Zbog čega je došlo do pomora riba u jezeru Štikada

Čini se da je rasvijetljen misterij masovnog pomora riba u jezeru Štikada kraj Gračaca početkom 2026. godine. Ribe babuške, kojih je u dva vala pomora krajem siječnja i početkom veljače uginulo gotovo deset tona, ubila je kombinacija više faktora.

Prvo, masovnom uginuću u oba zabilježena slučaja prethodilo je ispuštanje vode iz akumulacije. Štikada je, naime, umjetno jezero. Dio je Reverzibilne hidroelektrane Velebit koja akumulira vode rijeka ponornica Ričice, Otuče i Opsenice, a ispuštanje vode iz akumulacije u svrhu proizvodnje struje pod nadležnosti je Hrvatske elektroprivrede (HEP).

Drugi faktor se odnosi na temperature koje su tih dana bile izrazito niske i zbog kojih je jezero bilo zaleđeno, što je, kažu nam iz lokalnog ribolovnog društva, zadnjih godina rijetkost.

Blizina vodozahvata

Najviše utjecaja, prema Ministarstvu poljoprivrede, imalo je HEP-ovo ispuštanje vode iz akumulacije, iako je kod dijela uzorka pronađena Aeromonas hydrophila, bakterija prisutna u slatkim i bočatim vodama koja može izazvati slučajeve bolesti koje se prenose hranom i vodom.

Riječ je o takozvanom oportunističkom patogenu koji dovodi do infekcija kod riba, vodozemaca i sisavaca te može uzrokovati ekstraintestinalne i crijevne infekcije kod ljudi. Najpoznatiji izvori su pročišćena i netretirana voda te životinje povezane s vodom, poput riba i školjaka [Science Direct].

“Uzimajući u obzir navedene okolnosti, kao i rezultate laboratorijskih pretraga, može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je mortalitet riba posljedica bijega ribe u plitke dijelove vode i zaostale lokve uz obalu, gdje su vladali izrazito nepovoljni ambijentalni uvjeti. Takvi uvjeti uzrokovali su izražen stres kod riba te posljedično smanjenje njihove otpornosti, pad imuniteta i uginuće”, odgovorili su nam iz Ministarstva poljoprivrede.

Jezero Štikada smo spominjali kada smo prije godinu dana pisali o ogromnom odlagalištu plastike koje se nalazi tik do jezera.  Već godinama jezero je u lošem ekološkom stanju, kako je nedavno otkrila studija utjecaja na okoliš izmjena prostornog plana Općine Gračac.

Ipak, lokalni ribiči ne vjeruju da potencijalna ekološka bomba ima veze s masovnim uginućem.

“Da je riječ o zagađenju, nastradala bi i pastrva koja je puno osjetljivija od babuške”, kaže nam Marko Sekulić iz Sportske ribolovne udruge Pijor.

> > Brdo smeća kraj Gračaca zagađuje Zrmanju, kriva je država

Alohtona riba

Udruga više od 25 godina djeluje na području Ličko-senjske županije. Pitali smo Sekulića je li se išta slično događalo i prijašnjih godina.

“Babuška inače prezimljuje u plitkoj vodi. Ona si je našla mjesto u jezeru gdje joj je odgovaralo i gdje nije bilo jake bure. Međutim, više zime nisu jake kao prije. Voda ne smrzava i ona se stigne povući. Međutim, ove godine jezero se zamrzlo i to joj nije uspjelo. Riba je ostala u tim malim lokvama ispod leda i kad je potrošila kisik je uginula”, odgovara.

Pritom nam skreće pažnju na jedan drugi problem.

Naime, riba babuška ne pripada Štikadi; ona je unesena naknadno poribljavanjem alohtonim vrstama koje je uzelo maha zadnjih trideset godina. Te vrste, kaže, otežavaju njihove napore za očuvanjem zavičajnih vrsta.

