Hrvatska ne planira poboljšati zaštitu radnika od ubitačnih vrućina

Val vrućine ovoga ljeta kao da ne planira stati. El Nino je toliko jak da je generalni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres poručio da se nalazimo na potpuno nepoznatom teritoriju. Svjetska meteorološka organizacija procjenjuje da će El Nino potrajati bar do veljače iduće godine. Nije isključeno – naprotiv, postoje dobre šanse – da bi iduća godina globalno mogla biti toplija od ove. Ne završi li Hrvatska unutar neke lokalne anomalije, rad će biti izuzetno naporan, a za neke skupine radnika i opasan po život.

Ovo ljeto je bilo užasno vruće, a to su posebno osjetili radnici na otvorenom te u zatvorenim prostorima koji imaju slabu izolaciju ili u njima operiraju strojevi koji proizvode toplinu. Počeli su nam se javljati čitatelji s pritužbom jer hrvatski zakoni ne propisuju temperature koje bi aktivirale određene mjere zaštite na radu poput produljenih pauza, rashlađivanja, rehidratacije, izbjegavanja rada u najtoplijem dijelu dana… Njihovi poslodavci, naime, ne pokazuju ni trunku nervoze dok ih tjeraju na rad po neizdrživoj vrućini, upravo zato što temperaturni pragovi nisu propisani.

Zato smo se obratili Ministarstvu rada kako bismo doznali hoće li Hrvatska konkretizirati pragove koji aktiviraju zaštitu na radu od vrućina, jer već godinama ljeta imaju ružnu naviku da su toplija od prethodnog. Zanimalo nas je i hoće li se postrožiti trenutačno smiješne kazne za poslodavce zbog nepridržavanja pravila o zaštiti na radu.

Kratak odgovor je – ne. Hoće li radnici u Hrvatskoj skapavati na vrućini ili neće, ovisit će o spremnosti radnika da se bore za pravo na odmor, rehidrataciju i zaustavljanje rada kada postane prevruće, ali i o legendarnoj “učinkovitosti” Državnog inspektorata.

Da, radi se o istoj instituciji koja je svojim (ne)djelovanjem omogućila požar u Dravi International, uvoz smeća u Liku i čiji je bivši ravnatelj, Andrija Mikulić, na možda najvećem prosvjednom skupu u Hrvatskoj u ovom mileniju dobio najglasnije zvižduke. Pod tim truljavim kišobranom počivaju i prava radnika da ih poslodavci ne izrabljuju do bolesti, invaliditeta ili smrti.

HUP: Zbog vrućine pada produktivnost, a ne padaju plaće

Nije da poslodavci ne izražavaju žaljenje zbog vrućina. Izražavaju, samo ne zbog radnika. Između redova publikacije Fokus tjedna Hrvatske udruge poslodavaca, naime, može se iščitati kako njihovi analitičari kukaju zbog njima bitnih brojki. Kako prenosi Lider, HUP piše kako se među gospodarstvima Europske unije najveći pad produktivnosti zbog toplinskog stresa procjenjuje za Francusku, Italiju i Sloveniju, no ni Hrvatska ne zaostaje mnogo.

“Kratkoročni trošak pritom uglavnom snose poduzeća, jer plaće ne padaju usporedno s padom produktivnosti, što dovodi do smanjivanja profitnih marži. Problem dodatno pojačavaju toplije noći, koje smanjuju kvalitetu sna, a time i radni učinak. HUP navodi da je tijekom 2024. zabilježeno rekordnih 8,7 posto više izgubljenog sna, dok 30 ili više dana s temperaturama iznad 30 stupnjeva može gospodarstvu stvoriti trošak od čak jedan posto BDP-a”, prenose iz publikacije.

Udio izgubljenih radnih sati zbog toplinskog stresa mogao bi na globalnoj razini porasti s 1,4 posto, koliko je iznosio 1995., na između 2,2 i 2,5 posto do 2030. godine, upozorava HUP. Nalazi za 35 zemalja pokazuju da svaki dodatni stupanj temperature iznad 30 Celzijevih stupnjeva smanjuje produktivnost rada za oko tri posto, odnosno za 1,30 dolara prema paritetu kupovne moći po satu.

Kako je nas nešto više zanimala sudbina nositelja te produktivnosti, Ministarstvo rada upitali smo hoće li i RH propisati pragove poput nekih europskih zemalja. Kako smo već pisali, pojedine zemlje koriste upravo temperaturne pragove, pa je u Mađarskoj to 31 °C za sjedeći i laki fizički rad, 29 °C za umjereni fizički rad te 27 °C za težak fizički rad. Slovenija i Latvija su zakonski odredile da temperatura zraka u radnim prostorima ne smije biti viša od 28 °C.

Odgovorili su nam da neće.

Ministarstvo: Pragovi bi bili loši za gospodarstvo

Iako smo Ministarstvo opetovano ispitivali o pragovima koje bi radnici mogli koristiti kao argument za polaganiji rad s duljim i češćim pauzama te izbjegavanje pritiska u najtoplijem dijelu dana, Ministarstvo u svom odgovoru propisivanje granica poistovjećuje s prekidom rada.

