Europska zima: Kako klimatske promjene mijenjaju zimski turizam

Još je svega nekoliko tjedana do Zimskih olimpijskih igara (ZOI), koje se ove godine održavaju u talijanskim gradovima Milanu i Cortini d’Ampezzo. Natjecanja u planinskim disciplinama odvijat će se u Dolomitima, planinskom lancu koji je dio Alpa i jedna od najpoznatijih europskih skijaških regija. Dolomiti su ove godine prekriveni snijegom, ali nije uvijek tako.

Alpska skijališta zbog veće nadmorske visine u prosjeku imaju pouzdanije snježne uvjete od drugih europskih planina, ali znanstvena istraživanja pokazuju da ni ona nisu izuzeta od posljedica klimatskih promjena.

Budući izazovi zimskih sportova

Porast temperature uzrokovan klimatskim promjenama ozbiljan je izazov za budućnost Zimskih olimpijskih igara. Pokazalo je to istraživanje “Klimatske promjene i budućnost Zimskih olimpijskih igara: Perspektiva sportaša i trenera” (eng. Climate change and the future of the Olympic Winter Games: athlete and coach perspectives), objavljeno 2023. godine u znanstvenom časopisu Current Issues in Tourism.

Autori studije koristili su podatke o povijesnim temperaturama i snježnim uvjetima te anketirali 339 sportaša, sportašica i trenera o tome što smatraju povoljnim i sigurnim uvjetima za zimska natjecanja. Rezultati ukazuju na porast dana s nepovoljnim ili nesigurnim uvjetima tijekom posljednjih desetljeća u mnogim dosadašnjim gradovima domaćinima Zimskih olimpijskih igara.

Studija modelira buduće uvjete u dva klimatska scenarija. Nastavimo li s trenutačnim emisijskim trendovima, samo jedna od 21 dosadašnje lokacije Zimskih olimpijskih igara mogla bi imati pouzdane snježne uvjete do kraja ovog stoljeća. U scenariju usklađenom s ciljevima Pariškog sporazuma, više lokacija zadržat će zadovoljavajuće uvjete za zimska natjecanja, ali i dalje ih je znatno manje nego danas.

Infografika koju je objavio The Guardian na temelju istraživanja pokazuje da Cortina d’Ampezzo, lokacija ovogodišnjih ZOI – nije među onima koje će “preživjeti” do kraja stoljeća.

Pad broja snježnih dana

U sklopu studije “Paneuropski meteorološki i snježni pokazatelji utjecaja klimatskih promjena na skijaški turizam” (eng. Pan-European meteorological and snow indicators of climate change impact on ski tourism), objavljene 2021. godine u znanstvenom časopisu Climate Services, razvijeni su indikatori koji mjere utjecaj klimatskih promjena na uvjete za skijaški turizam na čitavom europskom kontinentu. Studija obuhvaća i upravljanje snijegom, što podrazumijeva uređenje staza i proizvodnju umjetnog snijega.

Koristeći klimatske podatke i projekcije Europske službe za klimatske promjene Copernicus te model snježnog pokrivača “Crocus” (koji simulira kako se snijeg ponaša u prirodnim uvjetima i pod upravljanjem), znanstvenici su razvili 39 indikatora koji omogućuju procjenu kako se uvjeti potrebni za skijaški turizam mijenjaju kroz vrijeme i među različitim regijama.

Studija pokazuje da se u mnogim europskim planinskim regijama do sredine stoljeća smanjuje broj dana s pouzdanim snježnim pokrivačem za 20 do 40 %, uz istovremeno skraćivanje snježne sezone. Iako umjetno zasnježivanje može djelomično ublažiti taj trend, porast temperatura i smanjenje broja hladnih sati ograničavaju učinkovitost te prakse, osobito u južnim i nižim planinskim područjima Europe.

Nejednake posljedice

Studija “Kako klimatske promjene otežavaju zimski turizam u Europi: Izazovi vezani za snijeg, vodu i energiju” (eng. Climate change exacerbates snow-water-energy challenges for European ski tourism), objavljena u časopisu Nature 2023. godine, analizirala je učinke klimatskih promjena na 2234 skijališta u 28 europskih zemalja.

Ako globalne temperature porastu za 2 °C iznad predindustrijskih razina, kažu rezultati, oko 53 % europskih skijališta bit će izloženo vrlo visokom riziku nedostatka prirodnog snijega. Pri zagrijavanju od 4 °C, taj udio raste na 98 % skijališta, što znači da bi gotovo sva skijališta imala ozbiljne probleme s pouzdanim snježnim pokrivačem bez dodatnih intervencija.

Studija ukazuje i da utjecaj klimatskih promjena nije jednak u svim planinskim regijama. Neka skijališta (posebno ona na većim nadmorskim visinama) mogu zadržati bolje uvjete dulje, dok su niža i južnija skijališta osjetljivija na promjene.

Problemi umjetnog snijega

Kad skijališta pokušavaju nadoknaditi gubitak prirodnog snijega, koriste sustave za umjetno zasnježivanje. Međutim, i za proizvodnju umjetnog snijega temperatura mora biti dovoljno niska, obično ispod točke smrzavanja. S porastom prosječnih temperatura opada broj sati kada je moguće proizvoditi umjetni snijeg pa bi čak i skijališta s velikim sustavima za zasnježivanje mogla imati probleme u toplijim zimama.

Također, proizvodnja umjetnog snijega zahtijeva velike količine vode i struje, što povećava ekološki otisak skijaškog turizma. Kako navodi portal Euronews, procjena je da bi za opskrbu svih europskih skijališta umjetnim snijegom bilo potrebno 600 GWh električne energije, što odgovara godišnjoj potrošnji 130 000 četveročlanih kućanstava. Navode i da je zasnježivanje “skup sport”; trošak staze duge kilometar, široke 50 metara i dubljine 40 centimetara kreće se između 30 i 40 tisuća eura.

Drugim riječima, iako umjetni snijeg povećava šanse da se održi pokrivač, a s njime i uvjeti za zimske sportove, to se ne događa bez posljedica po okoliš.