Električni tegljači – prvi korak u dekarbonizaciji brodogradilišta

Vozimo se kroz luku Tuzla u Istanbulu, golemi industrijski kompleks koji je dom za nešto manje od 40 brodograditeljskih tvrtki. U prolazu se izmjenjuju prizori suhih dokova i brodskih konstrukcija te radnika koji ulaze i izlaze iz velikih hala pripremajući se za kišu koja samo što nije stigla.

Lokacija na kojoj se nalazimo jedno je od najvećih i najvažnijih brodograđevnih kompleksa u Turskoj koje ima ambiciju da u narednih par godina postane net zero luka.

Prvi korak u tome jest uvođenje električnih tegljača u dnevnu rutinu brodogradilišta. Iako je riječ o relativno malobrojnim plovilima, tegljači imaju snažne motore kako bi gurali ili vukli veće brodove, zbog čega imaju značajni doprinos u emisijama koje generira jedna ovakva zona.

Budući da operiraju na ograničenom području te se mogu puniti u luci, tegljači predstavljaju logičan cilj za elektrifikaciju. O električnim verzijama ovih plovila popričali smo s predstavnicima tvrtke GISAS, koja njima operira, te Udruženja turskih brodograditelja (GİSBİR). 

Emisije u lukama

Kako smo već pisali, brodarski je promet odgovoran za otprilike 3 posto svjetskih emisija stakleničkih plinova.

Svjetskim se morima i oceanima prevozi više od 80 posto svjetske trgovine robom, uključujući hranu i energente, a većina trgovačkih brodova koristi fosilna goriva, ponajprije brodska ulja i dizelska goriva, čijim izgaranjem nastaje CO₂. Značajne emisije nastaju i pri njihovoj izgradnji, u brodogradilištima.

Prema izvješću tvrtke GISAS, rad tegljača generira 76 posto emisija stakleničkih plinova i drugih zagađujućih čestica u lukama. Ostatak čine kamioni i ostala vozila (15 posto) te teška mehanizacija (9 posto). 

Na jednom od dokova istanbulske luke Tuzle dočekuje nas Hakan Alkis, voditelj operacija u GISAS-u. 

“Ukupno imamo osam tegljača, od kojih je četvero potpuno električno. Jedan, dugačak oko 26 metara, može tegliti brodove do 45 tona. Ostala tri su dužine 18 metara i mogu tegliti oko 30 tona”, objašnjava nam. 

Ukrcavamo se na jedan od brodova flote. Ploveći u krugu brodogradilišta čujemo samo kišu kako se slijeva niz prozorska stakla; dvije litij-ionske baterije od 1.450 kW koje pogone brod svoj posao odrađuju u tišini. 

“Plovilo ima ukupno četiri električna motora, a njime mogu upravljati četiri osobe. Uobičajenim danima operiraju po četiri do pet sati dnevno”, nastavlja Alkis dok nas vodi u strojarnicu broda. 

Unutrašnjost prostora koji pogoni plovilo nalikuje nam na kakav prizor iz data centra.

Pitamo sugovornika koliko vremena oduzme jedno punjenje broda.

“Od 10 do 90 posto napunjenosti baterije potrebno je od 20 minuta do jedan sat. U prosjeku ga punimo jednom dnevno, a nekad i odmah nakon jedne operacije, ovisi o zadatku”, odgovara nam Alkis.

Uštede novca, energije i emisija

Električni tegljač kojim se vozimo, a koji je proizvela turska tvrtka Navtek, 2023. godine završio je na popisu najboljih inovacija časopisa Time.

Unazad nekoliko godina, otkako je u “akciji”, slična su plovila osvanula i u drugim svjetskim lukama; 2022. godine u novozelandskoj luci Auckland, godinu poslije u Oslu. Belgijska luka Antwerpen-Bruges prošle godine uvela je električni tegljač koji ima jednaku vučnu snagu (70 tona) kao i onaj dizelski. 

Prosjek troškova izrade električnih tegljača, otkrivaju nam iz tvrtke Navtek, je oko 6,5 milijuna eura. Riječ je o investiciji koja u startu nešto skuplja od tegljača pogonjenih fosilnim gorivima. Međutim, dugoročno stvara uštede.

Tvrtka je u ožujku 2021. godine, godinu dana nakon što je prvi tegljač pušten u rad, napravila istraživanje koje je pokazalo da jedno plovilo godišnje “uštedi” oko 197 tona CO2 te pola tone dušikovih oksida.

Budući da lukom plove četiri električna tegljača, godišnje uštede CO2 iznose nešto manje od 1000 tona. Kada je riječ o električnoj energiji potrebnoj za njegov rad, uštede energije se kreću oko 30 posto u odnosu na tegljače na dizelski motor. Baterije koje ga pogone napravljene su s ciljem da izdrže deset godina.

Značajne su i uštede na održavanju broda; iz tvrtke koja ga je proizvela tvrde da iznose oko 85 posto.

Buduće ambicije

O ambicijama za dekarbonizaciju brodarskog sektora pričamo i s Mehtap Özdemir, glavnom tajnicom Udruženja turskih brodograditelja, organizacije koja predstavlja nešto manje od 100 brodograditeljskih tvrtki.

Govori nam o naporima za dekarbonizaciju sektora koji se u Turskoj, državi s oko 85 brodogradilišta, smatra strateškim.

