Ne mora nam biti ovako vruće

Gradovi diljem Europe “kuhaju” se na temperaturama od 40 stupnjeva Celzijusa. Vrhunac povijesnog toplinskog vala zahvatio je i našu zemlju, pred najavljeno olujno nevrijeme i rashlađenje sredinom tjedna.

Diljem kontinenta oboreni su toplinski rekordi. Visoke temperature remete normalno funkcioniranje europskih društava te mnogim Europljanima narušavaju zdravlje. Tijekom zadnjih su godina toplinski valovi u Europi prerano prekinuli živote više desetaka tisuća ljudi.

Analiza znanstvenika okupljenih u organizaciju World Weather Attribution pokazala je da je ovo najgori toplinski val ikad zabilježen u Europi. Do prije nekoliko desetljeća, ovakve temperature u lipnju ne bi bile moguće. U budućnosti bi mogle postati uobičajene.

Razlog su, naravno, klimatske promjene. World Weather Attribution zaključuje kako su ekstremne temperature kakvima svjedočimo danas sto puta vjerojatnije nego što su bile početkom 20. stoljeća.

Ako odemo još dalje u prošlost, promjena postaje još očitija. Prije točno pola stoljeća, 1976. godine, ovakav toplinski val uopće ne bi bio moguć; identični atmosferski uvjeti rezultirali bi značajno blažim toplinskim valom, s temperaturama u prosjeku nižim za 3.5 °C.

Jasno je u čemu je problem

“Znanstvenici poput mene počinju zvučati kao pokvarena ploča. Dajemo slične izjave godinu za godinom reagirajući na toplinske ekstreme koji svake godine rastu. Da, ovo su klimatske promjene. Da, mi smo krivi. Ne, nije kriv El Niño. Da, imamo rješenja. Ne, ne implementiramo ih dovoljno brzo. Ovo je sada pitanje kakvu budućnost želimo i jesmo li voljni učiniti što treba da bismo je osigurali”, kaže klimatologinja Friederike Otto s londonskog Imperial koledža.

Simon Stiell, UN-ov povjerenik za klimatske promjene, još jednom je naglasio da je problem u fosilnim gorivima. Korištenjem ugljena, nafte i zemnog plina u atmosferu se emitiraju staklenički plinovi poput ugljičnog dioksida i metana, što dovodi do rasta temperatura te rezultira povećanom učestalošću i intenzitetom ekstremnih vremenskih pojava.

“Rješenja su sasvim jasna: brži prijelaz na čišću energiju, koja je sad jeftinija od fosilnih goriva, kao i zaštita šuma i gradnja klimatske otpornosti. Niti jedna država si više ne može dozvoliti business as usual. Moramo ubrzati tempo promjene, zajedno”, kaže Stiell.

Što se međunarodne znanstvene zajednice tiče, nema više značajnih dvojbi oko klimatskih promjena. Znamo što ih uzrokuje i kojim će se tempom razvijati ako ne ograničimo emisije stakleničkih plinova. Sva tehnološka rješenja koja su potrebna za dekarbonizaciju globalnog gospodarstva su nam na raspolaganju.

Istovremeno, evidentno je da svijest o urgentnosti klimatske krize među građanima i njihovim političkim liderima još nije dovoljno raširena. Iako je znanstvenicima već desetljećima jasno u kojem se smjeru krećemo, njihova upozorenja nisu urodila nužnim društvenim promjenama; prognozira se da će za samo tri godine prosječna globalna temperatura biti za 1,5 °C veća nego što je bila u predindustrijskom razdoblju.

“Kontinuirana uporaba fosilnih goriva je izravno odgovorna za poremećaje koje ljudi ovoga tjedna trpe u svojim domovima, školama i radnim mjestima. Brzina promjene je zapanjujuća. Svakih nekoliko godina gledamo kako se u Europi obaraju toplinski rekordi”, kaže dr. Theodore Keeping s londonskog Imperial koledža.

Jasno je i što treba napraviti

Slične toplinske valove u narednim godinama više nije moguće izbjeći. Ali ako želimo dugoročno minimizirati njihov intenzitet i utjecaj, nužne su korjenite društvene promjene. Fosilna goriva treba izbaciti iz uporabe te ih zamijeniti obnovljivim izvorima energije u sektorima gdje je to moguće, poput energetike i prometa. Tešku industriju i proizvodnju mineralnih gnojiva treba dekarbonizirati uporabom “zelenog vodika”. Treba poticati obnovu prirode, tj. obuzdati neumjereno betoniranje zemljišta. Treba suzbijati štetne konzumerističke navike i konačno prihvatiti da je kapitalistička ideja neograničenog gospodarskog rasta u svijetu koji raspolaže vrlo ograničenim resursima redikulozna i opasna.

Istovremeno, treba se prilagođavati na život u svijetu koji će još dugo biti topliji nego što smo navikli. To znači gradnju sustava za navodnjavanje zemljišta i obranu od poplava, ozelenjavanje gradova, jačanje kapaciteta komunalnih službi za nošenje s posljedicama olujnih udara i drugih nepogoda, osiguravanje dostupnih klimatiziranih prostora za građane, učinkovito kružno gospodarenje otpadom i otpadnim vodama…

Posao koji treba napraviti je ogroman i zahtjeva vrlo velika javna ulaganja. Druge opcije, međutim, ne postoje.