Albedo i sadnja šuma – često zanemareni klimatski problem
Albedo je jedinica kojom se izražava reflektirajući potencijal neke površine. Što je albedo veći, manje se topline apsorbira u tlo. U pitanju je prilično važan faktor kod planiranja projekata pošumljavanja i obnove prirode.
Jedan od raširenih načina borbe protiv klimatskih promjena je pošumljavanje odnosno sadnja stabala. Logika je jednostavna: stabla tijekom svog životnog vijeka apsorbiraju i pohranjuju ugljik iz atmosfere.
Međutim, u nekim slučajevima sadnja stabala čak može doprinijeti lokalnom zagrijavanju. Razlog tome je faktor koji se naziva albedo. Termin dolazi od latinske riječi za bjelinu i označava udio sunčevih zraka koje različite površine reflektiraju i tako onemogućuju da se toplina apsorbira u tlo. Albedo se izražava na skali od nula (crno tijelo koje potpuno apsorbira zračenje) do 1 (bijelo tijelo koje potpuno reflektira zračenje). Svježi, bijeli snijeg recimo reflektira oko 90 posto sunčevog zračenja tj. albedo mu je 0,9.
Šume odnosno krošnje stabala su, međutim, tamnijih boja i uglavnom imaju nizak albedo, između 0,1 i 0,2 – apsorbiraju između 80 i 90 posto sunčevih zraka koje do njih dopiru. Sadnja šuma stoga na nekim površinama može smanjiti albedo i tako doprinijeti zagrijavanju tog područja.
Albedo i ugljične kompenzacije kroz sadnju šuma
Tom se problematikom u radu objavljenom u časopisu Nature Communications bavio tim znanstvenika s više američkih sveučilišta. Izučavali su projekte pošumljavanja u sklopu programa ugljičnih kompenzacija (inače notornih po tome što vrlo često napuhuju svoj doprinos borbi protiv klimatskih promjena).
Projekti ugljičnog kompenziranja generiraju “ugljične kredite”, kojima se trguje na međunarodnom tržištu. Svaki bi takav kredit trebao predstavljati određenu količinu ugljika uklonjenog iz atmosfere, što omogućuje zagađivačkim tvrtkama da kupuju ugljične kredite i tako kompenziraju svoje emisije.
Autori članka promatrali su 172 projekta pošumljavanja te obnova šuma i druge vegetacije. U 10 posto slučajeva projekti se nalaze na terenu gdje promjene u albedu potpuno poništavaju učinke apsorpcije ugljika, a četvrtina se nalazi na područjima gdje bi promjene u albedu mogle upola smanjiti učinke apsorpcije ugljika. U 9 posto slučajeva utvrđeno je da pošumljavanje ima pozitivan učinak po albedo, dok će u većini promatranih projekata učinak sadnje stabala na albedo biti zanemariv.
“Ugodno smo se iznenadili kad smo vidjeli da se, zbog sreće ili dobrog planiranja, većina projekata nalazi na lokacijama gdje promjene albeda nisu jako zabrinjavajuće. Ali naše istraživanje pokazuje da se dovoljno projekata događa u mjestima gdje se promjene albeda moraju shvatiti ozbiljno”, kaže Susan Cook-Patton, znanstvenica specijalizirana za obnovu šuma, koja je sudjelovala u istraživanju.
Stvari koje tek treba otkriti
Znanstvenici također upozoravaju da bi mogli postojati i drugi, još neistraženi faktori koji također oblikuju klimatski utjecaj sadnje stabala. Upućuju tako na potrebu da se istraže učinci evapotranspiracije, procesa isparavanja vode iz biljaka i tla.
Važno je u potpunosti shvatiti te učinke, jer to će znanje omogućiti učinkovitiju borbu protiv klimatskih promjena, kroz bolje planiranje projekata pošumljavanja, uključujući odabir lokacije za pošumljavanje i vrsti stabala koja će se saditi.