Projekt je počeo upravo u istanbulskoj luci Tuzla uvođenjem tegljača koji koriste električnu energiju dobivenu iz obnovljivih izvora energije.

“Plan je do 2030. godine u potpunosti dekarbonizirati brodograditeljski dio luke. Za taj pothvat trebat će uložiti oko 70 milijuna eura u tri godine. Dekarbonizacija pritom podrazumijeva nabavku dodatna četiri tegljača (tri na električnu energiju te jedan na vodik), a plan je i da se zona opremi solarnim panelima i vjetroturbinama. Osim toga, u procijenjeni trošak uračunata je i nabavka elektrolizatora, baterija za pohranu energije i ostale prateće infrastrukture”, rekla je Özdemir.

Dodaje kako se rasprava o dekarbonizaciji brodskog prometa uglavnom svodi na one velike brodove.

“Istina je da se s baterijom još ne može na velike distance, no vjerujem kako ćemo ubrzo doći i do toga da je to moguće. Elektrifikacija manjih brodova koji plove na kraćim distancama je tehnologija koja već postoji i koja može utjecati na smanjenje onečišćenja. Tehnologija koja je primijenjena na tegljaču može se prilagoditi svakom postojećem plovilu za kraće relacije: trajektima, plovilima za obalni ribolov, radnim plovilima te onima za razonodu”, kaže nam Özdemir. 

Özdemir navodi kako je oko 60 posto brodova koje izvoze članice udruženja ekološki prihvatljivije od onih koji rade na fosilna goriva. Drugim riječima, više od polovice brodova koji se proizvedu po narudžbi rade na alternativna goriva: ili na vodik, ili na baterije, ili su hibridi.

“Dekarbonizacija brodarskog sektora je svakako put kojim moramo ići. Zelenu tranziciju pak vidimo i kao priliku za inženjerske inovacije. Električni tegljač napravljen je vlastitim sredstvima tvrtke, nismo dobili nikakve poticaje ni od koga i na njemu su radili turski inženjeri. Bila je to u potpunosti inicijativa privatnog sektora koji s vremenom pokazuje sve više interesa za ekološki prihvatljivim brodovima”, rekla nam je.

Upitali smo Özdemir postoje li još nekakvi projekti koji se razvijaju, a kojima je cilj smanjiti utjecaj plovila na okoliš.

“Radili smo dosta na konceptu broda za skupljanje otpada u turističkim zone koje su na ‘udaru’ brojnih plovila. Plan je napraviti zero emissions brod koji bi skupljao otpadne vode s jahti i ostalih plovila i koji bi potom odvodio taj otpad na jedan drugi, veći hibridni brod na kojem bi se otpadne vode tretirale. Tempo realizacije ovog projekta svakako će ovisiti o financijskim prilikama”, kaže nam Özdemir.

Ima li nade za nas?

Kada je riječ o dekarbonizaciji brodarskog sektora u Hrvatskoj, elektrifikacija pomorske flote još nije u potpunosti zaživjela.

Naime, nacionalni linijski brodar Jadrolinija još je prije tri godine najavio nabavu triju potpuno električnih putničkih brodova namijenjenih kraćim linijama u dubrovačkom, šibenskom i lošinjskom arhipelagu, no taj se plan još nije realizirao.

Najnovije najave govore kako se dolazak prvih električnih brodova u Jadrolinijinu flotu očekuje krajem 2027. ili početkom 2028. godine. Dotad, električni se brodovi u Hrvatskoj danas koriste uglavnom u turističkom sektoru; među prvima koji su u svoju flotu uveli električne i hibridne modele su nacionalni parkovi Krka, Plitvička jezera i Mljet.

Smanjenje emisija brodarskog sektora u Hrvatskoj bi trebala ubrzati europska regulativa.

Od siječnja prošle godine na snagu su stupili ciljevi Europske unije za dekarbonizaciju brodskog prometa. Naime, Uredba FuelEU o pomorskom prometu potiče korištenje obnovljivih goriva s niskim udjelom ugljika i tehnologija čiste energije. 

Cilj Europske unije je da se lučka djelatnost u narednim godinama elektrificira te da brodovi tijekom boravka u lukama svoje energetske potrebe zadovoljavaju spajanjem na lučki elektroenergetski sustav. EU regulacija donosi i stroža pravila za sve brodove teže od 5000 tona koji pristaju u europskim lukama. Predviđeno je da će se njihove emisije stakleničkih plinova postupno smanjivati: od -2 posto u 2025. do -80 posto u 2050. (u odnosu na razine iz 2020. godine).

Sadašnje brojke tom cilju ne idu u prilog; prema podacima Europske komisije, brodovi obuhvaćeni europskim sustavom praćenja emisija su 2024. ispustili su 12,9 posto više emisija nego godinu prije.

Drugim riječima, pomorski bi sektor u Europi u narednim desetljećima trebao doživjeti korjenite promjene s ciljem dekarbonizacije. Elektrifikacija lučkih plovila i energetski učinkovitija gradnja brodova na tom su putu neizbježan korak. 

Ovaj članak nastao je u sklopu studijskog putovanja za novinare koje je Republika Turska organizirala uoči UN-ove klimatske konferencije COP31, koja se u studenom održava u Antaliji.