Kako je nastao jedan od najjačih uragana ikad

Deseci ljudi su mrtvi, tisuće su raseljene, a šteta se još zbraja, ali nesumnjivo će se mjeriti u milijardama. Učinak je to uragana Melissa koji je ovih dana pogodio karipske otočne države Jamajku, Kubu, Haiti i Dominikansku Republiku.

Uragan Melissa je među najjačim uraganima ikad zabilježenima. Udari vjetra dosezali su jačinu od 300 km/h, a izmjereni tlak iznosio je 892 milibara. Tlak je važan indikator jačine uragana: što je niži, to je oluja jača.

Promatrajući jačinu udara vjetra, Melissa je najjači uragan u povijesti. Otprilike slične jačine udara vjetra imali su uragan Dorian 2019. te jedan uragan iz 1935. godine. Kad je u pitanju tlak zraka, samo su uragan Wilma iz 2005. i uragan Gilbert iz 1988. bili snažniji.

Ono što izdvaja ovaj uragan od ranije zabilježenih oluja slične jačine je brzina kojom se njegova snaga pojačala. U manje od 48 sati se tropska oluja pretvorila u uragan pete kategorije, jedan od najjačih ikad zabilježenih.

Američki meteorolozi predviđaju da će u budućnosti takvih oluja biti sve više, kao rezultat globalnog zagrijavanja. Što Atlantski ocean postaje topliji, to uragani postaju snažniji, teže predvidivi i razorniji.

To građanima značajno otežava pripreme za nadolazeću oluju i potencijalnu evakuaciju. Što uragani brže jačaju, to ostaje manje vremena za pripremu na olujne udare.

Kako nastaje uragan?

Svaki uragan u svom začetku je zapravo tropska oluja (iako neće svaka tropska oluja postati uragan). Tropske oluje nastaju kad se spoje toplo more, topli zrak i niski tlak.

Da bi nastala tropska oluja koja je dovoljno snažna da se klasificira kao uragan, more mora postići temperaturu veću od 26 °C. U takvim uvjetima, vodena para koja nastaje zbog zagrijavanja se uzdiže u atmosferi, hladi se i formira olujne oblake. Posebno snažne tropske oluje, u kojima brzina udara vjetra doseže 120 km/h, nazivaju se uraganima.

Nastanak takvih oluja nad ekvatorijalnim dijelom Atlantskog oceana uobičajena je pojava. Međutim, žitelji zapadne obale sjevernoameričkog kontinenta primjećuju da zadnjih godina uragani postaju češći i snažniji.

Učinak je to klimatskih promjena, koje doprinose učestalosti i intenzitetu svih oblika ekstremnih vremenskih događaja. Zbog ljudskih aktivnosti koje u atmosferu emitiraju stakleničke plinove, prosječna temperatura na Zemlji se postepeno povećava (o čemu vrlo jasno svjedoče ne samo podaci prikupljeni znanstvenim istraživanjima, već i rekordne temperature kakvima zadnjih godina svjedočimo gotovo svakog ljeta).

Rast temperature čini Zemljin klimatski sustav nestabilnijim, tj. povećava šanse za nastanak razornih oluja, ali i drugih vremenskih ekstrema, poput npr. suša, poplava, toplinskih valova… Zbog klimatskih promjena će uragani i druge razorne oluje postajati sve učestalije, zbog čega je nužno prilagođavati gradnju i javnu infrastrukturu kako bi mogli izdržati sve snažnije udare vjetra te provoditi dekarbonizaciju kako bi se pokušali ispuniti ciljevi iz Pariškog sporazuma, kojim su se države svijeta obvezale da će rast temperature obuzdati na +1,5 stupnjeva s obzirom na predindustrijsko razdoblje.