Razaranje Gaze izaziva ogromnu klimatsku štetu

Raščišćavanje milijuna tona otpada, krhotina i ruševina koji su nastali nakon izraelskog bombardiranja i uništavanja Gaze moglo bi trajati i do četiri desetljeća. Pokazala je to studija Obrada otpada uništenih i oštećenih građevina u Gazi: emisije ugljika, vremenski okviri i implikacije za obnovu (Processing debris from destroyed and damaged buildings in Gaza: carbon emissions, time frames, and implications for rebuilding).

Studiju koja je objavljena u časopisu Istraživanje okoliša: Infrastruktura i održivost (Environmental Research: Infrastructure and Sustainability) zajedno su proveli znanstvenici sa sveučilišta u Edinburghu i Oxfordu.

Razorena Gaza

Ratni zločini protiv palestinskih civila, deseci tisuća mrtvih, masovno izgladnjivanje i interno raseljavanje, kao i uništenje poljoprivrednog zemljišta, tisuća stabala te biljnog i životinjskog svijeta, bombardiranje građevina i infrastrukture u Gazi… Od listopada 2023. u tijeku je nevjerojatno razaranje koje svaki dan uživo pratimo preko društvenih mreža.

Znanstvenici su proučavali kakav utjecaj po okoliš imaju uništenje zgrada, građevina i infrastrukture te što je točno potrebno za saniranje takvog tipa štete.

Koristeći dostupne prostorne podatke, znanstvenici su prvo identificirali gdje se sve nalazi više od 36,8 milijuna tona otpada nastalih tijekom 14 mjeseci bombardiranja Gaze, točnije u periodu od 7. listopada 2023. do 1. prosinca 2024. godine.

Za njihovo raščišćavanje potrebno je da se kamioni natovare bar 2,1 milijun puta i pritom prijeđu ukupno 29,5 milijuna kilometara do odlagališta otpada, što bi pak generiralo oko 65.642,40 tona CO2 ekvivalenta.

Dva scenarija

Istraživači su proučavali dva scenarija kako bi izračunali brzinu obnove i utjecaj koji bi na okoliš imala obrada nekontaminiranog otpada, a koji bi se potom mogao koristiti za obnovu i rekonstrukciju palestinskog područja sravnjenog sa zemljom.

Uz pretpostavku da se 80 posto otpada može iskoristiti za drobljenje, bilo bi potrebno nešto više od šest mjeseci da 50 industrijskih drobilica obradi toliku količinu otpada.

Međutim, takve industrijske drobilice nikada nisu bile dopuštene za korištenje u Gazi.

Floti od 50 manjih drobilica, koje se inače koriste na tom području, bilo bi potrebno više od 37 godina za obradu tolike količine otpada. U tom razdoblju generiralo bi se oko 25.149 tona CO2 ekvivalenta. Što duže otpad ostane nesaniran, to će više štete nanijeti zraku, vodi, tlu i zdravlju dva milijuna Palestinaca.

142 kilograma otpada po kvadratnom metru

Zbog prijašnjih bombardiranja (npr. 2009., 2014., 2021.), kao i vojne okupacije te blokade zbog koje nije bilo moguće uvoziti materijal za obnovu, Palestinci u Gazi su razvili protokole, ekspertize i prakse za upravljanje ovakvim otpadom i njegovom oporabom.

Međutim, razmjeri tekućeg bombardiranja ne mogu se usporediti ni s čim prije.

Kako navode autori studije, otpad i krhotine koje su nastale gotovo su sedam puta veći od svih kombiniranih uništenja koja su nastala bombardiranjima od 2008. godine. Da se rasporedi na cijelu površinu Gaze (oko 356 km2), na svakom kvadratnom metru nalazilo bi se oko 142,4 kilograma otpada i krhotina.

“Naša studija doprinosi raspravi o utjecaju koje ratovi i sukobi imaju na okoliši i pruža važne uvide u to koliko je vremena, napora i opreme potrebno da se obradi nevjerojatan obujam otpada koji je nastao”, navode autori.

Utjecaj rata na klimu i okoliš

“Emisije CO2 koje nastaju u procesu čišćenja i obrade otpada možda se čine niskima u usporedbi s totalnim klimatskim utjecajem koje uništenje Gaze ima, ali naš uski fokus pokazuje koliko je rada potrebno da bi se samo započeo proces rekonstrukcije”, kazao je glavni autor studije Samer Abdelnour s Poslovne škole Sveučilišta u Edinburghu.

“Naš rad također može podržati kreatore politika u Palestini, inženjere građevine, planere i druge palestinske radnike koji su na terenu i koji su odlučni da povrate ono što je izgubljeno, ostanu na zemlji i ponovno ju izgrade”, prenosi Guardian  Abdelnourove riječi.

Izvršni direktor organizacije Scientists for Global Responsibility, koja promovira odgovornu znanost i tehnologiju, Stuart Parkinson, kazao je kako ratovi i sukobi doprinose klimatskim promjenama, ali brojni nisu svjesni tog utjecaja.

“Važno je uključiti cijeli opseg aktivnosti, od proizvodnje vojne opreme do korištenja goriva tijekom borbi, od štete koja je nastala na skladištima ugljika poput šuma, pa potom do napora da se očisti nastali otpad i rekonstrukcije nakon završetka rata. Ova studija daje svoj doprinos široj slici emisija koje nastaju kao rezultat ratova”, smatra Parkinson.

Pojas Gaze palestinska je enklava koja se prostire duž Sredozemnog mora sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. S Egiptom graniči na jugozapadu, a s Izraelom na istoku i sjeveru. Pojas je 40-ak kilometara dug (što je manje od udaljenosti između Zagreba i Karlovca) i desetak kilometara širok. Na tom veoma gusto naseljenom području živi oko dva milijuna ljudi. Više od 90 posto stambenih zgrada u Gazi oštećeno je ili u potpunosti uništeno izraelskim bombardiranjem, kao i većina bolnica, klinika, škola i druge infrastrukture.

Vojska među najvećim zagađivačima

Kako što smo već pisali, ratovi i sukobi imaju veliki utjecaj po okoliš. Primjerice, sama vojska i njeno održavanje troše jako puno resursa – emisije CO2 koje proizvode najveće vojne sile veći je od emisija CO2 brojnih država. Istraživanje koje su proveli Sveučilište u Durhamu i Sveučilište u Lancasteru pokazalo je da je američka vojska jedna od najvećih zagađivača okoliša na svijetu; troši više tekućeg goriva i emitira više CO2 od većine država.

Često se također prioritizira ulaganje u vojske i vojnu opremu umjesto u okoliš, zeleni i održivi razvoj, dok napetosti koje stvaraju mogućnosti vojnih operacija, intervencija i sukoba na određenom području smanjuju mogućnost suradnje aktera na pitanjima okoliša, prijetnji okolišu te klimatskoj krizi.

Najnovija studija dio je rastućeg napora akademske i znanstvene zajednice da prepozna i istraži utjecaj koji sukobi, ratovi i okupacije imaju na okoliš. Međutim, i njeni autori prepoznaju činjenicu da je fokus na emisije ugljika sam po sebi reduktivan i nikada ne može u cijelosti obujmiti ukupnost okolišne devastacije koja se povezuje s ratnom aktivnošću i ratnom industrijom, posebno iz perspektive žrtava.

Međutim, emisije ugljika mogu se koristiti kao instrument implementacija politika, zbog toga što se mogu izmjeriti, usporediti i monetizirati. Zbog svega toga je “u raspravi koja se vodi o klimatskim politikama pitanje emisija ugljika gurnuto u prvi plan”, zaključuju znanstvenici.