“Propisivanje maksimalne temperature za prekid rada po uzoru na neke zemlje dovelo bi u pitanje obavljanje poslova koji se unatoč visokim temperaturama moraju obavljati jer radni procesi zahtijevaju visoke temperature, na primjer kod asfaltiranja ceste je jasno da se razvijaju visoke temperature, isto tako u ljevaonicama željeza te u proizvodnji staklarskih proizvoda, pekarnama, restoranima. Na taj način doveli bi do zastoja u radu određenih grana industrije, kao i graditeljstva. Takva odluka odrazila bi se na gospodarsku situaciju i to treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o navedenom pitanju. Stoga, Republika Hrvatska ne razmatra mogućnost propisivanja zabrane rada i obavljanja radnih aktivnosti na određenim temperaturama, već se želi naglasak staviti na odgovarajuće mjere za zaštitu samih radnika, tim više što temperatura nije jedini parametar koji je potrebno tom prilikom uzeti u obzir”, navodi Ministarstvo rada.

Upitali smo ih i planiraju li postrožiti mjere za poslodavce koji radnicima, primjerice, ne odobravaju pauze svakoga sata; nismo dobili odgovor. Ministarstvo radnicima, naime, preporučuje da se jave Državnom inspektoratu.

“[R]adnici kao i njihovi predstavnici te sve osobe koje imaju saznanja o nepravilnom postupanju poslodavca takvu informaciju mogu uvijek prijaviti Državnom inspektoratu, inspekciji za zaštitu na radu.”

Kazne za poslodavce manje od dvije prosječne bruto plaće

Ministarstvu smo skrenuli pažnju da iz Zakona o zaštiti na radu (članak 98. stavak 1. točka 1.) proizlazi nekoliko kazni za poslodavce i da su one prilično male. Kazne za poslodavce su, inače, određene 2018. godine. Izražene su u kunama i iznosima kakvi nisu zastrašivali niti prije nekoliko inflacija.

Konkretnije, ako se ne donese dokument i ako ga se poslodavac ne pridržava ili inspekciji zataji da je radnik umro ili završio u bolnici, one iznose 30 tisuća kuna za pravne osobe, što je tek 4.000 eura. Ukratko, ako imate 50 i manje radnika, daleko vam se više isplati globa manja od dvije prosječne bruto plaće, nego povećanje broja radnika u, recimo, dva ili tri ljetna mjeseca, kako bi se rad nastavio unatoč produljenim pauzama.

Kada smo Ministarstvo upitali o tome, oni su naveli da zakonske obveze poslodavca proizlaze iz članka 18. Zakona o zaštiti na radu, koji propisuje da poslodavac mora procijeniti sve rizike za život i zdravlje radnika, uključujući i rizike povezane s radom u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima. A onda su nam pojasnili da kazna u svim slučajevima nije automatska, već se poslodavcima dodatno daje rok za ispravljanje nekih nepravilnosti.

“Ako procjena rizika ne postoji, nije dostupna radnicima ili radnici nisu sudjelovali u njezinoj izradi, poslodavac može biti kažnjen prema članku 98. Zakona o zaštiti na radu. Ako je procjena rizika izrađena, ali sadrži propuste — primjerice, ako ne uključuje plan mjera za smanjenje rizika rada na otvorenom — inspektor rada dužan je naložiti poslodavcu da u određenom roku dopuni procjenu rizika. Inspekcija rada ima ovlasti izreći i dodatne mjere, od naloga za otklanjanje nepravilnosti do privremene zabrane rada ako postoji neposredna opasnost za radnike”, nabraja Ministarstvo.

Tijekom ljetnih mjeseci, uvjerava nas Ministarstvo, “provode se pojačani nadzori u djelatnostima izloženima toplinskom stresu”, a radnici i druge osobe mogu prijaviti nepravilnosti, uključujući neosiguravanje pauza, vode, hlada ili drugih mjera predviđenih procjenom rizika.

Za detaljnije informacije o provedbi nadzora potrebno je obratiti se Državnom inspektoratu, kazali su nam u Ministarstvu. Pa smo to i učinili.

DIRH: Hrvatska nije propisala maksimalne temperature

DIRH nam je u puno riječi kazao da nam ne mogu reći koliko su nadzora obavili i poslodavaca kaznili minulog ljeta, tijekom kojeg se živa na termometru tijekom dana rijetko spuštala ispod 30 stupnjeva. Njihova izvješća “nije moguće dobiti prema okolnostima na koje je inspekcijski nadzor obavljen, pa tako niti na okolnost rada kod nepovoljnih vremenskih uvjeta”, naveli su u odgovoru.

I baš kao na početku priče, kada smo Ministarstvu objašnjavali da radnicima trebaju konkretne temperaturne vrijednosti za koje bi se mogli uhvatiti pri traženju usporavanja rada i češćih pauza, Državni inspektorat – bez da smo ga išta o tome pitali – poziva se upravo na to, temperaturni prag.