“One štete domaćim vrstama tako što kopaju po dnu i jedu ikru odnosno uništavaju stanište gdje bi se inače mrijestila potočna pastrva. Zauzimaju staništa, troše kisik i predstavljaju prijetnju. Naše zavičajne vrste se povlače, a kroz neko vrijeme će možda i izumrijeti.  Najveći problem s njom je to što je ona dvospolac. Može mijenjati spol, samooplodna je i ima strašan potencijal za razmnožavanje”, kaže nam.

Sve su ostale ribe, kao na primjer som i šaran, puno cjenjenije.

“Ona ima jako puno kostiju i ljuske i u ekonomskom smislu nije kvalitetna riba. Ne znamo koliki dio populacije babuški u jezeru je uginuo. Ako je ostala samo jedna jedinka, kroz pet do deset godina imat ćemo istu situaciju s njihovom brojnošću”, kaže nam.

Poribljavanja

Rasprostranjenost babuške u Hrvatskoj obuhvaća gotovo sve vode dunavskog i jadranskog slijeva.

Prema rezultatima FISK analize (eng. Fish Invasiveness Scoring Kit), riječ je o ribi koja je procijenjena kao visoko rizična vrsta na razini Hrvatske i kao umjereno do visoko rizična invazivna vrsta za rijeku Neretvu.

Ekosustavi se stranim vrstama riba često poribljavaju za potrebe sportskog i rekreacijskog ribolova. To je među glavnim razlozima unosa stranih riba u nove ekosustave. Dosad je u Hrvatsku preneseno 15 ribljih vrsta, a najčešće su translokacije iz voda dunavskog slijeva u vode jadranskog slijeva. Većina translociranih vrsta dobro se prilagodila novim uvjetima staništa i uspostavila samoodržive populacije, a neke od njih postale su invazivne i negativno utječu na zavičajne vrste.

Kako nam kaže Sekulić, Štikada je veliko jezero i teško je kontrolirati ilegalna poribljavanja vrstama koje mu ne pripadaju. Borba za očuvanje pastrve još je teža.

“Kroz naš program gospodarenja mi možemo poribljavati samo s potočnom pastrvom i sa sterilnom kalifornijskom pastrvom. Međutim, taj stok koji u Hrvatskoj ne možemo naći jer na tržištu u ponudi nema takve ribe. Stoga mi poribljavanje ne vršimo a poribljavanje alohtonim vrstama je strogo zabranjeno, iako se to nažalost događa”, rekao je.

Bez nalaza

Nakon prvih dojava o većem pomoru babuški, ovlašteni je veterinar 23. siječnja uzeo uzorke u svrhu isključivanja zaraznih bolesti kod uginule ribe. Uzorci su poslani u Hrvatski veterinarski institut (HVI) u Zagrebu, a pretrage na zarazne bolesti dale su negativan rezultat.

Kako su za Klimatski.hr odgovorili iz Državnog inspektorata, 6. veljače slijedom novih uginuća uzeti su novi uzorci uginule ribe koji su, prema naputku s Hrvatskog veterinarskog instituta, poslani na bakteriološku i virološku pretragu. U međuvremenu je tvrtka Agroproteinka u dva navrata provela zbrinjavanje uginule ribe.

Nalaze analiza uzorka uginule ribe prvo smo zatražili od Veterinarske postaje Gospić čiji su djelatnici obavili uzorkovanje, no na toj su nas adresi uputili na Hrvatski veterinarski institut. Na institutu su nam potvrdili kako su uzeli uzorke iz Štikade koji su analizirani na moguće uzročnike virusnih, bakterijskih i parazitarnih bolesti riba te da je za rezultate potrebno obratiti se Ministarstvu poljoprivrede.

To smo i učinili međutim ni oni nam nisu poslali nalaze koje smo ih tražili, već su nas uputili na HVI. Iz instituta su potom naš zahtjev za pristupom informacijama proslijedili ambulanti u Gospiću. Kada smo opet kontaktirali postaju u Gračacu, uputili su nas na Državni inspektorat, odakle nam na kraju ipak nisu poslali nalaze.

Kada je riječ o ispravnosti vode iz jezera, gdje se nalazi vodozahvat za Gračac, iz Hrvatskih voda dobili smo informaciju kako su sve dosadašnje analize pokazale da nema zagađenja te da je voda ispravna za piće.