Socijalni plan za klimatsku politiku dobro izgleda na papiru, ali pitanje je kako će se provoditi

Socijalni plan za klimatsku politiku koji je Hrvatska pripremila u sklopu Socijalnog fonda za klimatsku politiku (Social Climate Fund, SCF) izgrađen je na čvrstim temeljima i sadrži dobre mjere, ali pitanje je kako će biti implementiran. Zaključak je to tribine “Socijalni klimatski plan mora biti pravedan” koju je u petak u Novinarskom domu organizirala ekološka udruga Zelena akcija.

Naime, nakon nekoliko godina pregovaranja Europski parlament je 2023. godine izglasao klimatski paket pod nazivom “Spremni za 55″ (Fit for 55). Paket je sadržavao niz prijedloga revizija i ažuriranja zakonodavstva Europske unije, kao i odluku o stvaranju Socijalnog fonda za klimatsku politiku.

Radi se o “kičmi” europskog klimatskog zakonodavnog paketa čiji je cilj nizom mjera omogućiti smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. godine. Europska unija bi do 2050. godine trebala postati klimatski neutralna.

Tržište ugljikom

Kao što smo već pisali, paket “Spremni za 55” bi, između ostaloga, trebao osigurati da se do 2027. godine uspostavi paralelno tržište ugljikom koje će se koristiti za automobile i zagrijavanje zgrada, poznato kao “ETS2” (Emissions Trading Systems 2).

U novom sustavu za trgovinu emisijama jedinica stakleničkih plinova bit će određena godišnja ograničenja na emisije iz cestovnog prometa i sektora stanovanja i zgrada. Prema dostupnim podacima, potrošnja energije u zgradarstvu odgovorna je za oko 40 posto ukupne potrošnje energije tj. oko 36 posto emisija CO2.

Međutim, uspostavljanje novog sustava koji će pokriti promet i zgrade dovelo je do bojazni da će najviše nastradati oni najranjiviji, oni koji se već nalaze u energetskom siromaštvu (ili im isto prijeti), ili oni koji ne mogu uložiti sredstva u kupovinu, primjerice, električnih automobila.

Upravo se zbog tih bojazni planira uspostaviti Socijalni fond za klimatsku politiku čija sredstva države članice mogu koristiti za pomoć kućanstvima s niskim dohodcima koja će najviše biti pogođena rastom cijena. Taj bi fond trebao biti dostupan od iduće godine.

Socijalni klimatski plan

Upravo je socijalni klimatski plan bio tema tribine.

Njegov nacrt predstavila je Ana Juras iz Uprave za klimatsku tranziciju Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. U raspravi koja je uslijedila su uz Juras sudjelovali Miljenka Kuhar iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) i Bernard Ivčić iz Zelene akcije, uz moderaciju Marije Milete, također iz Zelene akcije.

Kako bi pristupile SCF-u koji se uvodi na temelju Uredbe (EU) 2023/955 o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku, države članice do kraja lipnja moraju podnijeti nacionalne socijalne planove za klimatsku politiku. Planove potom pregledava i odobrava Europska komisija.

Fond će se financirati prodajom emisijskih jedinica iz novog sustava trgovanja emisijama iz zgrada i cestovnog prometa. Na razini EU očekuje se ukupno 65 milijardi eura, od čega je Republici Hrvatskoj dodijeljeno 1,94 posto ukupne vrijednosti SCF-a, dakle 1,26 milijardi eura.

Tom iznosu dodaje se još i nacionalno sufinanciranje u iznosu od 420 milijuna eura.

Socijalni plan za klimatsku politiku koji je Juras izložila je ambiciozan i postavlja dobre temelje, složili su se svi sudionici tribine. Problem bi, međutim, mogao nastati u implementaciji, kao što je to u Hrvatskoj često slučaj.

Plan sadrži devet mjera i ulaganja, istaknula je Juras. Odnose se na rješavanje energetskog siromaštva, siromaštva u pogledu mobilnosti i pomoć svim ranjivim skupinama građana.

Mjere uključuju: obrazovanje i podizanje svijesti, obnovu obiteljskih kuća s najlošijim energetskim svojstvima, izgradnju lokalnih kapaciteta i uspostavu kontaktnih točaka za pomoć ranjivim skupinama (tzv. one-stop-shop), izravnu potporu dohotku (vaučeri za plin), nadogradnju mjera socijalnog stanovanja, poboljšanje uvjeta vožnje biciklom i dostupnosti javnog prijevoza u urbanim, prigradskim i ruralnim područjima, uspostavu i upravljanje uslugama prijevoza na zahtjev i daljnji razvoj željezničke infrastrukture na lokalnim i regionalnim prugama.

Ciljne skupine su ranjiva kućanstva, ranjiva mikro-poduzeća i ranjivi korisnici prijevoza. Ovo je i prvi put da se govori o posebnom vidu siromaštva, a to je prometno siromaštvo. Radi se o nemogućnosti ili poteškoćama u pokrivanju privatnog ili javnog prijevoza, što potom onemogućava pristup osnovnim socioekonomskim uslugama i djelatnostima.

Ne znamo točan broj ljudi u energetskom siromaštvu

Miljenka Kuhar iz DOOR-a, udruge koja se između ostaloga intenzivno bavi i energetskim siromaštvom, smatra kako je predstavljeni socijalni plan za klimatsku politiku dobar, ali je kazala kako se boji da bi stvari mogle “zapeti” na njegovoj implementaciji. Važna je sinergijska suradnja svih dionika jer mjere predložene ovim socijalnim planom uključuju zajednički rad raznih ministarstava – okoliša i zelene tranzicije, prometa, socijale i graditeljstva. Neka ministarstva, poput onoga socijalne skrbi, znaju biti rigidni u targetiranju korisnika raznih mjera.

