Koliko hrane se baca u Hrvatskoj?

Gotovo 221.808 tona opada od hrane, odnosno 57,3 kg po stanovniku, bacilo se u Hrvatskoj tijekom protekle godine. Od toga se 93.920 tona ili 24,2 kilograma po stanovniku odnosi na jestivi dio.

Rezultati su to istraživanja koje je proveo Zavod za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije u suradnji s vanjskom agencijom za ispitivanje javnog mnijenja. Istraživanje pokazuje da, kada se bačenoj hrani iz kućanstava doda i ona iz poslovnog sektora (260.784 tone), dolazimo do 481.553 tone, odnosno 124,6 kilograma otpada od hrane po stanovniku.

Usporedba s rezultatima istraživanja provedenog 2021. godine govori da se radi o porastu ukupno nastalih količina otpada od hrane u kućanstvima za otprilike 2,5 posto, jednako kao i po glavi stanovnika.

“Rezultati istraživanja provedenog u 2025. godini ukazuju na to da se navike kućanstva vezano za otpad od hrane nisu značajno promijenile u odnosu na 2021. godinu”, navodi se u izvješću koje ističe da otpad od hrane predstavlja etički, okolišni i gospodarski problem.

Najviše bacamo voće i povrće

“Otpad od hrane” je sva hrana koja je postala otpad, pri čemu treba razlikovati neizbježni otpad od hrane (nejestivi dijelovi poput kore banane, ljuske jajeta, kosti) od onoga jestivog, koji možemo izbjeći.

Prvo opsežno statističko istraživanje o količinama otpada od hrane u Hrvatskoj je provedeno 2021. godine, a sljedeće tijekom 2024. i 2025. godine.

Najnovije istraživanje u kućanstvima, ono za 2025., provedeno je na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1021 kućanstva. Metodologija je uključivala terensko i manjim dijelom online istraživanje koje se sastojalo od ispunjavanja anketnog upitnika te sedmodnevnog vođenja dnevnika bacanja otpada od hrane.

Rezultati istraživanja su pokazali da prosječno kućanstvo tijekom jednog prosječnog tjedna baci 2688 grama otpada od hrane, odnosno 1101 grama po članu kućanstva. Od toga se 466 grama, odnosno 42 posto, odnosi na jestivi dio, odnosno onaj dio otpada od hrane koji se mogao izbjeći.

Najviše bacamo povrće (isključujući krumpir), voće i orašaste plodove te meso, ribu i jaja, a hrana se i dalje najčešće baca u spremnik za miješani otpad (54 posto) ili u spremnik za biootpad (35 posto).

U prosjeku manje hrane bacaju kućanstva koja imaju vrt ili okućnicu, kućne ljubimce i domaće životinje, kućanstva koja provode kućno kompostiranje i oni koji žive u kući.

Glavni razlog nastajanja otpada od hrane i dalje su nejestivi dijelovi.

Tko najviše baca?

Količina bačene hrane ovisi o broju članova i očekivano je veća što je više ukućana. S druge strane, kada se gleda količina bačene hrane prema članu kućanstva, ona opada s porastom broja ukućana. Jednočlana kućanstva stvaraju najviše otpada po osobi.

Kućanstva s nižim prihodima u prosjeku bacaju manje količine hrane od onih s višim prihodima.

“Međutim, kada se gleda bacanje hrane po članu kućanstva korelacija je obrnuta: najviše hrane bacaju kućanstva s najnižim prihodima. Navedeno se može objasniti time da najniže prihode u pravilu imaju kućanstva s manjim brojem članova”, navodi se u istraživanju.

Kada je riječ o mjestu kupovine, gotovo 9 od 10 ispitanih kućanstava kupovinu obavlja u velikim trgovačkim lancima, a njih 60 posto to čini i u malim lokalnim trgovinama. Na tržnici ili od domaćih proizvođača hranu kupuje 42 posto kućanstva, a svoju hranu uzgaja 25 posto kućanstva. Preko interneta od OPG-ova naručuje nešto manje od 5 posto kućanstava, a iz velikih trgovačkih lanaca oko 3 posto.

Više od polovine kućanstava (54 posto) navodi kako dobro zna razliku između rokova “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”. Malo više od trećine (35 posto) navodi da zna otprilike, a ostali ne znaju ili ih ne zanima (9 posto).

Kao i prije četiri godine, oko četvrtine kućanstava uvijek iskoristi namirnice i nakon isteka roka „upotrijebiti do”. Njih 60 posto to napravi ponekad, nakon što procijene namirnicu, dok ih 14 posto to ne čini nikada odnosno uvijek bacaju namirnice kojima je istekao rok „upotrijebiti do”.

Ciljevi

Budući da najnoviji podaci govore o trendu porasta nastalih količina otpada, iz Zavoda sugeriraju mjere za podizanje svijesti stanovništva kako bi se potaknulo smanjenje njegova nastanka.

“Ako se vrlo brzo ne uspije postići pozitivan pomak u navikama, propisani cilj – smanjenje nastanka otpada od hrane po stanovniku, u maloprodaji i distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima za najmanje 30 posto do 31. prosinca 2030. godine – neće biti moguće ostvariti”, navodi se u istraživanju.

Na globalnoj razini ambicije su nešto veće. UN-ov cilj održivog razvoja je da do 2030. godine treba prepoloviti otpad od hrane po stanovniku na maloprodajnoj i potrošačkoj razini te smanjiti gubitke hrane duž opskrbnog lanca te lanca proizvodnje hrane.

Promjene u industriji hrane su potrebne kako bi se uhvatili u koštac s klimatskom krizom, budući da taj sektor proizvodi oko četvrtinu emisija stakleničkih plinova dok se istovremeno gotovo petina hrane koja se proizvede na svijetu baca.