proizvodnju za oko 50 posto.

Izgledno je stoga da američka država upravo preko Chevrona, Exxonovog najvećeg američkog konkurenta, namjerava ući na venecuelansko naftno tržište, tj. da će Chevronu, koji u Venezueli već zapošljava oko tri tisuće ljudi, pripasti zadaća eksploatacije nafte i njenog stavljanja na tržište. Međutim, Chevronov najavljeni tempo povećanja proizvodnje u Venecueli previše je spor da bi značajno utjecao na cijene nafte u SAD-u. Na američkom se tržištu dnevno troši više od 20 milijuna barela nafte.

Stručnjaci s kojima su razgovarali novinari Reutersa ističu i upitnu zakonitost čitave operacije. Način na koji Amerika, da se poslužimo Trumpovim riječima, “preuzima kontrolu” nad venecuelanskom naftom bi u budućnosti mogao biti sudski osporavan, što u čitav posao unosi dodatnu razinu pravne nesigurnosti.

Venezuela i OPEC

Netom prije nego što je Trump pompozno najavio “posao stoljeća” u Venezueli, Bloomberg je objavio da Venezuela ozbiljno razmatra izlazak iz OPEC-a, međunarodnog naftnog kartela u čijem je osnivanju sudjelovala davne 1960. godine.

Izlazak iz OPEC-a za Venezuelu bi značio da se ne mora pridržavati dodijeljenih proizvodnih kvota, već bi mogla povećavati proizvodnju nafte koliko god želi. Članice OPEC-a, naime, međusobno usklađuju razine proizvodnje kako bi manipulirale cijenom nafte na međunarodnim tržištima.

Bio bi to nastavak osipanja ove ugledne organizacije; iz članstva u OPEC-u su ranije ove godine izašli Ujedinjeni Arapski Emirati. Osipanje OPEC-a smanjuje mogućnost država izvoznica nafte da upravljaju cijenom, što bi u budućnosti moglo rezultirati volatilnijim cijenama nafte.