“Pitanje je koliko će mjere zapeti u primjeni. Znamo da imamo problem u provedbi sa svim strateškim dokumentima”, kazala je Kuhar.

Postavila je i pitanje kako će državne institucije pratiti koliki je broj pojedinaca i kućanstava u energetskom siromaštvu. Naime, mi još uvijek ne znamo točan broj osoba i kućanstava u energetskom siromaštvu, kao ni gdje se točno nalaze.

Juras je odgovorila kako trenutačno postoje podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS), a uspostavit će se i Registar stanovništva iz kojeg bi trebalo biti lakše vidjeti tko je u potrebi.

U Hrvatskoj je oko 300.000 ljudi energetski siromašno, dok je više od polovice stanovništva (53 posto), odnosno 2,1 milijun ljudi, ranjivo u pogledu prometa, a više od milijun je već prometno siromašno, kazala je Juras na tribini.

Recimo, otočko stanovništvo se smatra prometno ranjivim, dok stanovništvo osam županija ima nemogućnost ili poteškoće u pristupu potrebnim prijevoznim uslugama, dodala je Juras.

Kuhar iz DOOR-a također je istaknula da se, kada govorimo o energetskom siromaštvu, uglavnom radi o osobama koje žive u teškim oblicima materijalne deprivacije, nerijetko nemaju reguliran status, a često su to i starije osobe.

Dakle, postoji puno različitih parametara na koje treba paziti. Postoje i široki dijapazon različitih uzroka koji dovode do energetskog siromaštva. Potrebno je stoga utvrditi koji su to točno dominantni uzroci na temelju kojih bi se mogli raditi kriteriji za dodjelu sredstava i uključivanja u socijalni plan za klimatsku politiku, smatra Kuhar.

Potrebno je u vidu imati i, kako je istaknula stručnjakinja iz DOOR-a, problematiku koja se tiče sufinanciranja mjera, a to je da ljudi koji se nalaze u ekonomskoj deprivaciji često ne mogu prikupiti početna sredstva, tj. onu razliku koja im je potrebna za sufinanciranje.

“Nekome tko ima problem platiti grijanje, teško mu je dignuti kredit za sufinanciranje. Imamo nekoliko poziva iz kojih možemo učiti, vidjeti koji su bili izazovi i kako im doskočiti. Sustavi socijalne skrbi, energetike i klime moraju bolje surađivati i koordinirati se”, dodala je Kuhar.

Prometno siromaštvo

Bernard Ivčić iz Zelene akcije kazao je kako klimatska pravda u prometnom sektoru dosad nije adresirana te je pozdravio uvođenje koncepta prometnog siromaštva u socijalni plan.

Emisije u prometnom sektoru su konstantno u porastu, kaže Ivčić, ali dodaje i kako je potrebno znati konkretne brojke i postotke kako bi mjere pravilno adresirale, kao i to jesu li mjere zahvatile sve koji su u potrebi.

Ivčić pozitivnom smatra činjenicu da je mjera potpore kupnji električnih automobila uklonjena iz nacrta Plana, iako je prvotno planirana. Za sredstva koja bi bila uložena u kupnju električnih automobila mogu se, primjerice, kupiti električni autobusi i financirati bruto plaća vozača, a time bi usluga prijevoza bila dostupna širem broju ljudi, smatra.

Kazao je i kako su žene prometno siromašnije i kako to treba u Planu bolje adresirati.

“Nadam se da će mjere u finalnom Planu biti razrađenije jer to osigurava da se velik dio budžeta iskoristi na kvalitetan način. Isto tako će ključan biti kapacitet te da lokalne razine i ona nacionalna imaju spremne projekte”.

Novca nema dovoljno

Međutim, sredstava koja su rezervirana za socijalni plan vrlo vjerojatno neće biti dovoljna. Potvrdili su to i sudionici tribine. Na taj problem kritičari su upozoravali i prije dvije godine kada su upozoravali  da predviđeni budžet nije dovoljno velik da ranjivim grupama u potpunosti pruži podršku u tranziciji.

Kada smo o ovoj temi pisali prije dvije godine, iz Europske mreže protiv siromaštva (European Anti-Poverty Network, EAPN) su nam kazali kako SCF ne bi smio zamijeniti postojeće mehanizme financiranja.

“SCF ne bi trebao služiti kao krpanje ili ublažavanje učinka postojećih klimatskih politika, već bi trebao nuditi ambiciozan način dekarbonizacije. SCF-om se ne smiju financirati socijalna davanja, budući da će to onda biti skrivene subvencije investicijama u fosilna goriva”, istaknuli su tada. Smatrali su kako postoji opasnost da SCF postane prikriveno financiranje industrije fosilnih goriva.

Međutim, iz DOOR-a smatraju kako bi dobro osmišljeni socijalni planovi za klimatsku politiku mogli  dati vrijedan doprinos potpori kućanstvima ugroženima različitim oblicima siromaštva.

Ključno je da u njihovu izradu budu uključeni svi potrebni dionici, kao i da se temelje na konkretnim i pouzdanim brojkama, jer nedostatak kvalitetnih podataka i studija u konačnici dovodi i do loše implementacije te je teško razaznati kakav točno utjecaj implementirane mjere imaju.