Ravnatelj Fonda za zaštitu okoliša laže kad govori da troska iz “crnog brda” nije opasna
Građani Siska prosvjedovali su jer “crno brdo” troske iz Biljana Donjih dolazi na obradu u njihov grad. Ravnatelj Fonda za zaštitu okoliša uvjerava ih da je otpad bezopasan. Postoje čak dvije presude Suda EU koje pokazuju da to nije točno, a rađene su i nezavisne analize koje su u troski pokazale prisutnost opasnih tvari.
Nakon subotnjeg prosvjeda građana Siska zbog obrade troske s takozvanog “crnog brda” iz Biljana Donjih, zamjenik ravnatelja Fonda za zaštitu okoliša (FZOEU) Mirko Budiša komentirao je za Hinu zahtjeve o prekidu dovoza tog otpada u Sisak.
Tom prilikom obećao je da u gradu neće biti skladištene veće količine troske te da će se ona prevoziti u zatvorenim kamionima kako bi se spriječilo raspršivanje prilikom utovara i istovara.
Ako se pita FZOEU, otpad koji stiže iz Biljana Donjih nije uopće opasan.
“Fond je prilikom izrade dokumentacije za nadmetanje od akreditiranog laboratorija zatražio analize koje su pokazale da se radi o neopasnom otpadu koji se može odlagati na odlagališta neopasnog otpada”, rekao je Budiša za Hinu, što je naknadno prenio Index.
Riječ je o netočnoj tvrdnji koju je vrlo lako raskrinkati – dovoljno je samo baciti oko na presude Suda Europske unije kojima se Hrvatska proglašava krivom u ovom slučaju.
Što kaže Sud EU?
Europska komisija je Republiku Hrvatsku zbog slučaja “crnog brda” dvaput tužila Sudu EU-a.
Prva presuda protiv Hrvatske donesena je 2019. godine, a budući da država nije provela odluke iz presude, Komisija je Hrvatsku tužila ponovo, u svibnju 2023. godine. Sud EU tako je ove godine u ožujku presudio da Hrvatska zbog nemara mora platiti kaznu u paušalnom iznosu od milijun eura, a kazna se povećava svakodnevno za 6.500 eura dok se ne obavi sanacija.
Sud EU još je 2019. presudio kako Hrvatska nije poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala da se gospodarenje otpadom odloženim u Biljanima Donjim provodi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu. Osim toga, Hrvatska je kriva i zato što nije smatrala da je kameni agregat odložen u Biljanima Donjim otpad, a ne nusproizvod, i da se njime treba gospodariti kao otpadom.
U članku 45. presude navodi se stav Europske komisije koja navodi da ispitivanja koja je provela Hrvatska uopće nisu dokazala da ne postoji opasnost za okoliš.
“Nasuprot tomu, u njima je istaknut određen broj elemenata na temelju kojih je moguće zaključiti da je predmetna troska, odložena u Biljanima Donjim, opasna za okoliš i zdravlje ljudi. Tako je, među ostalim, izvještaj o ispitivanju koji je izradio Hrvatski geološki institut, naveden u točki 25. ove presude, pokazao da je od 25 analiziranih uzoraka, 18 imalo povišene koncentracije policikličkih aromatskih ugljikovodika, tako da predmetna troska ne ispunjava uvjete koje hrvatsko zakonodavstvo zahtijeva kako bi je se moglo smatrati inertnim otpadom”, navodi se.
Nadalje, u tužbi Komisije navodi se kako povišene koncentracije policikličkih aromatskih ugljikovodika također omogućuju da se troska raspršuje u okoliš putem zraka ili podzemnih voda.
Da su navodi Komisije točni više puta su u medijima potvrdili sami mještani Biljana Donjih, kojima se otpadna troska nalazi u neposrednoj blizini kuća. U danima kada bi puhao vjetar, čestice troske završavale bi u vrtovima, bunarima itd. Autorica ovog teksta i sama je stanovnica naselja koje se nalazi u krugu od pet kilometara te je učestalo svjedočila navodima lokalnog stanovništva o velikom broju malignih oboljenja.
“Nadalje, ispitivanja su pokazala da dio prikupljenih uzoraka sadržava povišene razine radioaktivnosti te je Hrvatski geološki institut preporučio, za slučaj da se predmetna troska rabi u proizvodnji asfalta, da se provedu dodatna testiranja kako bi se utvrdilo nema li takva uporaba negativan učinak na zrak”, argument je Komisije koji se iznosi u presudi.
Sud EU je ocijenio da je tužba Europske komisije osnovana.
Neovisne analize
Prije nego se Europska komisija “uhvatila” slučaja “crnog brda”, isto to su učinili sami mještani koji osnovali (u međuvremenu ugašenu) eko udrugu “Ravni kotari”.
Udruga je još 2013. godine naručila dvije analize; jednu je radio njemački laboratorij Eurofins dok je drugu obavila zagrebačka tvrtka ANT. Obje su potvrdile da otpad sadrži policikličke aromatske ugljikovodike koji su u povišenoj razini kancerogeni [1, 2, 3].
Predsjednik nekadašnje udruge Zdravko Belušić prije desetak godina izjavio je kako je njegova udruga dobila dopis Ministarstva poljoprivrede u kojem se spominje analiza Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar koja pak govori da tri od ukupno pet uzoraka uzetih s deponija ne zadovoljavaju uvjete za odlaganje na odlagališta inertnog otpada.
Podsjetimo, Vlada je u travnju ove godine dala suglasnost Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da s tvrtkom Kemokop iz Dugog Sela sklopi ugovor o uklanjanju otpadne troske iz Biljana Donjih. Uz zbrinjavanje, Kemokopu je odobrena i oporaba otpadne troske, odnosno izdvajanje frakcija koje se mogu koristiti kao sirovina u građevinskoj industriji.
Priča oko korištenja frakcije troske u građevinske svrhe stara je koliko i sama troska na lokaciji. Mještane Biljana Donjih godinama se uvjeravalo da troska neće dugo ostati na lokaciji jer će se iskoristiti za gradnju cesta. Osim toga, kada je slučaj stigao do Suda EU, država je u dva sudska postupka pokušavala dokazati da “crno brdo” nije otpad, već vrijedna sirovina.
Argument je to koji sud nije prihvatio, no Hrvatska od njega ne odustaje budući da Kemokop planira trosku prerađivati u sirovinu za proizvodnju asfalta, što je u konačnici i potaknulo mještane Siska da izađu na ulice.
Zaključno, izjava zamjenika direktora FZOEU-a Budiše o tome kako je riječ o neopasnom otpadu nema utemeljenja u presudi Suda Europske unije, kao ni u dosad provedenim neovisnim analizama.