Većina ljudi podcjenjuje koliko ih klimatske promjene pogađaju
Kad rizike povezane s klimatskih promjena vidimo kao “tuđi problem”, a ne vlastiti, odgađamo donošenje klimatskih politika koje bi nas mogle zaštititi – zaključak je meta-analize objavljene prošli tjedan.
Većina ljudi ne razumije u potpunosti kako klimatske promjene utječu na njihove živote te dosljedno procjenjuju da će posljedice biti teže za druge nego za njih same.
Pokazuju to rezultati studije objavljene u časopisu Nature Sustainability, koju su proveli istraživači sa švedskog Sveučilišta u Göteborgu. Studija “Meta-analitički dokazi o diskrepanciji u percepciji rizika od klimatskih promjena za sebe i druge” (eng. Meta-analytical evidence of a self–other discrepancy in climate change-related risk perceptions) donosi sustavan pregled psihološkog fenomena već poznatog u drugim poljima, primjerice u kontekstu zdravlja i prometa, ali dosad nije bio temeljito analiziran u kontekstu klimatskih promjena.
Riječ je o opsežnoj meta-analizi koja je obuhvatila 83 ranije provedena istraživanja i više od 70 000 ispitanika iz 17 zemalja. Analiza pokazuje da ljudi sustavno podcjenjuju osobne rizike povezane s rastom globalne temperature – čak i kada klimatske promjene smatraju ozbiljnim problemom.
Znanstvenici upozoravaju da je takvo iskrivljeno tumačenje rizika loša vijest jer može usporiti konkretne mjere prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena.
Klimatski rizici: ozbiljni, ali “tuđi”
Percepcija rizika odnosi se na procjenu ozbiljnosti i vjerojatnosti neke opasnosti, bilo da se ona odnosi na nas same ili na druge. Takve procjene često su podložne psihološkim pristranostima.
Polazna hipoteza autora studije bila je da će ljudi klimatske rizike za sebe procjenjivati kao manje ozbiljne i manje vjerojatne nego iste te rizike kad su u pitanju drugi ljudi. Rezultati su tu pretpostavku jasno potvrdili.
U više od 65 posto analiziranih slučajeva sudionici su klimatske rizike doživljavali kao manje ozbiljne i manje vjerojatne za sebe nego za druge. Čak 81 od 83 studije obuhvaćene analizom pokazale su da su ispitanici rizik za sebe ocijenili nižim nego rizik za druge (ili niže od prosjeka) – bilo da je riječ o ekstremnim vremenskim događajima ili klimatskim prijetnjama generalno.
“Ovaj učinak pronašli smo u svim studijama osim u dvije, u kojima su sudionici bili poljoprivrednici u Kini i Južnoj Koreji, izravno izloženi posljedicama klimatskih promjena”, objasnio je Pär Bjälkerbring, viši predavač na odsjeku psihologije Sveučilišta u Göteborgu.
Istraživanje također pokazuje da je razlika u percepciji manja kada se ljudi uspoređuju s konkretnim “drugima”, poput susjeda ili stanovnika vlastitog grada, nego s apstraktnim skupinama poput “čovječanstva” ili čitave države.
> > Klimatska anksioznost u porastu
Geografija i izloženost čine razliku
Autori navode i regionalne razlike u percepciji klimatskih rizika. Prema njihovim nalazima, stvarni klimatski rizici najveći su u Aziji i Oceaniji, srednji u Sjedinjenim Američkim Državama, a najniži u Europi.
Istodobno, percepcija rizika bila je najmanje iskrivljena upravo u Aziji i Oceaniji, zatim u SAD-u, dok je najveće odstupanje zabilježeno u Europi.
Budući da se klimatski rizici intenziviraju, autori studije ističu da je za njihovo ublažavanje presudna realistična i nepristrana percepcija u javnosti.
Magnus Bergquist, također predavač na odsjeku psihologije na Sveučilištu u Göteborgu, naglašava da studije uključene u meta-analizu ne mjere stvarni, objektivni rizik pojedinaca te ne mogu utvrditi jesu li individualne procjene pretjerano optimistične.
Međutim, na razini skupine jasno je da većina ljudi vlastiti rizik doživljava kao niži od rizika drugih, dodaje.
“To upućuje na psihološku pristranost, ograničeno i manjkavo razumijevanje klimatskih rizika, koje u najgorem slučaju može usporiti prilagodbu klimatskim promjenama i napore za njihovo ublažavanje”, zaključuje Bergquist.
> > Kad “vrijeme boli” – o klimatskim promjenama i kroničnim oboljenjima