Svijet se zagrijava brže nego što se energetski sustavi mogu prilagoditi

Porast globalnih temperatura dovest će do opterećenja globalnih energetskih mreža i povećanja broja dana u godini u kojima ćemo ovisiti o klima-uređajima.

Studija objavljena u siječnju u časopisu “Nature Sustainability” pokazala je da će se do 2050. godine – ako nastavimo ovim tempom i svijet do sredine 21. stoljeća dosegne srednju temperaturu od 2 °C iznad predindustrijskih razina – broj ljudi izloženih ekstremnim vrućinama udvostručiti.

U studiji “Globalni mrežni podaci o grijanju i hlađenju u različitim scenarijima klimatskih promjena” eng. (Global gridded dataset of heating and cooling degree days under climate change scenarios) koju je proveo tim znanstvenika sa Sveučilišta u Oxfordu, predstavljeni su globalni podaci o stupanj-danima grijanja (eng. heating degree days, HDD) i stupanj-danima hlađenja (eng. cooling degree days, CDD) za tri scenarija globalnog zagrijavanja: 1,0 °C, 1,5 °C i 2,0 °C iznad predindustrijskih razina.

Kako se mjere potrebe za grijanjem i hlađenjem?

Stupanj-dani grijanja i hlađenja koriste se kao pokazatelji količine energije potrebne za zagrijavanje ili hlađenje zgrada. Izračunavaju se kao kumulativna razlika između prosječne dnevne vanjske temperature i tzv. bazne temperature, ali samo u danima kada je vanjska temperatura niža (za grijanje) ili viša (za hlađenje) od te vrijednosti. Kao bazna temperatura najčešće se uzima 18 ili 20 °C.

Ova mjera primjenjuje se u planiranju energetskih sustava, procjenama potrošnje energije te u analizama učinaka klimatskih promjena.

Povijesno gledano, zaštita od hladnoće bila je veći prioritet od zaštite od vrućina. No, taj odnos bi se u nadolazećim desetljećima mogao temeljito promijeniti.

Prema podacima Europske unije (EU), godišnji populacijski ponderirani stupanj-dani grijanja u Europi smanjili su se za šest posto u razdoblju od 1950. do 1980. te od 1981. do 2017. godine. Istodobno su se stupanj-dani hlađenja povećali za 33 posto, pri čemu je najveći porast zabilježen u južnoj Europi.

> > Godina za nama je treća najtoplija u povijesti mjerenja

Gotovo polovica čovječanstva izložena ekstremnim vrućinama

U studiji oksfordskih znanstvenika korišteno je 30 globalnih klimatskih skupova podataka s prostornom mrežom, prikupljenih tijekom deset godina. Ekstremi su definirani prema broju dana u godini u kojima temperature odstupaju od bazne vrijednosti od 18 °C. Autori su potom, uz pomoć računalnih modela, mapirali regije koje će se suočiti s najvećim izazovima i procijenili koliko će ljudi ovaj problem pogoditi.

Rezultati pokazuju da će, ako globalno zagrijavanje dosegne 2 °C, broj ljudi izloženih ekstremnim temperaturama porasti s 1,54 milijarde u 2010. godini (23 % svjetske populacije) na 3,79 milijardi do 2050. godine, što bi činilo oko 41 % ukupnog stanovništva.

Studija sugerira da će gotovo polovica svjetske populacije sredinom stoljeća živjeti u uvjetima izrazitog toplinskog stresa. Riječ je o jednoj od dosad najdetaljnijih analiza koja pokazuje u kojoj će se mjeri i kojom brzinom pojedine regije suočiti s temperaturnim ekstremima dok se svijet približava zagrijavanju od 2 °C, piše The Guardian.

Podaci također ukazuju na snažan pad stupanj-dana grijanja i istodobno snažan porast stupanj-dana hlađenja. Iako će, prema studiji, najteže posljedice osjetiti zemlje tzv. Globalnog juga i regije oko ekvatora, ni države sjevernijih geografskih širina neće biti pošteđene. Razlog leži u činjenici da su njihove zgrade uglavnom projektirane tako da zadržavaju toplinu, zbog čega čak i relativno mala povećanja temperature mogu imati neproporcionalno velik učinak.

Najveći porast izloženosti ekstremnim vrućinama očekuje se u Indiji, Nigeriji, Indoneziji, Bangladešu, Pakistanu i na Filipinima. Srednjoafrička Republika, Nigerija, Južni Sudan, Laos i Brazil mogli bi pak zabilježiti najveći porast opasno visokih temperatura.

> > Kako vrućina utječe na ponašanje i mentalno zdravlje

Energetski sustavi pod pritiskom

Rezultati studije pokazuju i da bi porast globalne temperature na 2 °C mogao dovesti do udvostručenja stupanj-dana hlađenja u Austriji i Kanadi, povećanja od 150 posto u Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj i Finskoj, 200 posto u Norveškoj te čak 230 posto u Irskoj.

Takav razvoj događaja imat će izravne posljedice za energetske mreže, energetske potrebe i dugoročno planiranje. U narednim desetljećima očekuje se smanjenje troškova grijanja na sjevernoj hemisferi, ali istodobno i snažan rast troškova hlađenja, osobito u toplijim regijama. Više studija već je pokazalo da bi do kraja stoljeća energetske potrebe za hlađenjem mogle premašiti one za grijanjem, navodi Guardian.

Znanstvenike je, međutim, iznenadilo to što su računalni modeli pokazali da se najveće promjene događaju već u blizini granice od 1,5 °C iznad predindustrijskih razina – razine na kojoj se svijet danas praktički nalazi. To upućuje na potrebu hitne prilagodbe zdravstvenih, gospodarskih i energetskih sustava.

“To je zapravo ključni rezultat jer pokazuje da mjere prilagodbe i ublažavanja posljedica moraju započeti puno ranije“, izjavila je za Guardian jedna od autorica studije, Radhika Khosla sa Sveučilišta u Oxfordu.

Znanstvenica je upozorila i da će prelazak granice od 1,5 °C imati dosad neviđene posljedice na svim razinama, od obrazovanja i zdravlja do migracija i poljoprivrede, kao i da će se čak i relativno bogate zemlje globalnog sjevera suočiti s ozbiljnim izazovima, osobito zbog zgrada koje su projektirane za zadržavanje topline.

Primjerice, britanska Nacionalna energetska mreža 2023. godine bila je prisiljena privremeno ponovno pokrenuti dvije elektrane na ugljen zbog povećane potrošnje električne energije tijekom neuobičajenog toplinskog vala. Takvi bi se slučajevi, upozoravaju znanstvenici, u budućnosti mogli događati sve češće.

“Nijedan dio svijeta neće moći izbjeći ekstremne vrućine i nijedna država trenutačno nije u potpunosti spremna na ono što dolazi”, zaključila je Khosla.

> > Toplinski val u Europi ubio tisuće ljudi. Bez klimatskih promjena bilo bi triput manje mrtvih