“Napominjemo da u Republici Hrvatskoj nije propisana maksimalna temperatura do koje bi bilo dozvoljeno obavljati poslove, odnosno iznad koje bi rad bio zabranjen, no, za rad u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima, poslodavac je obvezan primijeniti pravila zaštite na radu i provoditi mjere koja se utvrđuju procjenom rizika na mjestu rada, u skladu s Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilniku za mjesta rada i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima rada, pri čemu je dužan postupati u skladu sa uputama i smjernicama nadležnog zavoda za javno zdravstvo u području medicine rada, koje se objavljuju na mrežnim stranicama toga zavoda”, navodi DIRH.

HZJZ je jasan, ali njihovo mišljenje nije presudno

Sustav zaštite radnika, dakle, nema pragove, već se, objašnjava nam Ministarstvo, “temelji na kombinaciji procjene rizika, provedbe mjera zaštite, nadzora inspekcije, prijava radnika, a ne na automatskim zabranama rada pri određenoj temperaturi”.

Ministarstvo nas je uputilo na novi pravilnik koji od početka srpnja ove godine regulira rad na vrućini, kao i obrazloženje provedbe tog propisa te naveli kako su okosnica pravilnika smjernice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Službe za medicinu rada za rad na otvorenom. Tu se citira i Agenciju Europske unije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) koja se referira upravo na mjere koje bi poslodavci, kada bi imali pragove, mogli primjenjivati i prije prekida rada. Sve je ilustrirano sljedećom infografikom, s ključnim koracima iz našeg upita na samom početku:

No bez specifično razrađenih pragova koji govore o vrućoj mikroklimi, bila ona na otvorenom ili u zatvorenom gdje strojevi proizvode toplinu, radnici se nemaju za što uhvatiti i tražiti češće pauze, tražiti prostor za rashlađivanje, tražiti da voda bude osvježavajuće temperature. Stara, a ove godine obnovljena pravila, kažu da se i ti pragovi mogu utvrditi, ali na razini poduzeća. Kao da se otpornost ljudskog tijela na visoke temperature i vlagu značajno razlikuje od firme do firme.

A kad se pogledaju spomenute smjernice HZJZ-a o radu na otvorenom, Zavod u svom dokumentu govori upravo o pragovima koji dovode do toplinskog stresa. Oni doista nisu izraženi samo temperaturom, već i vlažnošću te brzinom strujanja zraka, odnosno sličnim indeksima mjerenim različitim instrumentima, a koji se zovu TVT i HUMIDEX.

TVT indeks upozorava na zamor uz dulju izloženost pri temperaturama između 27 i 32 Celzijeva stupnja. Sljedeći prag, 32 do 41 °C, traži ekstreman oprez zbog sunčanice, grčeva, iscrpljenosti i toplinskog udara. Temperatura iznad toga, od 41 do 54 °C je vrlo opasna te izaziva toplinske grčeve i bez daljnje aktivnosti.

HZJZ i kroz indeks topline HUMIDEX, mjeren pomoću termalnog higrometra, eksplicitno navodi kada je rad opasan za radnike, dok se u opisu samog indeksa navodi kako su vrijednosti indeksa topline bazirani na temperaturi mjerenoj u hladu, dok na suncu indeks raste za oko 8 °C.

Postoje dva HUMIDEX-a, od kojih se prvi odnosi na radnike koji nisu prilagođeni radu na visokoj temperaturi i vlažnosti. Ta prilagodba se, inače, gubi ako je radnik iz bilo kojeg razloga odsutan na dva tjedna. Drugi, sa višim vrijednostima odnosi se na radnike koji su prošli prilagodbu i to radom na 50 posto opterećenja tijekom deset dana.

Kada smo Ministarstvo pitali zar ova upozorenja HZJZ-a nisu sama po sebi znak da postoje temperature koje su neprihvatljive za rad ili nužne za aktivaciju mjera, odgovorili su da su to samo “smjernice dobre prakse, koja predstavlja stručni dokument, a ne propis”.

“U samoj smjernici jasno je naglašeno da ‘u hrvatskom zakonodavstvu nisu propisani minimalni zahtjevi u pogledu uvjeta rada radnika na otvorenom’ te da se smjernica koristi kao priznato pravilo struke u smislu članka 14. Zakona o zaštiti na radu”, kaže nam Ministarstvo.

Upravo je u tome i problem – minimalni zahtjevi su priznato pravilo zdravstvene struke, koji za poslodavce nisu obavezni, već ih se mogu i ne moraju pridržavati. Ipak su oni stručni u pogledu profitnih marži, a država u igri zvanoj BDP. Ako poslodavce i posjeti povijesno neuspješni Državni inspektorat, platit će zanemarive kazne.

Zato, za kraj ističemo mjere koje preporučuje HZJZ, a na kojima radnici imaju pravo inzistirati kada sastavljaju procjenu rizika za svoje radno mjesto. Imaju pravo inzistirati i na adekvatnim mjernim instrumentima koji u svakom trenutku pokazuju temperaturu, vlagu i gibanje zraka. I, kao što Ministarstvo ističe, imaju pravo kontaktirati Državni inspektorat, koliko god da se pokazao neučinkovitim.