Koraljni svijet Jadrana: skriveni arhitekti podmorja

Arhitekti morskog dna.

Bića raskošnih oblika i funkcija.

Tihi graditelji podmorja koji stoljećima stvaraju skrivene „gradove“ života.

Zaronite li malo dublje, u svijet živopisnih boja i morskog polumraka, otkrit ćete zajednicu koja vrvi životom, koralje, gorgonije, spužve, mahovnjake i brojne druge organizme koji oblikuju jedno od najbogatijih staništa Mediterana.

No hoće li upravo ti podmorski arhitekti postati još jedna žrtva klimatskih promjena?

Na današnji dan, 1. lipnja obilježava se Svjetski dan koraljnih grebena, ekosustava koje većina povezuje s Australijom, Karibima ili tropskim oceanima. Prva asocijacija često je Great Barrier Reef, najveći koraljni greben na svijetu, dug više od 2300 kilometara i dom tisućama vrsta riba, koralja, mekušaca i drugih morskih organizama. Tropski koraljni grebeni zauzimaju manje od jedan posto morskog dna, no na njima živi gotovo četvrtina svih morskih vrsta na planetu. Upravo zbog toga smatraju se jednim od najvažnijih centara morske bioraznolikosti.

Jadranski koralji – skrivena bioraznolikost

 Ipak, koraljni svijet nije rezerviran samo za tropska mora.

Iako Jadran nema tropske grebene poput Kariba ili Australije, njegovo podmorje skriva vlastite koraljne ekosustave. Jedan od najposebnijih nalazi se u Velikom jezeru unutar Nacionalnog parka Mljet, gdje busenasti kameni koralj Cladocora caespitosa stvara jedan od najvećih poznatih koraljnih grebena Sredozemlja.

Ovaj koralj raste vrlo sporo, svega nekoliko milimetara godišnje, a kolonije koje danas nalazimo u Velikom jezeru stare su stotinama godina. Greben se prostire na površini od oko 650 četvornih metara, na dubinama između šest i osamnaest metara. Poput tropskih koralja i Cladocora gradi čvrste vapnenačke strukture koje postaju sklonište brojnim organizmima, ribama, rakovima, mekušcima i drugim beskralježnjacima.

Koraligen – podmorski “gradovi života”

No najveći dio bogatstva jadranskog podmorja ipak se skriva nešto dublje, u zajednici poznatoj kao koraligen.

Koraligenska biocenoza jedno je od najvrjednijih i najkompleksnijih staništa Sredozemnog mora. Razvija se na dubinama između 20 i 120 metara, upravo ondje gdje dopire tek mali dio sunčeve svjetlosti. Za razliku od brojnih organizama, koraligenske vrste skrivaju se od svjetla. Biolozi ih nazivaju scijafilnim organizmima, vrstama prilagođenima životu u sjeni. Količina svjetlosti jedan je od glavnih uvjeta potrebnih za rast koraligena.

Koraligen je endemična zajednica Sredozemnog mora, što znači da se ovakav ekosustav  ne pojavljuje nigdje drugdje na svijetu. Grade ga prvenstveno vapnenačke crvene alge roda Corallinaceae koje tijekom rasta ugrađuju kalcijev karbonat i stvaraju čvrste biogene strukture. Uz njih su važni graditelji koraligena koralji, spužve, mahovnjaci i mnogočetinaši. Zajedno stvaraju složene podmorske “gradove” prepune pukotina, tunela i šupljina koje postaju dom brojnim morskim vrstama.

Procjenjuje se da u koraligenu živi oko 1600 vrsta organizama, zbog čega se smatra drugim najbogatijim staništem Sredozemnog mora, odmah nakon livada posidonije.

U koraligenskoj zajednici Jadrana dominiraju koralji, spužve i mahovnjaci. Posebno mjesto zauzimaju gorgonije, kolonijalni koralji nalik lepezama. Među najpoznatijim vrstama ističu se Paramuricea clavata i Eunicella cavolini, dok je jedan od simbola Mediterana svakako Corallium rubrum, crveni koralj poznat po svojoj intenzivnoj boji i stoljetnoj komercijalnoj eksploataciji.

