Najbesramnija laž ikad izrečena

Predsjednik uprave ExxonMobila Darren Woods trebao je sjesti na avion za New York, ali omela ga je snježna oluja koja je sredinom veljače 2024. poharala sjeveroistočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država. Zbog još jedne u nizu sve učestalijih ekstremnih vremenskih pojava potaknutih klimatskom krizom, Woods se u podcastu časopisa Fortune ukazao putem videoveze iz sunčanog Teksasa, gdje se nalazi sjedište te najveće američke naftne kompanije.

ExxonMobil jedan je od divova fosilne industrije. Po visini prihoda mogu mu konkurirati tek saudijski Aramco, kineski Sinopec i CNPC, britanski Shell i BP, francuski Total te američki Chevron. ExxonMobil i Chevron nekad su bili dio iste megakompanije, ozloglašenog Standard Oila, koji je američki Vrhovni sud 1911. godine zbog monopola odlučio razbiti na 34 manje tvrtke. U ovom ekskluzivnom društvu fosilnih giganata donedavno je bio i ruski Gazprom, prije nego što ga je režim Vladimira Putina temeljito osiromašio.

Među temama o kojima je Woods došao razgovarati bila je i klimatska kriza. Šef ExxonMobila slaže se da smo u velikom problemu. Prema njegovu mišljenju, nema neke šanse da će globalno gospodarstvo do 2050. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova na neto nulu. Znanstvenici pak tvrde da taj rok nikako ne bismo smjeli probiti, u suprotnom nas čeka potencijalno apokaliptična klimatska budućnost.

Darren Woods se, međutim, ne doima naročito zabrinutim. Najavio je da će njegova kompanija i u narednim godinama nastaviti s ulaganjima u eksploataciju i prodaju fosilnih goriva. Iako se slaže da se emisije stakleničkih plinova moraju znatno smanjiti, odbija bilo kakvu odgovornost fosilne industrije za klimatsku krizu. Glavni su krivci za situaciju u kojoj se nalazimo građani, odnosno potrošači, kaže Woods.

Evo citata:

„Predugo smo čekali da otvorimo vrata rješenjima koja su nam kao društvu potrebna, da počnemo smanjivati emisije, a ne ulažemo ni približno dovoljno u tehnologiju. Današnja tehnologija neće riješiti ovaj problem. A razlog je što tu postoji problem s troškovima. A ako pogledate rješenja koja se nude, znate, prljava tajna o kojoj nitko ne govori jest koliko će sve to koštati i tko je voljan to platiti. […] Trošak morate učiniti transparentnim, a ljudi koji stvaraju emisije moraju biti toga svjesni i platiti cijenu za stvaranje tih emisija. Tako ćete u konačnici riješiti problem. […] Danas je problem u tome što je to preskupo, ljudi si to ne mogu priuštiti, i oni znaju, vlade diljem svijeta s pravom računaju na to da će njihovi birači biti stvarno zabrinuti zbog toga. […] Kada će ljudi biti voljni platiti za smanjenje ugljika? Već danas imamo mogućnost proizvoditi goriva s nižim udjelom ugljika, ali ljudi nisu voljni potrošiti novac na to.“

Darren Woods upitan je i misli li da njegova kompanija ipak ima neku odgovornost za problem s kojim se suočavamo, s obzirom na to da je ExxonMobil desetljećima uvjeravao javnost da je spaljivanje fosilnih goriva sasvim sigurno. Evo što je odgovorio:

„To je bilo prije 30 godina. Mislim, danas je svijet krenuo naprijed. Razumijevanje ovog izazova napredovalo je. Danas se nalazimo na mjestu gdje bismo trebali razgovarati o tome kako možemo pridonijeti skupu rješenja, a ne raspravljati o prošlosti.“

Transkript čitavog razgovora s predsjednikom uprave ExxonMobila arhiviran je ovdje.

Postoji dobar razlog zbog kojeg Woods ne želi razgovarati o prošlosti svoje kompanije. Kad bi pristao na taj razgovor, morao bi priznati da je Exxon još 1950-ih imao indicije da bi spaljivanje fosilnih energenata moglo dovesti do katastrofalnog globalnog zagrijavanja, kao i da su Exxonovi znanstvenici do 1970-ih neupitno potvrdili da Exxonove poslovne prakse ugrožavaju uvjete za život na Zemlji.

