Gradnja AI data centara suludo povećava potrošnju plina

“AI revolucija” primarno je pogonjena zemnim plinom, čije korištenje značajno doprinosi gomilanju stakleničkih plinova u Zemljinoj atmosferi i daljnjem razbuktavanju klimatske krize.

Pokazuje to analiza američke istraživačke tvrtke Global Energy Monitor, koja nadzire projekte gradnje podatkovnih centara na plinski pogon. Njihov najnoviji izvještaj pokazuje da se polovicom 2026. u fazi razvoja nalaze projekti ukupnog kapaciteta 189 GW.

Proizvodni kapacitet od 1 GW dovoljan je za napajanje električnom energijom grada veličine Zagreba.

Trend rasta je alarmantan. Ista je organizacija u siječnju ove godine evidentirala da se u procesu razvoja nalaze podatkovni centri ukupnog kapaciteta 97 GW. U samo šest mjeseci broj se gotovo pa udvostručio.

Naglasimo još jednom, ove brojke se odnose samo na podatkovne centre koji će električnu energiju dobivati iz zemnog plina. To je, međutim, većina takvih data centara, jer se za tvrtke koje ih grade plinska infrastruktura pokazuje kao najlakše i najjeftinije rješenje da dobiju energiju koja im je potrebna, u količinama koja im je potrebna.

Podatkovni centri, naime, rade skoro pa neprestano te konstantno trebaju značajne količine električne energije. Napajanje takvog objekta teško je osigurati iz obnovljivih izvora energije, jer je njihova proizvodnja nestalna. Da bi se to postiglo, potrebno je “obnovljivce” upariti s baterijama za pohranu i naknadno korištenje električne energije.

Potreba za baterijama, međutim, poskupljuje infrastrukturne troškove i produljuje vrijeme gradnje pa se ulagači u data centre radije odlučuju za nabavku plinskih turbina. Zbog navale na turbine, kompleksne tehnologije koju proizvodi mali broj tvrtki, na tom tržištu dolazi do nestašice.

U SAD-u, gdje se gradi najviše data centara, na isporuku plinske turbine se trenutačno čeka godinama. To pak neke kompanije tjera da se ipak počnu okretati obnovljivim izvorima energije. Međutim, i na tom bi tržištu povećana potražnja mogla dovesti do dugačkih listi čekanja na isporuku potrebne infrastrukture.

Problem s turbinama

Iz klimatske perspektive, čitavu stvar pogoršava energetska neefikasnost data centara. Ova postrojenja emitiraju više stakleničkih plinova od konvencionalnih plinskih elektrana.

Naime, plinska turbina radi tako da se komprimirani zrak miješa sa zemnim plinom (odnosno metanom), ta smjesa se spaljuje i time se oslobađa energija koja pokreće turbinu i stvara struju. Ovaj način proizvodnje električne energije, međutim, proizvodi puno otpadne topline.

U elektranama koje koriste plinske turbine za proizvodnju struje su one stoga često uparene sa sekundarnom, parnom turbinom. Otpadna se toplina u tom slučaju može koristiti za grijanje vode kako bi nastala para. Ta para pokreće lopatice parne turbine i tako nastaje dodatna električna energija. U osnovi, dvije turbine mogu proizvoditi o istom trošku.

Većina podatkovnih centara, međutim, koristi samo plinske turbine. Kako im se žuri da što prije krenu s radom, tako zaključuju da im se ne isplati čekati proizvodnju, isporuku i spajanje dodatne parne turbine. S obzirom na to da ne iskorištavaju otpadnu toplinu, data centri otpuštaju više stakleničkih plinova po jedinici energije nego elektrane koje to čine.

Od svega toga najviše profitira industrija fosilnih goriva, tj. tvrtke koje opskrbljuju potrošače zemnim plinom (poput Chevrona ili ExxonMobila) te tvrtke koje grade infrastrukturu za transport i dobivanje električne energije iz plina. Cijena njihovih profita je klimatska šteta koju ćemo svi trpjeti.