Koraligenski grebeni nisu važni samo zbog svoje ljepote, već imaju važnu ekološku ulogu u morskim ekosustavima. Koralji i pripadajući organizmi sudjeluju u kruženju hranjivih tvari te doprinose stvaranju složenih biogenih struktura koje povećavaju raznolikost i heterogenost staništa. Njihove vapnenačke strukture pružaju zaklon, hranu i mjesta razmnožavanja brojnim vrstama riba i beskralježnjaka. U pukotinama koraligena tako se skrivaju jastozi, kozice i hobotnice, kao i mnoge vrste riba poput škrpine i kirnje. No upravo zbog svoje složenosti i sporog rasta koraligenske zajednice izrazito su osjetljive na promjene okoliša.

Koralji na granici preživljavanja

Koralji su danas jedni od najvažnijih pokazatelja klimatskih promjena u moru. Posljednjih dvadesetak godina u Jadranu je zabilježeno povećanje temperature mora, osobito do dubine od 50 metara, što ozbiljno ugrožava organizme prilagođene stabilnim uvjetima i nižim temperaturama. Organizmi kojima su potrebna stoljeća za rast danas se moraju prilagoditi promjenama koje se događaju unutar svega nekoliko desetljeća.

Povišena temperatura mora uzrokuje nekrozu (odumiranje) tkiva kod kamenih koralja, a u nekim slučajevima i potpuno ugibanje kolonija. Posebno zabrinjava stanje vrste Cladocora caespitosa u Velikom jezeru na Mljetu. Znanstvenici su ondje zabilježili izbjeljivanje koralja pri temperaturama višima od 27 stupnjeva celzija. Riječ je o procesu tijekom kojeg koralji izbacuju simbiontske alge, zooksantele, zbog temperaturnog stresa. Bez njih koralji gube boju, slabe i često odumiru.

Uz klimatske promjene, dodatni su pritisak na koraligenske zajednice i termofilne vrste, odnosno vrste koje nisu invazivne, ali im porast temperature mora omogućuje širenje prema sjevernijim dijelovima Jadrana te uspješnije razmnožavanje. Među njima je papigača Sparisoma cretense, riba karakteristična za toplija mora koja se hrani algama stružući ih s kamenitih podloga i površine koralja, pri čemu može mehanički oštećivati koraljne organizme i druge sesilne vrste. Sve češće se pojavljuje i vatreni mnogočetinaš Hermodice carunculata, predator koji se hrani gorgonijama i kamenim koraljima. Uz ove termofilne vrste, dodatna su prijetnja invazivne alge Caulerpa cylindracea i Womersleyella setacea. One postupno prekrivaju morsko dno, šire se unutar koraligenskih zajednica i guše sesilne organizme poput koralja, spužvi i mahovnjaka.

Značajni pritisci koji je ugrožavaju su i sidrenje, onečišćenje, mehanička oštećenja te otpad koji morskim strujama dospijeva i u najzaštićenija područja. Na grebenu u Velikom jezeru pronađene su staklene boce, plastika i drugi krupni otpad koji oštećuje koraljne kolonije. Velik problem predstavljaju i ribarske mreže koje se zapliću među gorgonije i koralje, uzrokujući njihovo lomljenje i odumiranje. Posebno su opasne tzv. ghost nets, napuštene ili izgubljene mreže koje godinama ostaju u podmorju, nastavljajući mehanički oštećivati osjetljive organizme koraligenskih zajednica.

Osjetljivo stanište o kojima ovise brojne vrste

Ipak, unatoč svim prijetnjama, koraligenske zajednice i jadranski koralji ostaju jedan od najfascinantnijih i najmanje poznatih svjetova Mediterana. Jer koraljni grebeni nisu samo priča dalekih oceana.

Upravo zbog njihove osjetljivosti, zaštita koraligenskih zajednica postaje sve važnija tema znanstvenih istraživanja i projekata očuvanja mora. U sklopu projekta The MedFund provodit će se monitoring koraligenskih grebena Paklenih otoka, ali i drugih vrijednih morskih staništa kako bi se utvrdilo njihovo stanje, pratile promjene uzrokovane klimatskim promjenama te definirale mjere njihove dugoročne zaštite. Poseban naglasak stavlja se na očuvanje osjetljivih koraligenskih zajednica koje su jedna od najvažnijih “vrućih točaka” bioraznolikosti Jadrana.

Radi se o izrazito osjetljivom staništu koje se neprestano mijenja i sadrži brojne kompleksne interakcije, stoga je zaštita koraligena neophodna za očuvanje brojnih ugroženih vrsta čije se populacije pod pritiskom globalnih promjena sve više smanjuju.

Oni postoje i u Jadranu, skriveni u morskom polumraku, tihi i krhki arhitekti podmorja čija sudbina sve više ovisi o promjenama koje ostavljamo iza sebe.