Gori smeće po Balkanu: Kako umanjiti rizik od požara na deponijima?

Danima je gorio deponij u Bosanskom Brodu u Bosni i Hercegovini, odakle je dim preko granice dolazio mještanima onog drugog, Slavonskog Broda.

Stanovnici i jednog i drugog grada su se zbog pogoršane kvalitete zraka žalili da jedva mogu disati, a javnozdravstvene su službe izdale preporuku o smanjenju boravka na otvorenom. Deponij na kojem je gorjelo na toj lokaciji postoji više od 60 godina, bez da se povremeno sanirao [24sata].

Nedavni požar na odlagalištu otpada u BiH samo je jedan od mnogih koji su u posljednjih mjesec dana zahvatili odlagališta diljem Balkana.

Prije desetak dana zapalio se deponij u Metkoviću, unazad mjesec dana gorjelo je na zadarskom Diklu, kao i na splitskom Karepovcu, a početkom srpnja zapalio se otpad na Krupačkim stijenama, deponiju nedaleko Sarajeva. Vatra je zahvatila i otpad na odlagalištu Prespa kraj Bjelovara, kao i onaj u Kragujevcu.

Požari na deponijima teško se gase, opasni su za zdravlje vatrogasaca te predstavljaju značajan rizik za okoliš i stanovništvo koje živi u blizini. Njihov broj je u porastu, naročito za vrijeme visokih temperatura.

Vruće smeće

“Postoje dvije vrste požara, površinski i dubinski. Površinski se relativno lagano gase; dovezete i naspete zemlju i tako oduzmete kisik zbog čega se požar lako ugasi”, objašnjava nam Danko Fundurulja, ekspert za projektiranje i sanacije odlagališta otpada predavač na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.

U slučaju dubinskog požara, gori metan nakupljen u samom odlagalištu koji nastaje razgradnjom odloženih organskih tvari. Gašenje takvog požara, nastavlja Fundurulja, zna potrajati i pola godine, godinu dana.

“Prvo morate cijelo odlagalište prekriti sa zemljom, nakon čega čekate da se otvore pukotine i da iz njih krene izlazit dim, nakon čega se one opet zatvaraju. Ako se dim pojavljuje nakon mjesec dana, znači da gori unutar odlagališta. Onda morate doći s velikim bagerom i iskopati sve to do centra požarišta, izvući to van, pogasiti i vratiti natrag. Zna se dogoditi da se požar nalazi i na 10, 15 metara dubine”, kaže sugovornik.

Dodaje da uglavnom gore odlagališta na kojima se odlaže miješani komunalni otpad (MKO), koji se u pravilu ne bi trebao tamo odlagati.

“S obzirom na to da svi centri nisu izgrađeni, nemate tu mogućnost jer otpad nastaje svaki dan. A morate ga negdje odložiti, bez obzira je li to u skladu sa zakonom ili nije”, kaže Fundurulja.

Uzroci

Prema statistici Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ) za period 2012.-2017.godine, 2 do 5 posto svih požara na otvorenim površinama događalo se upravo na deponijima.

Vatra na odlagalištima može dovesti do brojnih rizika: eksplozija deponijskog plina i odbačenih malih bočica pod tlakom, odrona, klizišta i ulegnuća tla, emisija otrovnih i štetnih dimnih plinova i kemijskih spojeva koji mogu uzrokovati  bolesti dišnog sustava, karcinome, oslabljenost imunološkog sustava, reproduktivne smetnje, alergije, astmu, kožne bolesti itd.

HVZ na svojoj stranici navodi i neke činjenice o uzrocima požara koje su proizašle iz analize provedene u petogodišnjem razdoblju na preko 120  postrojenja za obradu otpada i reciklažnih dvorišta u SAD-u.

Više od trećine požara, 31 posto, uzrokuju materijali kao što su vrući pepeo, litij-ionske baterije, plinske boce, zapaljive tekućine i aerosoli.

Samozapaljenje uslijed zaprimanja i skladištenja otpada događa se u 24 posto slučajeva, dok u ostalim slučajevima zapaljenja uzrokuju električni kvarovi i greške, radovi unutar postrojenja, trenje između materijala koji se skladište itd.

Problem baterija

Aleksandra Anić Vučinić iz Hrvatske udruge za gospodarenjem otpadom kaže da je požara bilo i ranije, no da su oni sve češći i zbog sastava otpada koji se odlaže.

“Sve više uređaja sadrži litijske baterije. One se nalaze u elektroničkim uređajima, tekstilu, električnim cigaretama. Unazad nekoliko dana u trgovini sam vidjela i ruž na usne na baterije. Potrošači često ni ne znaju da neki proizvod ima tu komponentu i nisu svjesni rizika njegova nepravilnog odlaganja.  Ne treba dopustiti da takve stvari završavaju u tokovima otpada koji završi na odlagalištu”, kaže Anić Vučinić za Klimatski portal.

