Ogromna podzemna mreža gljiva pomaže nam u borbi protiv klimatskih promjena
Nedavno objavljeni znanstveni rad pokazuje koliko je ogromna podzemna mreža gljiva, koja se prostire čitavim planetom, važna za borbu protiv klimatskih promjena. U podzemlju se zahvaljujući ovim gljivama godišnje pohrani 11 posto emisija stakleničkih plinova koje ljudi proizvedu.
Ispod zemlje po kojoj hodamo nalazi se ogromna mreža gljiva. Proteže se cijelim planetom i nužna je za održavanje života na Zemlji.
Arbuskularne mikorizne gljive, kako ih stručnjaci nazivaju, u simbiotskom su odnosu s oko 70 posto biljnih vrsta na Zemlji. Omataju se oko korijena te od biljaka uzimaju ugljik, a zauzvrat im daju vodu i hranjive tvari poput fosfora.
Pohranjivanjem ugljika ispod površine ove gljive značajno doprinose borbi protiv klimatskih promjena. U radu nedavno objavljenom u znanstvenom časopisu Science procjenjuje se da arbuskularne mikorizne gljive godišnje pohranjuju oko četiri milijarde tona ekvivalenta CO2, što je oko 11 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova povezanih s ljudskom aktivnošću.
Ogromna podzemna mreža
Međunarodna skupina znanstvenika analizirala je 16 tisuća uzoraka tla prikupljenih diljem svijeta. U poslu im je pomogao veliki jezični model (tzv. umjetna inteligencija), treniran na 300 tisuća snimki laboratorijski uzgojenih mreža mikoriznih gljiva.
Njihova analiza pokazuje da je ukupna duljina podzemne mreže koju tvore arbuskularne mikorizne gljive oko 100 bilijardi kilometara, a ukupna težina oko 300 megatona.
“U samo jednoj žličici tla bi moglo biti do 10 metara mikorizne mreže”, kaže glavni autor studije Justin Stewart.
Iako je u pitanju ogromni podzemni živi organizam, o ovoj se vrsti gljiva relativno malo zna. Ako ih bolje upoznamo, smatraju autori studije, od tog bi znanja mogli višestruko profitirati.
“Mikorizne gljive oblikuju život na Zemlji stotinama milijuna godina, ali i dalje razumijemo premalo o tome kako infrastruktura ovih živućih transportnih sustava funkcionira i kako je rasprostranjena diljem planeta. Ova je studija uzbudljiv korak prema razumijevanju funkcioniranja ovog planetarnog cirkulatornog sustava i predlaganju načina kako možemo bolje surađivati s gljivama koje nam mogu pomoći u adresiranju razvijajućih izazova našeg doba, poput prehrambene sigurnosti i klimatskih promjena”, kaže Merlin Sheldrake, biolog i koautor studije objavljene u časopisu Science.
Znanstvenici koji su sudjelovali u izradi ove studije mahom su članovi Društva za zaštitu podzemnih mreža, neprofitne organizacije koja okuplja međunarodne stručnjake s ciljem mapiranja i zaštite podzemnih mreža mikoriznih gljiva.
Direktor te organizacije je ugledni evolucijski biolog Toby Kiers, dobitnik više prestižnih priznanja za svoj znanstveni rad. Njegova izjava povodom objave ove studije kratka je i jasna:
“U razgovorima o klimi i zaštiti okoliša su gljive predugo bile ignorirane. Vrijeme je da se to promjeni”.
Kako gljive pomažu protiv klimatskih promjena
Nalazi studije na kojoj su radili njegovi kolege daju ozbiljnu težinu Kiersovim riječima. Oni vrlo jasno sugeriraju da ljudske aktivnosti štete podzemnim mrežama mikoriznih gljiva, čime utječu na njihovu sposobnost apsorpcije ugljika.
Pokazalo se, naime, da se oko 40 posto biomase ove mreže gljiva nalazi ispod travnjaka i livada, a mreža je vrlo gusta i ispod močvarnih te prerijskih područja. Time se potvrđuju nalazi iz prošlogodišnjeg znanstvenog rada, koji je pokazao da se oko 95 posto lokacija najznačajnijih za bioraznolikost podzemlja nalazi izvan područja posebno zaštićene prirode.
U pitanju je prilično velik problem. Livade, čije podzemlje se pokazuje najvažnijim staništem mikoriznih gljiva, među najslabije su zaštićenim dijelovima ekosustava; ubrzano se urbaniziraju i pretvaraju u poljoprivredno zemljište.
Istovremeno, ispod poljoprivrednih površina je gustoća mikorizne mreže oko 50 posto manja od prosjeka. Znanstvenici strahuju kako to znači da širenje poljoprivrednih područja smanjuje kapacitete za pohranjivanje ugljika ispod zemlje i umanjuje sposobnost mnogih biljnih vrsta da se adekvatno prehrane te da izdrže toplinski stres.
Nalazi ovog znanstvenog rada još jednom pokazuju koliko nam gljive mogu biti vrijedan saveznik u borbi protiv klimatskih promjena, i to ne samo zbog svog doprinosa u uklanjanju ugljika iz atmosfere.
Neke vrste gljiva mogu pomoći u obnovi prirodnog okoliša zahvaljujući svojoj sposobnosti razgrađivanja različitih vrsta zagađenja. Gljive su sposobne razgraditi npr. plastiku, naftu i pesticide. Druge se pak vrste gljiva nude kao alternativa za onečišćujuće materijale, jer ih je moguće koristiti kao izvor biomase za proizvodnju npr. ambalaže, ali i niza drugih proizvoda.
Sve ove koristi prepoznaju i Ujedinjeni narodi, koji stoga upozoravaju na nužnost zaštite tla u kojem gljive obitavaju. UN ističe i niz koristi za ljudsko zdravlje: oko šest posto jestivih gljiva ima svojstva koja ih čine korisnima u medicini.
Na koncu, tu su i istraživanja o koristima psilocibinskih odnosno halucinogenih gljiva, još uvijek uvelike ograničena činjenicom da se vrste gljiva koje sadrže psilocibin u većini svijeta klasificiraju kao zabranjena droga. Osim što se pokazuju kao efikasan tretman za određene mentalne bolesti, korištenje psilocibinskih gljiva povećava osjećaj povezanosti s prirodom, zbog čega neki znanstvenici smatraju da mogu značajno doprinijeti osvještavanju realnosti klimatske krize te potaknuti ambiciozniju klimatsku akciju.