Morao bi priznati da su njegovi prethodnici na mjestu šefa uprave ExxonMobila sustavno obmanjivali javnost, uvjeravajući je da je konzumacija njihovih proizvoda sasvim sigurna, iako su znali da to nije istina. Štoviše, uložili su puno napora i novca u prikrivanje te istine; falsificirali su znanost i korumpirali znanstvenike te orkestrirali dezinformacijsko-propagandne kampanje, sve s ciljem da što duže neometano nastave zgrtati profit od trgovanja fosilnim energentima.

Kad su konačno morali priznati da su klimatske promjene nastale uslijed gomilanja stakleničkih plinova u atmosferi stvarne (a u slučaju ExxonMobila bilo je to tek 2014.), promijenio se samo pristup propagandi: javnost su počeli uvjeravati da nema razloga za donošenje ikakvih naglih odluka, posebno ako bi te odluke mogle nauditi profitima fosilne industrije. Međutim, i taj se narativ s vremenom istrošio.

Sada ulazimo u zadnju fazu velike laži fosilne industrije. Najprije su nas uvjeravali da klimatska kriza nije stvarna, zatim su nas uvjeravali da se ne događa ništa alarmantno. Zbog njihovih dezinformacijsko-propagandnih i lobističkih napora izgubljeno je vrijeme za prevenciju posljedica klimatskih promjena i prilagodbu za život u toplijem svijetu. Sada kada dolazi vrijeme u kojem će se nužno potezati pitanje materijalne odgovornosti za nastalu štetu, fosilna industrija želi nas uvjeriti da oni nisu nizašto krivi.

U narednim poglavljima ovog serijala članaka o povijesti negiranja klimatske krize pokazat ćemo da to nije točno. U prvim dvama poglavljima ukratko ćemo proći kroz povijest razvoja klimatske znanosti kako bismo pokazali kako su se i kada razvijale znanstvene spoznaje relevantne za razumijevanje klimatske krize. Zatim ćemo dokumentirati razvoj spoznaje o realnosti klimatskih promjena unutar same fosilne industrije. Opisat ćemo kako je fosilna industrija, suočena sa saznanjem da se klima na Zemlji ubrzano mijenja upravo zbog sve veće potrošnje fosilnih goriva, razvila strategiju poricanja koja je uključivala obmanjivanje javnosti, potplaćivanje znanstvenika i političara, angažiranje vojske lobista i PR-ovaca te besramno klevetanje stručnjaka koji su im se suprotstavljali.

Nakon svega toga neće ostati nikakva dvojba o tome da je fosilna industrija prodala svijetu najbesramniju laž ikad izrečenu. Svjesno i namjerno ugrozili su opstojnost života na Zemlji samo da bi se mogli neometano nastaviti bezumno bogatiti. Tu istu laž nastavljaju nam prodavati i danas.

Fosilna industrija nikad nije bilježila veće profite; ExxonMobil je u 2022. zaradio skoro 56 milijardi dolara, najviše u svojoj povijesti. Ukupni prihodi kompanije iznosili su više od 413 milijardi dolara. Istovremeno su diljem svijeta u tijeku sudske tužbe protiv fosilne industrije. ExxonMobil u SAD-u je na meti većeg broja tužbi, a među tužiteljima su i pojedine savezne države. U svim tužbama traži se isplata štete zbog odgovornosti za svjesno izazivanje klimatske krize.

Lideri fosilne industrije u potpunosti su svjesni što su napravili. Zbog toga se nimalo ne kaju. Iako posljedice klimatske krize već postaju vidljive prostim okom, njihov je cilj i dalje business as usual.

Rekordni profiti koje su zgrnuli 2022. uloženi su u eksploatiranje novih, dodatnih izvora nafte i plina. Nezanemariv dio tih profita narednih će se godina ulagati i u pokušaje da se građane svijeta uvjeri da su sami krivi za emisije plinova koji uzrokuju globalno zagrijavanje.

Fosilna je industrija, poput svakog dobrog dilera, tu samo da nas opskrbi proizvodima kojima ne možemo odoljeti. Činjenica da nas ti proizvodi polagano ubijaju nije njihov problem. Odgovornost je na potrošaču, ne na trgovcu koji je svjesno prešutio potencijalno fatalne nuspojave robe koju uvaljuje.