Da su litijske baterije sve veći problem u sustavu gospodarenja otpadom, nedavno su upozorili iz Municipal Waste Europe, europskog udruženja za gospodarenje komunalnim otpadom. Zajedno s nizom drugih organizacija povezanih s gospodarenjem otpadom, krajem svibnja izrazili su zabrinutost zbog značajnog porasta broja požara u europskom sektoru gospodarenja otpadom.

U priopćenju su naveli kako se u Francuskoj broj požara u postrojenjima za obradu otpada povezanih s litijevim baterijama udvostručio između 2019. i 2023, dok se u Njemačkoj dnevno dogodi do 30 požara u vozilima za prikupljanje otpada i postrojenjima za obradu otpada, od čega se 80 posto pripisuje litijevim baterijama.

Takvi incidenti, upozoravaju, sigurnosni su rizici za radnike, uzrokuju štetu kritičnoj infrastrukturi i ugrožavaju financijsku stabilnost operatera gospodarenja otpadom, kao i postizanje ciljeva kružnog gospodarstva Europske unije.

Kako umanjiti rizik?

Danko Fundurulja kaže kako požari nastaju uglavnom radi nekog slučajnog ili namjernog izvanjskog faktora.

“Na primjer, ljeti, u sezoni roštiljanja, ljudi bace pepeo u kantu i to na kraju završi na odlagalištu i uzrokuje požar. Nekad su postojala treća lica koja su palila kako bi dobila čiste metale, ali na sreću danas su odlagališta uređenija pa se to više ne događa. Samozapaljenja može biti, no uglavnom je riječ o nekakvom vanjskom uzroku, iako će operateri najčešće reći da je došlo do samozapaljenja”, kaže.

Upitali smo ga što bi se moglo napraviti kako bi se umanjio rizik od velikih požara na deponijima.

“Odlagalište bi se trebalo prekrivati s inertnim materijalom svaki dan. Međutim, ako to radite, oduzet ćete bar 30 posto volumena odlagališta. Pitanje je hoće li biti tu prostora dok se svi centri za gospodarenjem otpadom ne izgrade. U pravilu, operateri pokušavaju uštedjeti na prostoru”, govori Fundurulja.

Hrvatska vatrogasna zajednica preporučuje operaterima odlagališta otpada da osiguraju sigurnosne razdaljine od okolnog raslinja i infrastrukture. Odlagališta bi trebala imati funkcionalnu hidrantsku mrežu, dostupne cisterne s vodom, protupožarnu opremu i sustav ranog otkrivanja te bi se trebala držati mjera zabrane bilo kakvog spaljivanja otpada, nekontroliranog pušenja ili paljenja vatre.

Konkretnija rješenja uključuju i nešto kompleksnije mjere koje se odnose na sustav gospodarenja otpadom.

Hrvatska se, uz Maltu, Rumunjsku, Grčku i Cipar, nalazi među pet zemalja Europske unije koje najviše odlažu miješani komunalni otpad na odlagališta. Protekle godine tako je na deponijima u Hrvatskoj odloženo 957.094 tona; stopa odloženog komunalnog otpada iznosila je 51 posto.

Cilj bi trebao biti da što manje otpada završi na deponijima. Tako nešto podrazumijeva funkcionalan sustav za gospodarenjem otpadom koji prije svega daje prioritet sprječavanju nastanka otpada, nakon čega slijede ponovna uporaba, recikliranje, oporaba te u krajnjem slučaju odlaganje.

Kako se zaštiti od požara?

Stanovništvo koje živi u blizini deponija na kojem se dogodio požar svakako bi trebale pratiti upute javnih službi.

Iz Državnog hidrometeorološkog zavoda nam kažu kako, u slučaju da se na postajama izmjere povećane koncentracije određenih onečišćujućih tvari u zraku (isključivo SO2, NO2 i O3), upozorenja s državne mreže stižu na adrese jedinica lokalne samouprave, Zavoda za javno zdravstvo ili Civilne zaštite.

Jedinice lokalne samouprave potom preko medija obavještavaju stanovništvo da su prijeđeni pragovi obavješćivanja ili pragovi upozorenja.

“U slučajevima požara, u zraku se mogu naći različite onečišćujuće tvari, ovisno o tome što gori (i u obliku čestica i u obliku plinova). U svakom slučaju najbolje je ne izlaziti van i ne otvarati prozore dok se situacija ne smiri”, savjet je iz DHMZ-a.